BIRN je, konačno, odlučio da novinarka Kaćuša Krsmanović i građanska aktivistkinja Tijana Lopičić više nijesu baš neke ekstremistkinje i uklonio njihova imena sa svoje famozne mape, ali nije im sasvim oprostio što su bile na nekim protestima i performansima. Ni ovoga puta, naravno, BIRN nije objasnio po kojoj metodologiji su Krsmanović i Lopičić prestale da budu ekstremistkinje, kao što objašnjenja nije bilo ni kada su uvrštene na tu skandaloznu „crnu listu“.
Sve je, dakle, od početka do kraja, bila tek istraživačka lakrdija BIRN-a i njegovih spozora, među koje bolje upućeni analitičari obavezno ubrajaju rusko-srpske špijunske i propagandističke strukture koje na Zapadnom Balkanu pokušavaju da instaliraju pansrbizam kao produženu ruku ruskog uticaja, a važnu ulogu u tom prljavom poslu igra upravo Srpska pravoslavna crkva, što je nedavno otvoreno i precizno konstatovao i Evropski parlament.
Krunski dokaz BIRN-ovog spinovanja zasnovanog na notornim lažima je njihov istraživački zaključak da su targetirane „ekstremistkinje“ ispred zgrade RTCG „prisustvovale protestu protiv abortusa“?! One su tada, podsjetimo, organizovale protest za odbranu prava na abortus, a u zgradi RTCG protiv abortusa bio je pop – ginekolog Gojko Perović sa sumanutim opservacijama o odnosu majke i bebe koju ona nosi. Njega BIRN i J.J. nijesu, za divno čudo, uvrstili među ekstremiste.
Ovim su „birnovci“ zorno pokazali kako je njihov posljednji uradak sa mapiranjem ekstremista u regionu tek običan istraživački abortus. Baš pobačaj… Takođe, BIRN-ova ilustracija „vjerskog ekstremizma“ transparentom bogougodnica na kojem je pisalo „Pobacimo svetosavlje, rodimo slobodu“ je neodrživa. Prosto zato što svetosavlje u istoriji i teoriji religije nikada nije tretirano kao neka posebna vjeroispovijest, a ni u pravoslavnim kanonskim regulama se nigdje ne pominje. No, BIRN je tu da ga „zaštiti“ i promoviše ako treba…
I sada je sasvim jasno: BIRN i medijski koncern Vijesti, te šuma Vučićevih tabloida i televizija u Srbiji i Republici Srpskoj, plus razni neidentifikovani pročetnički i proruski portali, na istom su zadatku, a on se zove hibridni rat protiv svega što ima natruhe građanskog, sekularnog, antifašističkog i evropskog u svim zemljama regiona. Upravo su dobili i svježeg koordinatora u tom anticivilizacijskom projektu, novog šefa tajne službe Srbije Aleksandra Vulina, najžešćeg zagovornika „srpskog sveta“. I ruskog, naravno…
Doduše i mi smo ovdje, iako smo članica NATO, imali jednog takvog baš na takvom mjestu, a poslije ekspresno smijenjenog Sava Kentere koji je pokušao nešto da popravi, sad imamo rezervnog Vukšića. No, kod nas je sve moguće…
Da, baš sve. Tako, recimo, nikšićki željezarci pozivaju „premijera Abazovića da bude principijelan“?! Kojeg li nonsensa! Zar Dritan da postane principijelan? On koji mijenja parlamentarne većine češće nego čarape, a zna da obuje i one već nošene, glibave i bazdeljave! On koji je svjetski rekorder u frekvenciji lažavine u toku jednog dana, pa i jednog sata! Ili su možda željezarci mislili na ono njegovo obećanje da će prvi skočiti sa krova Željezare? E, ni taj film neće gledati!
Pa je onda moguće da Demokrate, recimo, ljutito glasaju za smjenu Dritanovu, a onda sa njim čine novu (staru) parlamentarnu većinu i pregovaraju o zajedničkoj vlasti u Podgorici. Takođe je moguće i da Državna izborna komisija prvo zauzme stav da bez odluke Ustavnog suda ne mogu biti proglašeni rezultati izbora u Podgorici, a onda par dana kasnije „usvoji prigovor“ Milatovića i ostalih koji je potpuno suprotan tom stavu. I tako osokoli neformalnu grupu da „utvrdi rezultate“ podgoričkih izbora. O, my DIK!
Sasvim je, takođe, moguće da Milatović i ostali brinu zbog stampedo zapošljavanja u podgoričkoj upravi i gradskim javnim preduzećima, mada je broj zaposlenih sada manji nego 23. oktobra. Tada ih je bilo 807, a danas ih je 792. No, takve su vam račundžije ovi kreatori Evrope sad. Kod njih kad fali, to je višak, a kad ima mnogo onda fali. Kao što Dritanu fali savjetnika i činovnika, pa je u međuvremenu Vlada „sistematizovala“ i zaposlila više od 3.500 nosilaca litijaških spomenica i ostalih zaslužnih za dvogodišnji sunovrat države Crne Gore.
Tako da, sasvim sigurno, ovdje je sve moguće. Osim drvene peći. A i ona je moguća, ali za jednokratnu upotrebu. Baš kao ova nam vlast…