Krivokapićev ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović za četrnaest mjeseci rukovođenja MVP-om revnosno je vukao poteze kojima je na političkoj, ali i etničkoj osnovi, intenzivno „čistio“ crnogorsku diplomatsku mrežu. Posljedice njegovog i Krivokapićevog zalaganja na tom polju su narušen ugled i brukanje države u svijetu, mnogobrojni skandali, ali i najgori Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore u pregovorima o pristupanju Evropskoj uniji.

Koordinirana akcija

U koordinaciji sa Krivokapićem, Radulović je očistio Ministarstvo i diplomatsku mrežu od kadrova bivšeg „omraženog režima“ i onih koji nijesu iskazali lojalnost sprovođenju projekta „srpski svet“. Pokrenuo je, proces „krampon diplomatije“.

Već 16. decembra 2020. odlučio je da opozove ambasadora Crne Gore pri Svetoj Stolici Miodraga Vlahovića, u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića, te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš. Optužili su ove diplomate, bez i jednog argumenta, da su nanijeli štetu našoj državi.

Predsjednik Đukanović je 4. januara 2021. odbio da potpiše ukaze o opozivu sedam ambasadora. Tražio je da ministar i premijer obrazlože javno izrečene optužbe. Uslijedio je niz protivustavnog i protivzakonitog djelovanja i skandala premijera, Vlade i resornog ministra.

Krivokapić i Radulović su zatim našli „spasonosno rješenje“. Pozvali su 4. januara 2021. na konsultacije, sa kartom u jednom pravcu, sve šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, njih 34 iz 38 ambasada. Za 18. januar 2021. zakazane su konsultacije, ali nikad nijesu održane. Crnogorske ambasade širom svijeta od tada su funkcionisale na nivou otpravnika poslova, što do tada nije zabilježeno u diplomatskoj istoriji Crne Gore. Posljedice tih pogubnih poteza crnogorska diplomatija trpi i danas.

Iz Ministarstva vanjskih poslova su saopštili da Crna Gora od tada još nema postavljene ambasadore u Albaniji, Argentini, Austriji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Kosovu, Narodnoj Republici Kini i Mađarskoj. Imamo ambasade bez ambasadora i u Saveznoj Republici Njemačkoj, Poljskoj, pri Svetoj Stolici i Suverenom malteškom viteškom redu, te Sjedinjenim Američkim Državama. Ni u susjednoj Srbiji naša država nema ambasadora, a nema ga ni u Sloveniji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, Hrvatskoj, Kraljevini Španiji, kao ni u Stalnoj misiji Crne Gore pri UN u Njujorku.

Iz MVP-a su kazali da Crna Gora sada ima samo 14 ambasadora.

U Belgiji ambasador naše zemlje je Ivan Leković, u Grčkoj je ambasadorka Ana Vukadinović, dok u Italiji tu dužnost obavlja Milena Šofranac-Ljubojević.

Od bivših jugoslovenskih republika Crna Gora ima ambasadora samo u Sjevernoj Makedoniji i to je Marija Petrović.

U Rumuniji je ambasador Goran Poleksić, u Ruskoj Federaciji Milorad Šćepanović, u Turskoj Periša Kastratović, dok je ambasador u Francuskoj Ivan Ivanišević, a u Ukrajini je ambasadorka Dragica Ponorac.

Ambasador – šef Misije Crne Gore pri EU je Petar Marković, a ambasadorka – stalna predstavnica u Stalnoj misiji Crne Gore pri NATO – Dubravka Lalović, dok je ambasadorka – stalna predstavnica u Stalnoj misiji Crne Gore pri UN i drugim međunarodnim organizacijama – Slavica Milačić.

Veselin Šuković je ambasador – stalni predstavnik u Stalnoj misiji Crne Gore pri OEBS-u i specijalizovanim agencijama Ujedinjenih nacija, a Božidarka Krunić ambasadorka – stalna predstavnica u Stalnoj misiji Crne Gore pri Savjetu Evrope u Strazburu.

Nemoguća misija

Na pitanje kada se planira popunjavanje upražnjenih mjesta i što je do sada učinjeno na tom polju iz Ministarstva vanjskih poslova Pobjeda je dobila šturi odgovor.

” Jedan od prioriteta Ministarstva vanjskih poslova biće popunjavanje upražnjenih ambasadorskih mjesta na važnim diplomatskim adresama. Ovo pitanje biće ubrzo na dnevnom redu”, odgovorili su Pobjedi iz resora kojim sada rukovodi Ranko Krivokapić.

Saga o razaranju naše diplomatije i brukanju države dobila je epilog padom prethodne vlade. Interesantno je da je Đorđe Radulović za sve što je kao ministar vanjskih poslova učinio u razaranju crnogorske diplomatske mreže i što je uradio kako bi narušio međunarodni ugled naše države, koji je krajem decembra prošle godine ostao bez podrške većine poslanika Skupštine, a Zdravko Krivokapić tada odbio da ga smijeni, dobio uhljebljenje i u novoj vladi. Postao je savjetnik premijera Dritana Abazovića za vanjsku politiku. Abazović ga je nagradio, jer je Radulović stao na njegovu stranu kada se početkom godine kao potpredsjednik Vlade sukobio sa Zdravkom Krivokapićem.

Biće potrebno mnogo strpljivog rada i napora da se sanira šteta koju su Radulović i Zdravko Krivokapić činjenjem ili nečinjenjem nanijeli našoj državi i njenoj diplomatiji. Međutim, ukoliko Abazović bude slušao svoga savjetnika za vanjsku politiku, taj posao će ličiti na nemoguću misiju.