Troje nagrađenih umjetnika su na kulturnoj sceni prisutni više decenija, i njihova se aktivnost nerijetko proteže kroz niz djelatnosti, od čisto umjetničkih do pedagoških i istraživačkih. Kontinuitet i snažni odjeci onoga što rade, kao i naznake budućih angažovanosti uslovili su da u jakoj konkurenciji budu nagrađeni najvećim državnim priznanjem.

Tim povodom Nikolaidis, Tomašević i Gačević za Pobjedu govore o svojim djelima, ali i o opštem stanju u crnogorskoj kulturi.

VIZIJA

Nikolaidis je napisao desetak romana o apokalipsi iz svih uglova, i za njih je bio nagrađivan kontinuirano, više u regionu nego na domaćem terenu. Ipak, Trinaestojulska nagrada mu je uručena za zbirku kolumni „Hronika propasti“. On ne pokušava da odvoji kolumnistu od književnika, niti književnost od dokumentaristike, budući da sva motivacija dolazi sa istog mjesta, a tim motivacionim čvorovima je suprotstavljen jedan te isti promišljač i umjetnik.

– „Hronika propasti“ je zbirka eseja. Ti su eseji objavjeni na CDM-u i oni su politički, kao što su to, recimo, bili i eseji koje je Mirko Kovač svojevremeno pisao za Feral Tribune. Postoje romani koji nijesu umjetnost, jer njihovi pisci, prosto, ne umiju pisati. I postoje jelovnici koji umjetnost jesu, jer su ih pisali istinski pisci. Tekst je tekst, umjetnost pisanja je jedna. Ne pravim nikakvu vrednosnu razliku između romana i političkog eseja koji pišem. Moja vizija onoga što radim je da je u pitanju cjelovit, jedinstven i konzistentan tekst. Kada taj tekst bude dovršen, na ovaj ili onaj način, on bi trebao tvoriti izvjesnu hibridnu, dokumentarno-fikcionalnu formu, neku vrstu niskomimetskog romana – rekao je Nikolaidis za Pobjedu.

Jelena Tomašević je nagrađena za svoja tri rada („Perfect Day“, „Life Interest“ i „Joy of life“), a za nju poseban značaj ima grupna izložba „Perfect Day“ u Njujorku, u Whitebox Art Centru na kojoj su učestvovali eminentni umjetnici iz cijelog svijeta.

– Za mene je od velike važnosti to što sam pozvana da svojim radom učestvujem u diskusiji o najaktuelnijim temama i fenomenima današnjice u svijetu. Na izložbi u Rita Urso Gallery Milano, učestvovala sam sa nekim od najznačajnijih umjetnika Evrope, poput Fila Kolinsa, nominovanog za najznačajniju nagradu Velike Britanije „Tarner“. „The Line of Sight – La linea di vista“, Milano, Italija predstavlja nastavak učestvovanja u promišljanju gorućih tema svijeta, ovog puta kroz fenomene stvaranja same umjetnosti i umjetničkog rada. Važno je napomenuti da se i u ovom slučaju radi o internacionalnoj izložbi u pravom smislu – kreiranoj, organizovanoj i finansiranoj od strane privatnih inostranih galerija i muzeja. Nadam se da će to biti podsticaj mladim umjetnicima da promišljaju umjetnost kao građani svijeta, van administrativnih granica i izvan svoje lokalne kulture – rekla je Tomašević.

TRADICIJA

I Senad Gačević je Trinaestojulsku nagradu dobio za tri projekta (publikaciju „Muzika u staroj crnogorskoj periodici“, zbirku kompozicija za kontrabas i ansamble kontrabasa „Bassonegro“, kao i za „Ilahije i kaside“ – obrade i aranžmani za soliste, hor i orkestar). Izdvaja zbirku „Bassonegro“ jer se radi o izdanju koje nije pisano samo za područje Crne Gore, već sličnog nema ni na širem prostoru Balkana.

