test

Ministarstvo zdravlja ćuti: Kako je “genijalni doktor” Abazović novcem građana otišao na specijalizaciju i zašto država ne traži povraćaj novca uloženog u njegovo školovanje?

I. Đoković

22/03/2023

07:07

Crna Gora je unazad više decenija snosila sve troškove specijalizacija i stipendija medinskog kadra u cilju njihovog dodatnog osposobljavanja kako bi crnogorsko zdravstvo moglo da se pohvali ekspertima iz različitih oblasti medicine što bi u krajnjem podiglo nivo i kvalitet medicinskih usluga u Crnoj Gori. Nažalost određeni broj specijalizanata poslatih u neke druge medicinske centre na specijalizaciju nikad se nije vratio u Crnu Goru da vrati dug državi koja ih je tamo poslala. Tačan broj nije poznat jer Ministarstvo zdravlja i dalje ne odgovara na pitanja portala Standard koliko ljudi je dobilo specijalizaciju a nije se vratilo u matičnu ustanovu?

Iako je tačan broj takvih slučajeva nemoguće saznati zbog ćutanja Ministarstva zdravlja, poznato je da je jedan od njih i brat aktuelnog premijera u tehničkom mandatu Džihan Abazović.

Na pitanja portala Standard koje godine je dr Džihan Abazović dobio specijalizaciju iz urgentne medicine za potrebe Zavoda za hitnu medicinsku pomoć u Ulcinju?, kada je završio specijalizaciju i da li se nakon završetka specijalizacije vratio u matičnu ustanovu i koliko je dugo radio u njoj?, ako nije, da li je protiv njega pokrenut postupak za povraćaj sredstava koje je crnogorski zdravstveni sistem uložio u njegovo školovanje?, Ministarstvo zdravlja ili nema odgovor ili neće da odgovori jer se radi o bratu aktuelnog premijera u tehničkom mandatu.

Pažljivom analizom dostupnih oskudnih, a kontroverznih biografskih podataka o kretanju u struci, može se doći do zaključka da je dr Džihan Abazović 2010. godine dobio specijalizaciju urgentne medicine za potrebe Zavoda za hitnu medicinsku pomoć u Ulcinju. Da stvar bude još kontroverznija u podacima koji se mogu naći na internetu stoji da je Džihan Abazović „bio načelnik odjeljenja hitne medicine u Urgentnom medicinskom centru Crne Gore (2013-2018).

Takva zdravstvena formacija u našem zdravstvenom sistemu ne postoji, niti je dr Abazović ikada radio u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć nakon odlaska na specijalizaciju. Naime, nakon završene specijalizacije, ne poštujući ugovor koji je zaključio sa Zavodom za hitnu medicinsku pomoć da se nakon završene edukacije vrati u ustanovu koja ga je školovala, dr Abazović je svoj angažman nastavio u drugoj državi, a Zavod za hitnu medicinsku pomoć je pokrenuo sudski postupak za povraćaj sredstava utrošenih za njegovo školovanje. Otuda je za čuđenje neopreznost da i sam Abazović priznaje da je 2015. godine osnovao bolnicu Renova u Zemunu, stavljajući na probu zakone fizike da jedno tijelo u jednom trenutku može boraviti samo na jednom mjestu: ne možeš biti u isto vrijeme i načelnik nekog odjeljenja u Crnoj Gori i osnovati bolnicu i u njoj raditi u istom vremenskom intervalu!

Na stranu činjenica da je Crna Gora finansirala njegovu specijalizaciju koja je veoma važna za Ulcinj u kome je fluktuacija broja stanovnika u sezoni i van nje ogromna, te je uloga specijaliste urgentne medicine od krucijalnog značaja za pacijente kojima je potrebno hitno ukazivanje medicinske pomoći, vjerujući da će se nakon okončane specijalizacije vratiti u rodni grad i nastaviti svoj profesionalni angažman. O svojim namjerama nikoga nije obavjestio te se, dok je trajala njegova specijalizacija, naknadno niko drugi nije obučavao, što je dodatno produžilo čekanje na kadar iz ove tražene oblasti u sistemu crnogorskog zdravstva.

Da stvar bude gora, Džihan Abazović nije jedini član porodice Abazović kome je finansirana specijalizacija novcem građana Crne Gore, a da se nije vratio u crnogorski zdravstveni sistem ili nadoknadio zemlji porijekla novac uložen u školovanje. Isto je uradila i sestra Dritana i Džihana Abazovića, Sanela Abazović Hot, koja je za potrebe Doma zdravlja Ulcinj dobila specijalizaciju iz oblasti mikrobiologije. Nakon više od sedam godina, otkako je dobila specijalizaciju, istu nije završila, niti je nastavila svoj radni angažman u matičnom domu zdravlja.

