Više izvora je potvrdilo da su predstavnici kinseke kompanije posjetili rudnik.

I dok neki sagovornici koji su prisustvovovali posjeti kazali da je to maltene završena stvar, iz Rudnika uglja u Beranama rečeno je da postoji mogućnost da rudnik dobije novog vlasnika, ali da još nije ništa konkretizovano.

„Radi se o ozbiljnoj firmi koja je iskazala interesovanje za naš rudnik. MI se ndamo da će se u daljim razgovorima doći do dobrog rješenja“, izjavio je direktor Rudnika uglja Nikola Šćekić.

I iz lokalne uprave u Beranama je potvrđeno da da su predstavnici kineske kompanije dolazili da pregovaraju u vezi sa kupovinom rudnika, ali su dodali da oni još nisu u saznanju koliko je sve izvjesno.

Nada za beranski rudnik pojavila se, zapravo, poslije duže vremena prvi put krajem prošle godine kada je aktuelni ministar rudarstva i energetike Saša Mujović razgovarao sa predstavnicima Rudnika uglja Berane i iskazao zainteresovanost da se ovaj dugogodišnji problem riješi.

Povezani članci

svijet

Broj stanovnika u Kini opada već drugu godinu: Zabrinuti za privredni rast

Rudnik uglja u Beranama ni poslije više od godinu i po nije riješio pitanje snadbijevanja strujom, nakon havarije na staroj trafostanici 11. novembra prošle godine 2022. godine, a podzmne vode potpuno su potopile jamu Petnjik na dubini od dvjesta metara.

Jedini preživjeli privredni kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama, kroz proces tranzicije promijenio je dosta vlasnika.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću „Gradeks HBP“, sastavljenom od kompanija „Gradeks“ iz Kule i „HBP“ iz slovačkog grada Providza.

Ta privatizacija je propala i proizvodnja u jami Petnjik utihnula već u novembru 2002. godine.

Prodaja je  oglašavana nakon toga devet puta prije nego ga je kupila kompanija „Balkan enerdži“. To je ona epizoda kada je Petros Statis obećao izgradnju termo bloka i investicije od 120 miliona eura, a na kraju nije bilo ništa od toga.

Početkom 2014. godine od tog grčkog biznismena u Crnoj Gori kupio ga je “Metalfer” iz Sremske Mitrovice. „

Metalfer“ je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika.

Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje.

Niko ne zna šta se desilo u aprilu 2019. godine, kada je došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu da pokrivaju gubitke koje rudnik pravi.

Od tada se vode pregovori da se nađe model da se rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja. Za to je, kako tvrde iz rudnika, bilo potrebno samo da im dotiraju prevoz iskopanog uglja od Berana do Termolektrane u Pljevljima.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih.

Ovako, samo deset, jedanaest radnika radi na održavanju jame, a proizvodnja stoji već više od tri godine.

Ugalj iz ove jame, kojeg ima u izobilju, nije se vadio čak ni u trenutku kada je na tržištu dostizao maskimalnu cijenu zbog krize energenata.

Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja, s druge strane brda Jasikovac, otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji. 

“Samo ova jama ima osam polja od kojih su otkopana svega tri. Sve smo pripremili i očistili i samo čekali da se pojavi neko ko bi bio zainteresovan da vadi ugalj, kada se desila havarija i nestanak struje« – kaže ranije Portalu RTCG direktor rudnika.

On je objasnio da je u poljima A i B ranije završena eksploatacija, dok je polje C počelo da se eksplotaiše, ali da još uvijek eksploaticaija nije završena.

“Polje A je eksplatisano kada je jama otvorena prije više od četrdeset godina, nakon zatvaranja stare jame u susjednoj Budimlji. Polje B su eksploatisali Slovaci dok su bili vlasnici rudnika i u tom polju je ostala zatrpana njihova skupa oprema, takozvani kombajn i široko čelo. Mi smo namjeravali da polako pripremamo za eksploataciju tek četvrto, odnosno polje D, koje je bogato koliko sva tri prethodna polja. Sada zamislite koliko je ova jama vrijedna i zašto se zalažemo da se ona sačuva”, rekao je Šćekić.

Ukupne rezerve uglja u takozvanom beranskom basenu procijenjene su na 167 miliona tona. Riječ je o geološkim rezerva, a dok su bilansne rezerve, ili drugim riječima ono što je dostupno, iznose oko trideset miliona tona.

Od toga, opet, eksploatacione rezerve iznose dvadeset pet miliona tona. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona, dok su dubinska nalazišta na obližnjem selu Polica devet i po, a u selu  Zagorje oko tri i po miliona tona.

Rudarski inženjeri objašnjavaju i da ukupni resursi nijesu bukvalo nedostupni, već da kopanje ispod samog grada, koje se u Evropi odavno radi, kod nas nije isplativo, pri činjenici da su i tako velike zalihe lako dostupne.

Ako bi se pokazala tačnom informacija da su Kinezi zaista zainteresovani za kupovinu rudnika u Beranama, oni bi sigurno lako riješili sadašnji problem sa strujom i potapanjem, i započeli eksploataciju „crnog zlata“ koje je na evropskom i svjetskom tržištu sve traženije zbog globalne recesije i potražnje za energentima.

Za Kineze, sasvim izvjesno, ništa ne bi bilo nerješivo i nedostupno i znali bi da iskoriste ovaj prirodni resurs, kojim Berane raspolaže.

Na mnogo primjera Kinezi su pokazali da za njih ne postoje prepreke u poslu, koje naše domaće institucije nisu u stanju da riješe godinama.