Svaka država se sa problemom zloupotrebe droga odnosi u skladu sa političkom ili društvenom okolinom a neke od njih uspjele su da ovaj problem svedu na minimum kroz implementaciju politika specifičnih za njihovo okruženje.

U Egiptu gdje postoji zabrinjavajući problem korištenja droga među ženama. Naima, u ovoj državi živi 52 miliona žena, od kojih se 9,5 odsto nalazi u nekim od stadijuma procesa oporavka. Prema izvještaju o drogama Afričke unije iz 2018. godine, mnogo više droge koriste žene pa je odnos žena zavisnica prema muškarcima koji koriste droga jedan naprema sedam. Dok je odnos onih kojih su na liječenju, čak deset muškaraca na jednu ženu. Egipatsko društvo je još uvijek daleko od prihvatanja žena koje su zavisnice i one bivaju svakodnevno osuđivane. Ovo je dovelo do toga da se žene zavisnice prikrivaju i da ne traže pomoć da izađu iz začaranog kruga narkotika. Egipatska vlada preduzela je neophodne mjere da se položaj žena u zdrastvu generalno poboljša sa posebnim akcentom na žene zavisnice u oporavku.

Osnovni ciljevi projekta bili su da: se obrazuje medicinsko osoblje da što adekvatnije i efikasnije odgovori na rodno specifične potrebe žena zavisnica, stvore javne politike koje zagovaraju prava žena zavisnica na nacionalnom nivou, oforme ustanovu koja može da pruži kvalitetne uslove za brigu i njegu pacijentica koja će biti smještena u samostalnoj zgradi u okviru sadašnjih prostorija Bolnice za zavisnosti Heliopolis (El Matar) u Kairu.

Smanjeno je vrijeme trajanja boravka u ustanovama sa šest na četiri nedjelje, jer je primijećeno da je duže ostajanje u bolnicama i ustanovama čest razlog zašto udate žene ne traže pomoć pri liječenju od zavisnosti. Takođe neki od ciljeva bili su: istraživanje psiholoških posljedica konzumiranja narkotika koja su specifična za žene, uticaj zavisnosti na veze i brakove kao i na fenomen ko-zavisnosti, izračunavanje faktora rizika pogotovo kada su u pitanju trauma, ankcioznost, depresija, problemi sa ishranom, uticaj narkotika na menstrualni ciklus, trudnoću, porođaj, dojenje itd. Urađena je i analiza kako korištenje droga utiče na seksualnost kod žena.

S druge strane Švajcarska nije mogla da zaustavi zavisnike pa je odlučila da ih podrži.

Platzspitz Park u srcu Ciriha od 1980. godine predstavlja centar svih ilegalnih radnji u ovom dijelu Švajcarske. Park je dobio ime “Needle park” (Park igala) i postao sinonim za blagu politiku kontrole korištenja droga. Stope HIV infekcije su porasle zbog dijeljenja igala, kao i broj smrtnih slučajeva od predoziranja drogom.

Švajcarska vlada je ipak odlučila da priđe problemu na specifičan način i podrži zavisnike kroz novi proces rehabilitacije. Rezultat ove nove politike je bio smanjenje smrti

prouzrokovanom predoziranjem za čak 64 odsto, kao i pad broja infkecija virusom HIV i Hepatitis C. Tako je 1986. godine preko 3.000 ljudi testirano pozitivno na HIV, dok je taj broj 2017. godine iznosio 500 ljudi.

Ovaj zakon dobio je ime „Four Pillars“ (Četiri stuba) jer se odnosio na četiri fokusa samog zakona a to su: smanjenje štete, liječenje, prevencija i represija (sprovođenje zakona). Fokus Švajcarske politike prema drogama promijenio se sa javnog reda i mira na javno zdravlje.

Cilj programa smanjenja štete je da u određenoj mjeri smanji negativne efekte koji nastaju zbog korištenja droga. Program se sastoji od dvije aktivnosti – pružanje sterilnog materijala poput igala i formiranje „prostorije za konzumiranje“. Na ovim mijestima zavisnici mogu u siguranom, medicinski kontrolisanom prostoru da injektiraju i konzumiraju droge da bi se smanjila mogućnost predoziranja. Mnoge od ovih prostorija nalaze se na mjestima gdje su se ranije najčešće konzumirale droge. Na primjer, u Ženevi se mnogo zavisnika okupljalo u blizini glavne željezničke stanice. Tako je sada soba za konzumiranje droga smještena u modernoj zelenoj zgradi koja se ističe u pozadini tradicionalne arhitekture i nalazi se iza ugla željezničke stanice.

Lakša dostupnost liječenju bila je drugi stub nove politike prema drogama. Thilo Back, psihijatar i medicinski direktor ustanove za odvikavanje od heroina u Cirihu rekao je da cilj u ovoj oblasti jeste da što više korisnika bude na liječenju. Prema njegovim riječima 75 odsto aktivnih korisnika u Švajcarskoj su na liječenju trenutno a 95 odsto će biti u budućnosti. Liječenje je dostupno i pristupačno.

Uloga policije i pravosuđa potpala je pod princip četiri stuba. Kako je više ljudi ulazilo u proces rehabilitacije, tako je i potražnja za opioidima na crnom tržištu opala a sa njom i čistoća samog proizvoda. Heroin koji biva svakodnevno zaplijenjen na ulicama Švajcarske je 15 do 20 odsto čist, dok je prije implementacije zakona čistoća bila od 60 do 70 odsto. Savary, švajcarski stručnjak za droge i smanjenje štete, objasnio je da jedan policajac koji pruža podršku ima veći uticaj od 100 medicinskih stručnjaka. Švajcarci procesuiraju manje zločina povezanih sa opioidima. Godine 1993. zemlja je imala oko 20.000 slučajeva godišnje. Danas, Švajcarci u prosjeku imaju oko 5.000 slučajeva povezanih sa opioidima godišnje. On je rekao da se sa zdravstvenim mjerama može imati veoma veliki uticaj na bezbjednost.

Može se i jedno i drugo. Jeftino je i efikasno. Zvuči kao čudo, ali to se može.