I u slučaju sestre premijera u tehničkom mandatu Sanele Abazović Hot, Ministarstvo zdravlja ne odgovora na pitanja: Koje godine je dr Sanela Abazović Hot dobila specijalizaciju iz mikrobiologije za potrebe Doma zdravlja Ulcinj? Kada je završila specijalizaciju i da li se nakon završetka specijalizacije vratila u matičnu ustanovu? Ako nije, gdje se trenutno nalazi, na koji način se pravda njeno odsustvo i da li joj se još uvijek isplaćuju sredstva za „odvojeni život“ s obzirom da postoji saznanje da živi i radi u Srbiji? Da li je protiv nje pokrenut postupak za povraćaj sredstava koje je crnogorski zdravstveni sistem uložio u njeno školovanje?, koja im je poslao portal Standard.

Da ona živi i radi u Srbiji potvrđuje i pisanje lokalne štampe koja je predstavlja kao uspješnu sestru Dritana Abazovića koja živi i radi u Beogradu.

Ta ista srpska štampa predstavlja dr Džihana Abazovića kao svjetski priznatog stručnjaka iz oblasti regenerativne medicine, a da za tu oblast nema nikakvu stručnu kvalifikaciju. On je specijalista urgentne medicine, te je njegova Licenca za rad isključivo vezana za vještine iz te oblasti, što je propisano i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije u članu 31 koji kaže „da zdravstvena ustanova može obavljati zdravstvenu delatnost ako ljekar koji u njoj radi ima odgovarajuće odobrenje za samostalni rad koje izdaje nadležna komora (licenca), a za obavljanje određenih poslova i sa odgovarajućom specijalizacijom ili naučnim, odnosno nastavnim zvanjem.“

Eto posla za zdravstvenu inspekciju Srbije koja treba da provjeri da li „genijalni“ doktor iz Crne Gore ima pravo da liječi građane Srbije mimo zvanične specijalizacije!

Ovdje treba naglasiti da specijalizacija iz regenerativne medicine još ne postoji. Postoje, za sada, samo postdiplomske studije iz ove oblasti, ali ih dr Džihan Abazović nije završio, svjestan vjetra u leđa koji mu daje nosilac „Hipokratove medalje“ (Aleksandar Vučić), ali je izvjesno i da je daleko od titula svjetskog stručnjaka u ovoj oblasti u jasnom nedostatku licenciranih edukacija.

Pažnju stručne i laičke javnosti privukla je i vijest objavljena prije nekoliko mjeseci da je otvorena bolnica BioCell u Beogradu u čijoj su vlasničkoj strukturi bliski članovi porodice srpske premijerke i crnogorskog premijera. To i ne bi bilo od značaja za javnost da pomenuta bolnica nije predstavljena kao jedna od najmodernijih u ovom dijelu Evrope na površini od 3500m2 čija je cijena impresivnih sedam miliona eura.

E, to već značajno utiče na podizanje opšte pozornosti javnosti uz jasno postavljanje pitanja odakle im novac za ovako skupocjen poduhvat?

Posebno je značajno potencirati rizik ovako velikog ulaganja kada je dobijanje dozvole za rad jedno vrijeme bio neizvjestan, a objekat u potpunosti završen. Ili je to samo tako trebalo da izgleda pred neupućenom javnošću.

Naime, u intervjuu koji je Džihan Abazović dao 15.07.2022. godine, jasno kritikuje zdravstveni sistem Srbije zbog „nespremnosti da preuzme odgovornost i odobri neku proceduru ili projekat u kome smo prvi. Zakonodavstvo jeste u velikoj mjeri usaglašeno sa evropskim, ali ako hoćete da pokrenete neku tehnološku inovaciju, to nije moguće zato jer se od vas traži da navedete gdje se to primjenjuje u Evropi“, navodi Abazović.

