“To je uslovilo da DRI za 2022. godinu planirala sprovođenje nove revizije uspjeha pod nazivom „Uspješnost angažovanja fizičkih lica bez zasnivanja radnog odnosa u državnim organima“, usljed činjenice da su izdaci po osnovu ugovora o dijelu u 2020. godini (12,18 miiona eura) za oko 40 odsto i u 2021. godini (11,15 miliona eura) za oko 30 odsto veća u odnosu na 2019. godinu (8,75 miliona eura), te visoko identifikovanog rizika potrošnje budžetskih sredstava na neefikasan način”, kazao je Pobjedi Senator DRI Branislav Radulović.

Prema njegovim riječima, DRI će u ovoj godini, pored najavljene revizije uspjeha, u svim revizijama potrošačkih jedinica i kroz reviziju završnog računa budžeta ovom pitanju dati posebnu pažnju

“DRI je dala preporuku Ministarstvu javne uprave da preispita institut ”dodatni rad” u Zakonu o državnim službenicima i namještenicima (čl. 79), imajući u vidu da Zakon o radu, kao sistemski zakon u oblasti radnih odnosa, reguliše „dopunski rad“ (čl. 201 Zakona o radu)”, rekao je Radulović.

Takođe, kazao je on, tom resoru su date i preporuke da preduzima potrebne mjere kako bi se ojačali kapaciteti Odeljenja upravne inspekcije.

“Stoga će DRI u narednom revizorskom ciklusu provjeriti da li je Odjeljenje upravne inspekcije u Godišnjim planovima redovnog nadzora planiralo redovne inspekcijske nadzore zaključenih ugovora o djelu, ugovora o dopunskom radu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima kod organa državne uprave”, navodi Radulović.

PREPORUKE IZ 2020. GODINE

On je podsjetio da je DRI sprovela i objavila 2020. godine ospežnu reviziju koja se odnosila na provjeru uspješnosti upravljanja ugovorima o dijelu, ugovorima o dopunskom radu i ugovorima o privremenim i povremenim poslovima u organima državne uprave.

Na bazi sprovedene revizije i utvrđenog činjeničnog stanja, DRI je ocjenila da aktivnosti organa državne uprave i uspostavljene prakse na polju planiranja, kontrolnih mehanizama i izvještavanja o efektima realizovanih ugovora ne osiguravaju uspješno upravljanje njima.

“Posebno su apostrofirana ministarstva finanisja i javne uprave kojima su date vrlo precizne sistemske preporuke u cilju otklanjanja nepravilnosti i unapređenja evidentiranog stanja”, navodi Radulović.

Prema njegovim riječima, DRI je posebno preporučila Ministarstvu finansija da za poslove za koje postoje sistematizovana radna mjesta kod organa državne uprave, ne daje saglasnosti za angažovanje lica zaključivanjem ugovora o djelu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima.

“Takođe smo preporučili Ministarstvu finanisja da prilikom razmatranja zahtjeva za dodjelu budžetskih sredstava, u postupku pripreme nacrta godišnjeg zakona o budžetu, detaljnije analizira obrazloženja potrošačkih jedinica i procijenjene izdatke po osnovu navedenih ugovora, kako se tokom godine ne bi vršila brojna preusmjerenja sredstava”, kazao je Radulović.

PODACI

Pobjedi iz ministarstava nije odgovoreno na pitanja koliko ugovora o djelu je zaključeno tokom 2021. godine i za koja radna mjesta, kao ni o razlozima za zaključenje takvih ugovora i da li su zaključivani za sistematizovana radna mjesta.

Prema podacima iz Zakona o budžetu za prošlu godinu, od Vladinih resora po potrošnji novca za ugovore o djelu izdvaja se Ministarstvo vanjskih poslova za čije ugovore o djelu je bilo planirano 1,5 miliona eura, Ministarstvo unutrašnjih poslova sa troškom od milion EUR i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja i institucije pod njihovom ingerencijom, za koje je bila planirana potrošnja od oko pola miliona eura.

Iz Ministarstva finansija i socijalnog staranja krajem oktobra Pobjedi je saopšteno da je od decembra 2020. godine do oktobra prošle godine, u ovom Ministarstvu angažovano 15 osoba po osnovu ugovora o djelu, te da su dotadašnji ukupni troškovi angažovanja osoba po osnovu ugovora o djelu iznosili 56.758 eura u bruto iznosu.

KORUPTIVNA PRAKSA

Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Milena Muk čija organizacija ocjenjuje za Pobjedu da je glavni razlog zloupotreba ugovora o djelu isključiva namjera da se zaobiđu propisane procedure zapošljavanja u javnom sektoru koji u sprezi sa slabim nadzorom i izostankom sankcija te ugovore čini pogodnim mehanizmom za koruptivne prakse.

Ona objašnjava da je ugovor o djelu vsta obligacionog odnosa i da kao takav uopšte ne predstavlja vrstu zapošljavanja.

“Problem je što se u praksi ovi ugovori sklapaju za redovne poslove institucija u javnom sektoru. To se izuzetno negativno odražava na zaštitu prava osoba koje faktički rade u tim institucijama, iako nemaju status zaposlenih. Samim tim na njih se ne primjenjuju ni uobičajene odredbe o zabrani otkaza u određenim situacijama i slično”, kaže Muk.

Prema njenim riječima, zanimljivo je da iz komunikacije sa predstavnicima institutcija i dalje čujemo da su ugovori o djelu neophodni u javnom sektoru u određenim nepredviđenim situacijama, zbog iznenadnog odsustva zaposlenih.

“Ipak, zakon je ostavio fleksibilnost zapošljavanja bez oglasa, na određeno vrijeme a najduže šest mjeseci, upravo da bi se izbjegla zloupotreba ugovora o djelu. „Problem“ je što u tim situacijama rukovodioci moraju da biraju među kandidatima i kandidatkinjama koji su već prošli provjeru sposobnosti za posao u javnoj upravi i bili na rang listama, pa je mogućnost da angažuju po kriterijumu podobnosti sužena”, navodi ona.

Muk navodi da je zanimljivo i to što se moglo čuti da je povećanje poreza na ugovore o djelu jedan od mehanizama optimizacije javnog sektora, jer se pretpostavlja da će djelovati odvraćajuće na zaključivanje ovih ugovora.

“Međutim, moram da kažem da je to utopističko razmišljanje, koje nema utemeljenje u trenutnom nivou menadžerske odgovornosti u javnom sektoru. Rukovodioci u javnom sektoru, u krajnjem, troše novac svih nas, a ne svoj, pa to da li će platiti 9 ili 15 procenata poreza na ugovore o djelu, nažalost, ne igra toliku ulogu. Da je drugačije, ne bismo imali milionske troškove za unaprijed izgubljene sudske sporove od strane državnih organ”, tvrdi Muk.

Na pitanje kako onda očekivati od privatnog sektora da ne zloupotrebljava tu vrstu ugovora, kada državni organi to redovno rade, ona kaže da je iskustvo IA pokazalo da su drugi inspekcijski organi, čija je nadležnost šira od javne uprave, pokazali veći stepen ažurnosti.

“Primjera radi, od Upravne inspekcije, koja je nadležna za javnu upravu, nismo dobili odgovore na većinu inicijativa koje smo podnosili, dok je Inspekcija rada pokazala znatno veći stepen ažurnosti i proaktivnosti. Zbog toga, povećan stepen nadzora i transparetnosti koji se očekuje od javnog sektora nije, nažalost, uvijek garancija da će biti manje zloupotreba”, zaključila je Muk.