Sumnjivih diploma ima u kontinuitetu, već godinama, dok se, dodaje ona, postupak priznavanja diploma stečenih van teritorije Crne Gore, sprovodi od 2008.godine.
“Tu je vrlo bitna legislativa matične zemlje, odnosno zemlje u kojoj je ta isprava izdata i u kojoj ta ustanova visokog obrazovanja fuknkcioniše. Najčešće se sumnjive diplome vezuju upravo za ustanove koje nemaju renome i tradiciju”, rekla je Kurpejović.U prvoj godini rada nostrifikovanja diploma, kako je objasnila, bilo je preko hiljadu zahtjeva, a od 2021.godine je na godišnjem nivou stizalo preko pet hiljada zahtjeva za priznavanje diplome.
“Kada govorimo o samoj proceduri, procedura je ista za sve ustanove visokog obrazovanja i tu je vrlo bitno pomenuti da se uvijek provjerava, odnosno, cijeni status ustanove u zemlji u kojoj je izdata, i da se provjerava vjerodostojnost. Provjeravaju se, naravno, i prava koja ta isprava daje u zemlji izdavanja. Kada govorimo o regionu, tu provjera ide direktno od ustanove prema ustanovi. Ministarstvo se obrati ili ministarstvu, ili direktno ustanovi koja je izdala tu ispravu, i ukoliko ustanova dostavi odgovor u kojem kaže da ta isprava nije vjerodostojna, tada govorimo o falsifikatu. Tu se sad vraćamo na ono što je ključno, i ono što je potrebno objasniti javnosti, i onima koji su na strani poslodavaca, da nije isto falsifikat i nije isto ono što je sada pojava, takozvana sumnjiva diploma”, ističe Kurpejović.
Krivični zakon poznaje jedno krivično djelo, podsjeća ona, lažne i neistinite isprave, i to je član 412 Krivičnog zakonika, i on se odnosi, kako navodi, na falsifikovanje isprava.
“Ko izda lažnu ispravu, ko napravi neistinitu ispravu, ko pribavi takvu ispravu i pokuša da je koristi, on je počinio, ili pokušao da počini krivično djelo, koje se zove falsifikovanje isprave. Sve krivične prijave, koje su u prethodnom periodu podnijete, one se odnose upravo na falsifikat. Naš Krivični zakonik prepoznaje samo jedno djelo koje se tiče lažnih ili loših diploma. Ono što u jednom broju zemalja postoji, jeste diploma mill. Diplomu mil prepoznaje Zakon o priznavanju obrazovnih isprava, ali Krivični zakonik ih ne prepoznaje”, naglasila je Kurpejović.
Diplome mil je obično diploma koja se uz određeni novac dobija za kraći period studiranja, i kako kaže, čim je prvi kriterij novac, u 99 posto slučajeva, radi se o diplomi mil.
“To su ustanove koje prvenstveno posvećuju pažnju tom finansijskom momentu, i sticanju diplome bez prethodno izučavanja i polaganja ispita, koji će vam obezbjediti tu, da kažem kvalifikaciju i ta znanja, vještine i kompetencije. To su ustanove koje će vrlo često vama, na osnovu vašeg radnog iskustva, možda, u prethodnom periodu omogućiti da vi steknete diplomu becalora ili magistra. Imate jedan broj jasno prepoznatih ustanova, u Americi, i u Evropi, jednostavno u čitavom svijetu, koje koriste imena renomiranih ustanova i na taj način pružaju obrazovne usluge, odnosno izdaju diplome”, rekla je Kurpejović.
U balkanskim zemljama je, podsjeća ona, mnogo ustanova u kojima se po pojednostavljenim kriterijima i uslovima za upis može upisati ili prepisati, te nakon par godina, kako navodi, dobiti kvalifikaciju za ostvarivanje prava na rad.
