Takođe, kako navode, država do danas nije usvojila Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njeno sačinjavanje planirano, sudeći prema Programu rada vlade za 2021. godinu.
”Apelujemo na nadležne da u susret zimi, imajući u vidu i epidemiju korona virusa, donesu protokole o zbrinjavanju beskućnika na adekvatan način, kao i da prinudnim iseljenjima ne stvaraju nove beskućnike, već da obezbijede alternativan smještaj onima kojima je to neophodno da ne bi ostali na ulici, kao porodici Ajkunić iz Podgorice. Naime, u susret obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, Komunalna inspekcija Glavnog grada Podgorica naredila je rušenje barake Podgoričanina Smaila Ajkunića prije nego što je provjerila da li on i supruga i dvoje maloljetne djece (uzrasta tri i po godine i 17 mjeseci) imaju gdje drugo da se smjeste. Ajkuniću je početkom februara 2021. godine izgorjela baraka na Koniku. Od marta do kraja avgusta porodica je živjela u privatnom smještaju koji je morala da napusti jer svega 100€ koje prima od Sekretarijata za socijalno staranje nije bilo dovoljno da pokrije troškove stanarine, vode, struje, a naročito ne da se četvoročlana porodica prehrani”, navodi se u saopštenju.Ajkunić je, pojašnjavaju, zatim izgradio malu baraku (od 15m2) na državnom zemljištu u predgrađu Podgorice da bi porodicu sklonio sa ulice.
”Iako su Centar za socijalni rad i gradski sekretarijat za socijalno staranje upoznati sa njegovom situacijom, Glavni administrator Glavnog grada, Vuksan Vuksanović, je ipak naredio rušenje kućice u roku od 24h. Akcija za ljudska prava je u ime Ajkunića zatražila odlaganje izvršenja i podnijela tužbu Upravnom sudu sa zahtjevom za obustavu izvršenja rušenja kako bismo spriječili da se oni nađu na ulici. Država ima obavezu, prema Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, da ne stvara beskućnike prinudnim iseljenjem, već mora da im obezbijedi alternativni smještaj. Nedavno je Evropski sud za ljudska prava privremenom mjerom spriječio prinudno iseljenje u Srbiji osobe s invaliditetom B. S. i njegovog sina iz socijalnog stana jer bi završili kao beskućnici”, kažu iz HRA.
Iako su beskućnici u Crnoj Gori još od 2013. godine Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti prepoznati kao posebno ranjiva kategorija lica, do danas, ističu, nijesu postignuti adekvatni uslovi za njihovu zaštitu.
Preporučeno
”U martu 2019. godine zatvoreno je Prihvatilište za beskućnike u Podgorici, a od tada su za smještaj beskućnika iz cijele Crne Gore obezbijeđena svega četiri kreveta u Prihvatnoj stanici za beskućnike pri Domu starih Grabovac u Risnu. S druge strane, beskućnici na teritoriji Glavnog grada imaju pravo na naknadu od Sekretarijata za socijalno staranje u iznosu od 100 eura, što nije dovoljno za plaćanje privatnog smještaja i komunalija. Takođe, do danas nije usvojen podzakonski akt bilo koje vrste koji objašnjava kako se beskućnici zbrinjavaju, koje su im usluge dostupne i na koji način, pa tako službenici Centra za socijalni rad nemaju jasno definisane korake u postupku njihovog zbrinjavanja, što predstavlja ozbiljan problem”, zaključeno je u saopštenju.