Koliko djelujemo preventivno kada je riječ o kanceru, idemo na preglede, vodimo računa i zašto većina ljudi, čini se, u Crnoj Gori, to ne praktikuje?

“Činimo to češće nego ranije, ali i dalje nedovoljno. Iako postoje skrining programi, brojne akcije i medijski sadržaji koji upućuju na važnost preventive, nismo dovoljno osviješćeni. Nisam ni ja zadovoljna svojom osviješćenošću, iako često u emisijama, koje radim skoro 25 godina, imam teme koje ukazuju na važnost preventivnih pregleda i one koje se bave zdravim stilovima života. Idem na preglede, ali ne mogu se pohvaliti da sam redovna. S druge strane, trudim se da mi prioriteti budu redovna rekreacija, aerobik, trčanje i brzi hod, uravnotežena ishrana, dovoljno sna i vode. Ali to nije dovoljno. Preventivni pregledi treba da su prioritet“, započinje razgovor zas Standard Razić. 

Bolest nije samo dijagnoza, nego i u velikoj mjeri tabu tema u našem društvu ali, ne samo našem, nastavlja ona.

“Suočavanje sa bolešću je nešto što se prihvata sa uznemirenjem, strahom, tugom. Kao i sve druge situacije u životu i ovu prate razgovori, sa ljekarima, porodicom, prijateljima, pratiocima na mrežama koje često i ne poznajemo. Sve kreće od razgovora. Dijeljenje informacija je naša svakodnevica. Jedna studija pokazala je da svakodnevno, više od 52 minuta pričamo o detaljima iz života drugih ljudi. To je naš fundamentalni ljudski instinkt. Kako smo različiti, tako će neko izgovoriti da izvjesna osoba ‘boluje od najgoreg, neko će izgovoriti ‘kancer’, a neko treći ‘nije to ništa, biće dobro’… Bilo kojoj grupi da pripadamo, važno je da uvijek mislimo o osobi koju možemo dodatno povrijediti svojom nesmotrenošću i željom da razgovor pretvorimo u tračarenje“, ističe naša poznata voditeljka.

Upoznala je osobe koje su se borile i izbubile bitku, poznaje i one koji se bore, ali i one koji su ozdravili.

“Porodica i prijatelji su uvijek najveća podrška. Nažalost, stigma postoji, nemamo uvijek razumijevanje za ranjive grupe i njihove potrebe, posebno u teškim životnim situacijama”.

Prvo i osnovno, prema njenim riječima, je da osoba kojoj je neophodna medicinska njega i pomoć ne treba da razmišlja kako će to da plati.

“Obavezni i detaljni sistematski pregledi djece u vrtićima, školama, redovni pregledi odraslih, skrining programi, dostupnost liječenja i ljekova za sve, jednostavnija papirologija, bolja uvezanost zdravstvenog sistema, konstantna edukacija o tome da zdravstveni sistem mnogo manje koštaju preventivni pregedi nego liječenje posljedica, to bi iz mog ugla bili najvažniji segmenti koje treba unaprijediti. Takođe, bilo bi dobro da nam je svima podjednako jasno šta su prioriteti savremene medicine i zbog čega su određene operacije, posebno u inostranstvu, izuzetno skupe”, pojašnjava ona. 

Smatra li da se dovoljno apeluje u javnosti i govori o ovoj bolesti u našem društvu?

“Apeli su uglavnom prisutni kada obilježavamo određeni dan iz kalendara zdravlja ili kada pokušavamo da pomognemo osobi kojoj je potrebna pomoć za liječenje. Promjene koje sam navela u odgovoru na prethodno pitanje doprinijele bi mnogo većoj osviješćenosti svih nas, da o bolesti ne razmišljamo i kao o finansijskom teretu, jer je sama po sebi bolest ogroman teret“, naglašava Razić.

Dio je gotovo svake akcije kojom može da se pomogne. Moć zajedništva može da bude impresivna i to smo, kao zemlja, mnogo puta pokazali. Ali…

“Naša napeta društveno-politička zbilja otuđuje nas, dijeli, uznemirava, diskriminiše i pojačava patnju svih nas. Nebrojeno sam puta u svojim emisijama od različitih sagovornika čula da smo bogata zemlja i da svi možemo dobro da živimo od svoga rada. Kada bismo dostigli taj nivo, nikome ne bi predstavljao problem da mu se na mjesečnom nivou, sa računa skida po euro, za pomoć osobama koje se liječe. Treba da ozdravimo kao nacija, onda ćemo biti mnogo više važni jedni drugima. Prioriteti će nam biti zdravi“, poručuje Razić za Standard. M.R.