“Dejvid Hokni je sigurno jedna od mega-zvijezda savremene umjetnosti. Rano je postao slavan, još 60-tih godina. Privlačio je pažnju radom, ali i životnim stilom – otvoreno je bio gej u vrijeme kada je homoseksualnost u Engleskoj bila krivično djelo. U svemu je bio svoj, pa je tako odbijao da slika apstraktno, što je bila moda, skoro prisila tog vremena, kojoj je svaki mladi slikar morao da se povinuje, ako je želio da bude prihvaćen kao dio avangarde. On je to odbio – i kao slikar ostao beskompromisni figuralista”, objašnjava Betina Buše, kustos izložbe.
U dugoj karijeri Hokni je bio hiperrealista, ekspresionista, kubista i fovista. Po potrebi je koristio i istorijske citate. Na kolažu na aluminijskoj ploči dimenzija 28 sa 8 metara, prepoznaju se Fra Angelico i Hobema, sa Hoknijem u sredini kao baroknim knezom i kolekcionarom.
“Napetost Hoknijevog djela je u tome da nema fioke za njega, ne može ga se strpati ni u jednu školu. On uvijek radi u bogatstvu stilskih pravaca i umjetničkih medija, u ovom slučaju sa fotografskim crtežom, kako on zove tu tehniku. Njegov osnovni cilj je obstrukcija centralne perspektive, dispozitiv prema kome se evropska umjetnost određuje od Renesanse do danas. Na Hoknijevim slikama vlada ‘preokrenuta perspektiva’, koja je u rezultatima vrlo atraktivna”, ističe kustoskinja izložbe Veronika Rudorfer.
Preporučeno