Na optužnici Specijalnog tužilaštva su, pored Vukčevića, direktora Sektora za kredite Zorana Vujovića, šefa Sektora za finansijske i pravne poslove Branislava Jankovića i nekadašnja šefica kabineta tog fonda Slobodanka Radulović.

Oni se sumnjiče da su falsifikovali ugovore o radu, kojima su sebi, kako se sumnja, ugovarali otpremnine u slučaju prestanka funkcije.

SDT je istragom došlo do dokaza da su optuženi sačinili lažne ugovore o radu na osnovu kojih bi nakon prestanka funkcija ostvarili pravo koje im nije pripadalo važećim ugovorom iz 2018. godine.

Novi ugovori unijeti su u elektronsku bazu podataka, dok su važeći iz 2018. godine izbrisani iz arhive, ali je na serveru IRF-a ostao trag da je početkom novembra 2020. godine manipulisano sistemom u kojem su se čuvali podaci o ugovorima o radu za zaposlene.

Uvidom u ručne registre IRF-a utvrđeno je da ugovori nijesu mijenjani već se u papirnoj arhivi čuvaju validni ugovori, koji nijesu imali klauzule za isplatu otpremnina nakon odlaska sa funkcije.

Na osnovu falsifikovane dokumentacije Vukčević je nakon odlaska sa funkcije potraživao od države isplatu otpremnine od 92.792,40 eura, Janković 63.966 eura a Vujović 61.313 eura.

Prilikom kontrole optužnice odbrana bivšeg direktora Investiciono-razvojnog fonda Zorana Vukčevića i njegova tri bliska saradnika zatražila je obustavu krivičnog postupka.

Advokati optuženih su istakli da od osam osoba protiv kojih je pokrenuta istraga na optužnici su završile samo četiri koje su pokrenule postupak za naknadu od 24 neto dohotka.

Sa druge strane, specijalni tužilac Zoran Vučinić je ocijenio da sadržina prikupljenih dokaza opravdava iznošenje ove krivično pravne stvari na glavnom pretresu nakon čega je zatražio da se optužnica potvrdi.

Odbrana osumnjičenih, advokati Zdravko Begović, Dragoljub Đukanović, Danilo Mićović, Nikola Martinović i Aleksa Đukanović su tada naveli da nije krivično djelo ako neko u parničnom postupku traži svoja prava i da je važeći samo onaj ugovor koji je u pisanoj formi na papiru.

Istakli su da treba da se pravi razlika između izvršenja krivičnog djela i pokušaja izvršenja, jer ukoliko je neko djelo pokušano znači nije izvršeno i ne postoji.

– Prema optužnici umjesto sporazumnog dogovora oko otpremnine nakon prestanka radnog odnosa imamo ugovor kojim se nameće obaveza isplate otpremnine u visini od 24 neto zarade. IRF nije postupio po ugovoru odnosno isplatio otpremnine zbog čega su optuženi ,,ustali“ sa tužbom u parničnom postupku. Za parnicu je nevažno da li će egzistirati prvi ili drugi ugovor jer oba imperativno generišu isplatu otpremnine – istakao je ranije advokat Mićović.