U svojoj kritici ide i dalje, te navodi da je za inovacije zatvorena i EU. Dakle, ni Srbija, ni EU u tom trenutku nisu bile spremne na tehnološke inovacije “fenomenalnog“ dr Džihana Abazovića.
Beograd je sredina koja vrvi talentovanim ljekarima, te je legitimno postaviti pitanje na osnovu kojih dostignuća je to dr Dzihan Abazović, Albanac, prema kojima u Srbiji postoji poslovična nepovjerljivost, zavrijedio naslov: „Ovo je Dritanov brat: medicinski genije iz Beograda,“ čiju su genijalnost spoznali, gle čuda, već 4. septembra 2020. godine kada je tekst objavljen, samo par dana nakon čuvenih izbora 30. avgusta 2020. godine.

Za sagledavanje ukupne situacije na relaciji „stručno obrazovanje – otvaranje klinike Biocell,“ od posebnog je značaja napomenuti da Zakon o zdravstvenoj zaštiti Srbije u članu 38 strogo zabranjuje da se u privatnim zdravstvenim ustanovama vrši uzimanje, čuvanje, i presađivanje organa, ćelija i tkiva, (u koje spadaju i matične ćelija), te ostaje na javnosti da procjenjuje čime je dr Džihan Abazović zaslužio milost državnih organa Srbije, da baš on u privatnoj ordinaciji presađuje matične ćelije u kuk i koljeno.

Ova metoda liječenja i dalje nije dio standardnih protokola liječenja, već se smatra eksperimantalnom metodom liječenja ili novom zdravstvenom tehnologijom za čije je uvođenje potrebna saglasnost Ministarstva zdravlja Republike Srbije (Zakon o zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije član 51).

To je razlog zbog koga se dr Džihan Abazović „povjerio“ javnosti da ne postoji razumijevanje i da se, zaboga, traži evropska uporedna praksa. A ambicije su bile velike! Čak liječiti COVID matičnim ćelijama kako je crnogorsku javnost hvalisavo obavještavao premijer Abazović cijeneći inovativni potencijal svoga brata. Ni ta metoda nikada nije ušla u standarde liječenja COVID-a, te ostaje kao još jedan spomenik medijskog poigravanja ozbiljnim temama iz oblasti zdravstva.

Potpuno je izvjesno da dr Džihan Abazović više nema razloga da se ljuti na srpske donosioce odluka u oblasti zdravstva i uvođenja novih zdravstvenih tehnologija koje su omogućile da osoba koja nema odgovarajuću licencu može da vrši presađivanje matičnih ćelija u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, a što je rezultiralo spektakularnim otvaranjem ekskluzivne klinike.

Očigledno je da su se papirološke dileme razriješile na volšeban način, a jedini događaj od značaja koji se desio od javnog oglašavanja i „tužbalice“ dr Džihana Abazovića u julu ove godine i dobijanja dozvole za rad, jeste usvajanje Temeljnog ugovora na silu i na prečac na insistiranje njegovog brata Dritana Abazovića. Tako najzad dođosmo do crvene niti koja povezuje bliske članove porodice srpske premijerke i crnogorskog premijera. Priznaćete da je plaćena visoka cijena za iskazivanje medicinskih talenata dr Džihana Abazovića, svjetskog čuda sa Ade, ali ne Bojane, već Ciganlije

No, dok Džihan Abazović u multimilionskom projektu presađuje matične ćelije bez odgovarajuće licence u Srbiji, u državi koja mu je platila specijalizaciju i kojoj nije vratio dug jer se po odlasku u Beograd više nije vraćao na svoje radno mjesto u Ulcinju, zdravstvo polako ali sigurno klizi ka stanju iz kojeg će se teško vratiti.

Familija Abazović će i dalje u odsustvu adekvatne reakcije države drugima služiti za primjer da je specijalizacija u Srbiji najduža jednosmjerna ulica na kraju koje lagano možete zaboraviti vaše obaveze prema građanima čijim novcem je vaša specijalizacija plaćena, a njihovo zdravlje trebalo da bude povjereno vama. Da je bolje ne bi valjalo, za familiju Abazović svakako.

Izvor (naslovna fotografija):

Džihan Abazović, N1

Ostavite komentar

Komentari (2)

Zoran

22 Mar. at 17:46

Izdajničko- lažovskoprevarantska porodica tzv. premijera. Dobro su naplatili izdaju države koja im je sve dala. Ovo objaviti da zna šura javnist CG.

Tanja

22 Mar. at 13:11

Ovdje jos treba dodati da je u Ulcinju nelegalno radio u privatnoj zu, radili su nalaze pacijentima, bez licence, dozvole, koja je valjda u njihovom vlasnistvu! Mislim da se ta zu zove ABA. Kada je dosla inspekcija pobjegao je u Beograd! Ispitajte i ovaj dio!