Iako je svojevremeno iz kabineta predsjednika Vlade Crne Gore najavljivano da će se potpisivanje obaviti na Cetinju, zbog bojazni da bi se mogao ponovo organizovati građanski otpor kao 4. i 5. septembra 2021. godine na Belvederu i u prijestonici, iz Beograda je u petak definitivno odlučeno da se sve obavi brzo i u Podgorici.

Prema informacijama Pobjede, planirano je da delegacija Crkve Srbije koju predvodi patrijarh srpski Porfirije (Perić) malim avionom Vlade Srbije u srijedu ujutro doputuje u Crnu Goru, da bi sve bilo završeno do podneva, nakon čega bi se, bez ikakve ceremonije, crkvena delegacija vratila za Beograd.

Premijer Abazović je 28. jula najavio da će ugovor biti potpisan ,,u prvoj ili drugoj sedmici avgusta jer je proces doveden do kraja“, mada traju intenzivna sporenja i pristižu brojne primjedbe oko preambule i normativnog dijela ,,temeljnog ugovora“.

Iako je sa predsjednikom Milom Đukanovićem – sedmicu nakon usvajanja prijedloga teksta ,,temeljnog ugovora“, bez dvotrećinske većine i uprkos oštrom protivljenju ministara iz SDP-a – dogovorio formiranje stručne komisije koja treba da se izjasni o elementima ugovora, Abazović je imenovanjem spornih članova komisije, prevashodno zastupnika Crkve Srbije, homofoba Velibora Markovića, učinio sve da se članovi stručne grupe nikada ne sastanu.

– Komisija nije profunkcionisala jer su tri člana koje je delegirao predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odustali. Sistem švedskog stola ne može da funkcioniše – lakonski je ocijenio crnogorski premijer 28. jula.

Tako je Abazović još jednom u nizu obmanuo javnost, jer na tekst ugovora sa Crkvom Srbije oštre primjedbe je dva puta slala Akcija za ljudska prava Tee Gorjanc-Prelević, kao i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, koja je oštro kritikovala tekst preambule i konstatovala da se ugovorom ,,poništava crnogorski istorijski identitet“. No, premijer Abazović je javno ignorisao svaku sugestiju.

Crnogorski premijer je nastavio političku manipulaciju, koju je otkrila nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje – u Vladi Crne Gore ne postoji ni jedna radna verzija ugovora, osim one za koju je, bez ijednog pravnog argumenta, ministar pravde Marko Kovač olako konstatovao ,,da je sve u skladu sa ustavom i zakonina“.

Visoka funkcionerka jedinice za Srbiju i Crnu Goru pri Evropskoj komisiji obavijestila je Vladu Crne Gore da ,,u evropskim krugovima u Briselu izražavaju nerazumijevanje da se, dok se Crnoj Gori zbog sitacije u Ukrajini, otvara mogućnost da ubrzano zatvori privremena mjerila i trasira put ka Evropskoj uniji, u Vladi fokus stavlja na pitanje potpisivanja ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom“.

Iako je ta zvanična informacija dostavljena Vladi Crne Gore, glavna pregovračica za EU Jovana Marović, po nalogu premijera Dritana Abazovića, interni dokument koji sadrži mišljenje Brisela – nikada nije kandidovala za tačku dnevnog reda na sjednicama Vlade.

Sve navedeno ukazuje da je premijer Abazović odluku da će potpisati ugovor sa Crkvom Srbije donio odavno, da se, po instrukcijama Beograda, svjesno odlučio da krši koalicioni sporazum o podršci stvaranju manjinske vlade. Očito je i da unutar Ure ne postoji bilo kakav otpor potezu koji će u velikoj mjeri uticati na destabilizaciju političke scene u Crnoj Gori i ugroziti put ka Evropskoj uniji.

Ugovor sa Crkvom Srbije, gotovo iste sardžine, nije želio da potpiše prethodni premijer Zdravko Krivokapić, iako je baš njegova vlada bila konstruisana u Manastiru Ostrog, pod patronatom sada počivšeg mitropolita Crkve Srbije Amfilohija.