To je Pobjedi saopštilo više izvora bliskih odlazećoj vladi navodeći da su, zbog protivljenja Abazovića, izostale smjene Nikole Rovčanina sa pozicije izvršnog direktora EPCG, Vladimira Čađenovića, izvršnog direktora CEDIS-a, i Milana Mija Lekića, izvršnog direktora Rudnika uglja Pljevlja. Čađenović i Rovčanin su visoki funkcioneri Demokrata, a Lekić predsjednik pljevaljskog odbora Nove.

PRIJATELJI

Tu informaciju je indirektno potvrdio i sam Abazović tokom rasprave u parlamentu o povjerenju vladi kada je odbacio optužbe Demokrata da se revanšistički odnosio prema njihovim kadrovima u javnim preduzećima i u vladi.

– Znate odlično da nije bilo smjena vaših kadrova u bitnim preduzećima, jer ja to nijesam želio. To su moji prijatelji – rekao je, između ostalih, Abazović navodeći da je tim postupcima doprinio dijalogu i pomirenju između različitih političkih opcija.

Sve tri elektroenergetske kompanije su tokom mandata kadrova DF-a i Demokrata bile poznate po enormnom partijskom zapošljavanju kao i neselektivnom finansiranju raznih projekata Crkve Srbije, ali i po ne baš dobrim poslovnim rezultatima.

Kako je Pobjeda izvijestila, EPCG, CEDIS i Rudnik uglja Pljevlja su u posljednje dvije godine zaposlili preko 1000 novih radnika, mahom političkih aktivista.

NEPOŠTOVANJE DOGOVORA

Shodno političkom dogovoru, koji nije ispoštovan, DPS-u je trebalo da pripadne mjesto izvršnog direktora EPCG kao i mjesto u Odboru direktora. U Rudniku uglja DPS-u je trebalo da pripadne funkcija predsjednika Odbora direktora i člana Odbora, dok je Jokovićev SNP trebao da preuzme CEDIS.

Da će biti zaštite kadrova DF-a i Demokrata bilo je jasno kada je premijer Abazović, na iznenađenje javnosti, ali i dijela ministara, 23. juna ove godine predložio da Milutin Đukanović ostane na čelu Odbora direktora EPCG. U zvaničnom prijedlogu nadležnog ministra kapitalnih investicija Ervina Ibrahimovića, Đukanovićevo ime nije bilo na spisku predloženih članova.

Abazovićevoj odluci se usprotivio SDP, ali i Bošnjačka stranka, tako da je 28. juna, nakon što je reizabran Đukanović, član Odbora direktora Adis Balota iz SDP-a podnio ostavku.

Premijer nije bio zainteresovan ni za smjene u CEDIS-u iako je to preduzeće enormno partijski zapošljavalo i imalo loše poslovne rezultate. Pobjeda je ranije ekskluzivno objavila djelove novog pravilnika CEDIS-a koji predviđa radikalno povećanje broja radnika za čak 300. Time bi se ukupan broj radnika CEDIS-a povećao na 1.926, što je za 600 više u odnosu na broj radnika koje je CEDIS imao u trenutku smjene vlasti 30. avgusta 2020. godine.

Procjene sindikata kažu da bi to dovelo kompaniju pred bankrot što bi građani plaćali astronomskim računima za struju. Po toj sistematizaciji bili su predviđeni i veći koeficijenti za gotovo sve radnike.

Slično je bilo i u Rudniku uglja koji je, po podacima resornog ministarstva, apsolutni rekorder po zapošljavanju i koji je za nešto više od godinu zaposlio čak 646 ljudi – na neodređeno vrijeme 161 osobu, 66 na određeno, a čak 419 na osnovu ugovora o djelu. Preduzeće koje vodi predsjednik pljevaljskog odbora Nove Milan Mijo Lekić je zapošljavalo čak i vrtlare.

Kontroverzni ugovor sa EPS-om

Ni kontroverzni ugovor sa Elektroprivredom Srbije nije bio dovoljan za smjene u Rudniku uglja. Ugovor je štetan po interese države Crne Gore jer je, između ostalog, cijena uglja od 28,8 eura po toni ispod svakog tržišnog minimuma.

U ugovoru, koji je ekskluzivno objavila Pobjeda, nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovani interesi države i Rudnika, posebno kada je riječ o cijeni po toni, troškovima prevoza, koji su na nivou iz 2013. godine, ali i fakturisanju i konačnom mjerenju kupljenog uglja koja su, iz nepoznatih razloga, kao u kolonijalnim državama, mimo svake prakse, prepuštena Elektroprivredi Srbije.

Ugovor su u Beogradu 25. maja ove godine u prostorijama Elektroprivrede Srbije (?!) potpisali izvršni direktor RUP Milan Lekić, inače predsjednik pljevaljskog odbora Nove, i vršilac dužnosti direktora EPS-a Miroslav Tomašević.

Posao je, prema saznanjima Pobjede, dogovoren u trouglu između biznismena i funkcionera SNS-a Vladimira Mandića, izvršnog direktora Rudnika uglja Lekića i tadašnjeg predsjednika Odbora direktora EPCG Milutina Đukanovića.

Cijene prevoza su, po tvrdnjama izvora Pobjede iz Upravnog odbora, na nivou 2013. godine i veoma su nepovoljne po državu i Rudnik. Da je ugovor polukolonijalni svjedoči i podatak da, mimo uobičajene prakse, rudu u konačnom fakturisanju mjeri EPS, a ne Rudnik uglja kako se to radi u slučaju prodaje kompanijama ili građanima.