Kostić kaže da je generalna ocjena da je budžet potrošački, ne i razvojni, i da predstavlja još jedan zabrinjavajući korak ka fiskalnoj neodrživosti odnosno neodrživosti javnih finansija Crne Gore.
Fiskalna politika,kako kaže, je jedan od ključnih elemenata ekonomske politike, kroz budžet kao njen izraz,
ima dva glavna cilja: makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost.
“Ukoliko ovi ciljevi nijesu dostižni ili, pak, ukoliko su ugroženi kao što je to sada slučaj ( naročito fiskalna održivost), onda nema govora ni o stvaranju uslova za ostvarenje, a kamoli ostvarenja već navedenog glavnog cilja ekonomske politike: pametan, inkluzivan i održiv ekonomski rast”,kaže Kostić i dodaje da upravo tada imamo posla sa nečim potpuno suprotnim od ovoga, a to je neodrživost.
Kostić pojašnjava da budžet, manje ili više, zavisno od okolnosti treba biti koncipiran u pravcu jačanja fiskalne održivosti, a ne nikako u pravcu potenciranja fiskalne neodrživosti, kao što je to sada slučaj.
Budžet, tvrdi Kostić, umjesto smanjenja promoviše uvećanu potrošnju, i to znatno, i što je još gore, finansiranu iz zaduženja!? Svi oblici potrošnje treba da rastu znatno, iz zaduženja naravno, i pri tome se
ponosi time kako se planiraju povećati plate u administraciji, iako kako kaže on lično ne spori potrebu za
povećanjem plata, ali potreba nije nažalost dovoljna.
“Valjda bi bilo razumno očekivati da u situaciji kada dugovi rastu u kontinuitetu zavrćemo slavinu potrošnje, ali tamo gdje možemo. Ali ne! Mi se još i zadužujemo kako bi smo povećali potrošnju!? Uz to, naravno, raste budžetski deficit, a zaduživanje se primiče neodrživoj granici”, jasan je Kostić, i pita treba li svemu ovome dati dodatan komentar?
“Dodamo li tome da u naredne tri godine dospijeva oko dvije milijarde duga na naplatu, zajedno sa
kamatama, slika potpunog odsutstva ekonomski opravdanog postupanja je kompletirana”, tvrdi on.
“No, uprkos svemu, moguće da to i nije najgora stvar u svemu ovome, jer dozvolićemo, neko
može čak i na tako čudan način da percipira stvari, ali ležernost i pozvanost kreatora kojom
javnost žele uvjeriti u to da je dobro ono što ne može biti dobro, utemeljena je već neko
vrijeme, kao obrazac ponašanja sa dalekosežnim negativnim posljedicama po ovo društvo”, zaključio je Kostić.
0 komentara