– Radi se o instrumentu za koji ja pišem od 1984. godine do današnjih dana, o jednom meni bliskom instrumentu, istovremeno instrumentu koji je manje tretiran kao solistički, a mnogo više kao instrument u okviru orkestara. Prema onome što je mišljenje kontrabasista koji su u praksi, i izvođačkoj i pedagoškoj, radi se o zbiru kompozicija koje pored toga što pokrivaju dug vremenski period, pokrivaju i više različitih kontrabasističkih i kompozicionih tehnika, od jednog vrlo savremenog izraza do obrada tradicionalne muzike karakteristične za vrijeme Nikole Petrovića i Dvora, dakle vrijeme kad je muzika u Crnoj Gori najviše napredovala – rekao je Gačević.

Dodatno smatra važnim to što su ti radovi primjenjivi i u pedagoškoj praksi i u tom smislu pokrivaju jedan široki spektar izvođačke težine. Te radove mogu izvoditi i mladi ansambli kontrabasista koji su čak i na nivou srednje škole do vrhunskih kontrabasista.

– Postoji i taj treći aspekt, muzička tradicija Crne Gore za mene je u mom cijelom stvaralaštvu značila puno, tako da obrađujući narodne pjesme i muziku crnogorskog Dvora, na taj način čini mi se da su te pjesme dobile jednu novu dimenziju, da se ne koriste samo u pukoj, narodnoj praksi, nego prelaze u jednu dimenziju koncertnih prostora – rekao je Gačević.

NESTVARNA ZEMLJA

Današnje crnogorsko društvo i kultura unutar tog društva ogledaju se jedno u drugom, smatraju naši sagovornici. Tomašević se otvoreno zapitala i da li umjetnost može da bude alternativa politici.

– Nadam se da će u budućnosti našem društvu sve više biti važni ljudi a sve manje političke partije. Kao zajednica treba da obratimo posebnu pažnju na ljude koji nijesu članovi političkih partija, koji trpe ogromne pritiske i nepravdu u našoj zajednici. Neki od tih ljudi su prinuđeni da idu na posao sa pasošem, van granice svoje domovine, zato što u svojoj zemlji nijesu mogli da ostvare jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na rad. To je ujedno i jedan od glavnih razloga koji tjeraju ljude da napuste ovu zemlju fizički ili da migriraju unutar sebe – rekla je Tomašević.

Promjena vlasti je, prema njenom mišljenju, samo radikalizovala taj problem.

– Ovo je nestvarna zemlja, u kojoj neki ljudi nijesu u stanju da ostvare pravo na rad a neki reditelji dobijaju slikarske ateljee od drzave. Da li u ovom društvu možemo da natjeramo tog reditelja da donira taj atelje nekoj, recimo, samohranoj majci i da tako demonstritamo da u svima nama postoji potencijal za promjene? Politika je umiješana u naše živote više nego što je ikada to trebala da bude, za šta su jednako krivi i mediji. Mediji koji vrše politizaciju kulture stavljajući na teret kulturnim događajima političku pripadnost, ne ostavljajući prostor za ikakvu stručnu analizu događaja. Sve dok komuniciramo kulturu kroz prizmu političkih partija i dok imamo medije koji potenciraju upravo taj nivo igrice u kulturi, biće nemoguće napraviti ozbiljan kulturni događaj u ovoj zemlji – rekla je Tomašević.

Gačević takođe smatra da je proizvođenje političara u zvijezde na štetu umjetnika i naučnika veliki problem, ali i manjak komunikacije, kulture pamćenja i gajenja tradicionalnih kulturnih vrijednosti kojih u Crnoj Gori ima mnogo i imaju kvalitet.

– Po mom sudu, dva ključna problema Crne Gore su mala prosvijećenost i jedna opšta zapuštenost kad je kultura u najširem smislu u pitanju. Kad ovo kažem onda mislim na to ukoliko se bavimo prosvjećivanjem i kulturom na način na koji je to potrebno, na način na koji je to jedino moguće i na način koji ne moramo izmišljati, nego možemo vidjeti kako to rade civilizovana evropska društva, da bi niz drugih problema praktično nestao – rekao je Gačević.

Ekonomski problemi su rješivi ukoliko imamo preduzetnike, nadoknadivi su, smatra on, i kad bi došlo do ravnoteže, mogao bi se naći način da se kompletno društvo preusmjeri na prave vrijednosti.