Dodaje da diplome mil služe da bi se na papiru imalo zvanje, ali bez znanja i kompetencija. One, kako objašnjava, služeda bi se dobio određeni posao, a ne da bi se taj posao radio zato što je taj neko školovan za određeni posao.
“Vrlo je teško utvrditi je li neka diploma, takozvana, kupljena diploma. I vrlo često ćete naći kada previdite mil diplome, da su to takozvane kupljene diplome. Da bi ste utvrdili da li je diploma kupljena, to je skoro nemoguće, ne postoje zakonom prepoznati mehanizmi. Vi jedino možete reći za diplomu, u ovom trenutku, da je ona sumnjiva, ili, da sad ne kažem kupljena, jer vi nemate najčešće taj dokaz”, navela je Kurpejović.
Da bi se takvo nešto dokazalo, kako je objasnila, potrebno je od matične zemlje dobiti da se radi o ustanovi, koja se nalazi na njihovoj crnoj listi.
“Postoje takozvane crne liste, ustanova koje su lošijeg kvaliteta, najčešće nemaju akreditaciju, ili licencu te zemlje. Najčešće će nadležne institucije ili tijela odgovoriti, da oni imaju vrlo niske kriterije za upis, i da to nijesu obrazovne isprave, ili diplome, koje se dobro kotiraju na tržištu rada u tim zemljama”, kaže Kurpejović.
Prema njenim riječima, kada se dobije takav odgovr postoje dva mehanizma zaštite ili odbrane od takvih diploma. To je da se u skladu sa važećim propisima odbiju, ili da se predloži izmjena Krivičnog zakona kojom bi se uvelo još jedno krivično djelo, koje bi se odnosilo na diplome mil, odnosno na takozvane kupljene diplome.
“Gdje bi lica za koja se dokaže da imaju diplomu mil i krivično odgovarala. Ne treba podsjećati da samo za falsifikovane isprave predviđena je Krivičnim zakonikom kazna do pet godina, odnosno, od tri mjeseca do tri godine, u zavisnosti da li su oni ostvarili neku korist ili ne”, poručila je Kurpejović.
Nedavno je Ministarstvo prosvjete donijelo zaključak, podsjeća ona, da se neće priznavati diplome iz Bosne i Hercegovine, iz razloga što su nadležne institucije tih zemalja pokrenule provjeru rada tih ustanova.
“Vi ne možete iz Crne Gore uticati na rad ustanova ni u BiH, ni u Srbiji, ali kada njihove ustanove pokrenu te procedure, ili vama dostave informaciju da te ustanove ne rade u skladu sa zakonom, vi imate mehanizam da i vi stopirate priznavanje takvih diploma. Ono što je možda najbitnije, poslodavci treba da čuju tu informaciju, poslodavci treba da prepoznaju tu pojavu sumnjivih ili loše kvalitetnih diploma, i da oni prvi učine taj korak i takve diplome ne uzimaju u ozbiljno razmatranje kada nekog zapošljavaju, nego da prvo cijene status ustanove, i kvalitet diplome onoga ko konkuriše kod njih za rad, jer dok god poslodavac zapošljava lica sa takvim diplomama, povećava im zaradu, vi ćete i dalje imati porast broja takvih zahtjeva, porast broja diploma iz regiona, sa zahtjevom za priznavanje u Crnoj Gori”, istakla je Kurpejović.
Komentarišući odluku Upravnog suda kojom je poništena odluka Vlade o imenovanju Gorana Danilovica, za direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, kaže da ukoliko neko ne dostavi dokaz o ispunjenosti uslova propisanih konkursom takva odluka o imenovanju mora biti poništena.
Preporučeno
“Svaka odluka koja se donese a da jedan od kandidata nije ispunjavao uslove, a da je izabran, ta odluka pred Upravnim sudom, ili sjutra pred Osnovnim sudom, u zavisnosti od prava koja se štite, ona mora biti poništena”, zaključila je Kurpejović.
Video