Dan poslije – u ulici smrti u cetinjskom naselju Medovina vladala je bolna tišina, ljudi zanijemili od tuge i nevjerice, vrijeme kao da je zastalo na trenutak zločina.

To je slika, koju je reporterka portala Standard zatekla juče popodne na mjestu, gdje je samo 24 sata ranije tijela ubijenih bila svuda – u kućama, dvorištima, na ulici, nakon što ih je Cetinjanin Vuk Borilović (34) ubijao iz lovačkog karabina.   

Naselje u kojem je Borilović ubio 10 i ranio šest osoba bilo je pusto, kuće zatvorne, izuzev kuće napadača u kojoj se primalo saučešće, dok je policija bila ispred i obezbjeđivala njihovu kuću.

Jedan od rijetkih komšija koji smo zatekli u naselju Medovina koje se nalazi u centru grada, za portal Standard navodi da je dobro poznavao familiju Drecun, koja živi svega deset metara pokraj kuće Borilovića.

“To su stari ljudi živjeli su u tom dijelu kuće sami, dok im je sin bio ispod njih. Ne znam što su mu oni skrivili. Ubio je prvo njih dvoje, a zatim i sina im i unuka koji su došli čim su čuli pucnje. Uperio je pušku i upucao obojicu. Porodicu Martinović znam iz grada, ovdje su se nedavno doselili, odnosno iznajmili stan. E kamo sreće da nijesu, sad bi bili živi”, kaže komšija dok vrti glavom sa nevjericom u očima.

“Ubiti dvoje male djece je monstruozno i neoprostivo, takve stvari za nas su neobjašnjive”, kaže ovaj komšija, koji živi svega pedesetak metara od Borilovića.

„IMAO SAM SREĆE ŠTO NISAM BIO KUĆI“

Ovaj komšija Borilovića kaže da je imao sreće što nije bio kući, inače bi i on možda bio žrtva.

“Znam da bi izašao da vidim šta se događa i da bi krenuo da pomognem mojim dobrim komšijama. Ubio bi me sigurno. On je pucao u svakoga, cilj mu je bio da pobije što više ljudi. Pa zamislite kad je pucao u pravcu Hitne pomoći. Sve je to predugo trajalo, predugo. Ne znam šta je policija za tih sat vremena radila. Čuš pregovarali sa osobom koja je izgubila razum, koja je hladnokrvno ubila dvoje djece. Sa takvima se ne pregovara”, kaže on.

Isti sagovornik ispričao je da je čuo za neki incedent Borilovića i nekog komšije, ali tome nije pridavao pažnje jer kako ističe, ubica je posljednjih mjeseci bio malo čudan.

„ČULA SAM VIKU I VRISAK, MISLIM DA JE TADA NAPAO SESTRE RADUNOVIĆ“

Njegova prva komšinica takođe je imala sreću, jer u trenutku pucnjave je bila u kući i gledala TV.

“Čula sam pucnje i odmah sam znala da nešto nije u redu. Od straha nijesam ni do prozora prišla, jer su pucnji bili na svakih dva-tri minuta. Čula sam viku i vrisak. Mislim da je to bilo kada je Borilović napao sestre Radunović, koje su zajedno živjele. Znala sam otići kod njih na kafu, mirne i poštene žene. Znala sam i Drecune, fina porodica koja je živjela u kući na spratu. Ne znam šta bi vam kazala, osim da su bile komšije za poželjeti. Niko sa njima nije imao problema, pa ni Borilović da ja znam”, kaže komšinica .

“Borilović je bio povučen prilično, ali znam da je volio lov i da je sa društvom često išao”, kazala je komšinica.

Borilović je prvo usmrtio tročlanu porodicu Martinović, majku Natašu Pejović Martinović (35), kao i njena dva maloljetna sina od osam i 11 godina.

On je potom hicima iz lovačkog karabina ubio kuma porodice Martinović – Milana Mitrovića (37), kao i svog ujaka Gorana Đurišića (54), koji je pokušao da ga odvrati u naumu da liši života nedužne ljude.

U pucnjavi su živote izgubili Rajko Drecun (56), njegovi roditelji Dimitrije (81) i Danica Drecun (74), kao i sestre Mila (51) i Aleksandra Radunović (52).

Borilović je ranio i šest osoba, od kojih su dvije hospitalizovane u Opštoj bolnici na Cetinju, a četiri u Kliničkom centru Crne Gore. Ranjeni su policajac Ljubiša Maksimović, kao i  Slavica Zvicer (66), Filip Đurković (33), Mileva Ramadanović (76), Darnika Čelebić (88) i Aleksandar Drecun (32), koji je u ovom monstruoznom zločinu ostao bez oca, babe i đeda.