– Nažalost, imamo situaciju u kojoj nematerijalna kulturna baština rapidno strada, brutalno se dnevno gubi niz vrijednosti. Oni koji se bave baštinom znaju da svaki dan u kom nijesmo zaštitili česticu kulturne baštine je izgubljeni dan. Svaki dan odlaskom jednog narodnog izvornog umjetnika, kazivača što bi se reklo u našoj terminologiji, izgubimo cijeli jedan svijet jedne persone, ali i mikrosvijet njegovog okruženja, mjesta, sela i ukupno Crne Gore. Zbog toga je lako, kad nemamo ozbiljno postavljene temelje, unositi zabunu u građanstvo, lako je proglašavati stvari za koje nemamo dokaze da su dio tradicije naroda koji žive u Crnoj Gori i tog jednog finog sublimata svega što su različitosti u Crnoj Gori. One mogu da se tretiraju na ozbiljan način sa ozbiljnom utemeljenošću, profesionalnom, naučnom umjetničkom itd, mogu da daju jedan proizvod koji bi bio ozbiljan doprinos evropskoj kulturnoj baštini, bez obzira na mali prostor i na mali broj ljudi koji žive ovdje – rekao je Gačević.

NAPADI

Andrej Nikolaidis je istakao da je crnogorsko društvo pod konstantnim napadom sa više strana.

– Najprije, tu je kapitalizam, koji uvijek i svuda uništava sve društvene veze i svako društvo tranžira na gomilu samoživih, uplašenih pojedinaca koji ne znaju za solidarnost i nijesu sposobni za otpor. To su jasno vidjeli Marks i Engels. Tu tendenciju kapitalizma lapidarno je izrekla Margaret Tačer, svojim čuvenim „There’s No Such Thing as Society“. Tu su, potom, Crkva Srbije i velikosrpske političke partije, koje žele demodernizovati crnogorsko društvo – šifra: „tradicionalna Crna Gora“, kako bi rekao Andrija Mandić. Tu su populisti koji društvo svode na „narod“ i prepoznaćete ih upravo po ekscesivnoj upotrebi te riječi i riječi „pravda“. Oni se prividno zalažu za društvo, ali pod „društvo“ misle na stado. Tu su i demagozi, koji navodno „ukidaju podjele u društvu“, čime zapravo

ukidaju pluralizam i društvenu dinamiku. Pa ipak, crnogorsko društvo nekim čudom još postoji – rekao je Nikolaidis.

Na pitanje koje bi poteze najprije povukla s pozicije čelne osobe Ministarstva kulture, Jelena Tomašević je rekla da nema povjerenja „u sposobnost onih koji su odgovorni da arhiviraju dokumentaciju, da je sačuvaju i prenesu drugim generacijama, koji jednostavno odbijaju da rade svoj posao“.

– Ovo se odnosi na ponovljeno odbijanje da se omogući trajna i strukturalno utemeljena inkluzivna debata oko ovako složenih tema koje targetiraju kulturno nasljeđe svih nas. Sve se sprovodi sa ekstremnom dozom nasilja, uvijek imamo žrtve. A postojala je mogućnost za dijalogom danas više nego ikad. Istinski otvoreno društvo ne prepušta pitanje prava u ruke beskrupuloznih ekstremista ili vjerskih fanatika. Sve što se postiglo do sada sticali smo jako sporo i dosta teško i to je nasljeđe koje pripada svima nama – rekla je Tomašević.

Nikolaidisa su izabrali u Nacionalni savjet za kulturu pa će, kako je istakao, sve što bi odgovorio na postavljeno pitanje biti u prilici da kaže ministarki kulture.

– Nema razloga da joj se tim povodom obraćam preko novina – rekao je Nikolaidis.

Obaveza pisca je da iritira

U moru čestitki i pohvala, našla se i poneka osuda činjenice da je Andreju Nikolaidisu ove godine dodijeljena Trinaestojulska nagrada. Sve su osude došle iz redova negatora crnogorskog identiteta, jezika i suverenosti, s pozicija bivše vlade i njenih simpatizera, što našeg sagovornika nimalo nije iznenadilo.

– Prema svojim protivnicima nijesam nježan i ne očekujem nježnost od njih. Od nacionalista i fašista nikada nijesam želio aplauze i nagrade, nego mržnju, jer mislim da je obaveza pisca da iritira i čini bijesnim ljude koji pronose takvu ideologiju. To sam i dobio. Tako ćemo i nastaviti – rekao je Nikolaidis.