Predsjednica njemačke vlade neće se nadmetati za novi mandat na izborima 26. septembra, ali će nepune dvije nedjelje prije njemačkog izbornog dana biti na Balkanu.

Taj dio Evrope bio je jedan od njenih glavnih preokupacija tokom kancelarskih godina.

„Ona je možda i, u ovom trenutku, posljednja političarka koja ima evropsku dimenziju – a Evropa ne može bez toga.”

„Sigurno je gledala njemačke interese, to joj je u opisu radnog mjesta, ali je bila veoma svjesna i osjećala je odgovornost za funkcionisanje Evrope i njeno preživljavanje – to jeste njemački interes, ali i interes svih nas koji živimo na ovim prostorima”, kaže za BBC na srpskom nekadašnja ministarka spoljnih poslova Hrvatske Vesna Pusić.

Savjetnik nekadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića Mlađan Đorđević kaže da su upravo interesi Njemačke kreirali i sliku današnjeg Balkana.

„Za nas je veliko otrježnjenje da svako rješenje moramo da tražimo sami, ne očekujući da će neko sa strane da riješi naše probleme. Angela Merkel nije planirala da živi u Srbiji, niti na Zapadnom Balkanu – to se jasno vidi po društvima kakva je ovdje stvorila”, kaže on.

Pozdravna turneja Angele Merkel ima jednodnevnu beogradsku stanicu, a dočekaće je srpski predsjednik Aleksandar Vučić, dok će se u srpskoj prijestonici sastati i sa predstavnicima nevladinih organizacija iz regiona.

Dan kasnije, Merkel će nastaviti putovanje za Tiranu, gdje je očekuju susreti sa tamošnjim premijerom Edijem Ramom, ali i predsjednicima vlada šest balkanskih zemalja.

Još jednu posjetu prije izbora u Njemačkoj imaće 16. septembra u Parizu, kada će se susresti sa francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom.

Da li je Balkan bolji poslije Angele Merkel?

Među regionalnim stručnjacima i političarima teško je danas naći nekoga ko će, bez ostatka, zaključiti da je Balkan bolje mjesto za život nego prije dolaska Angele Merkel na svjetsku pozornicu.

„Za vrijeme njenog mandata, koji je zaista dugačak, situacija se najprije bitno popravila, a onda i pokvarila.

„Danas je situacija komplikovanija i lošija nego prije pet, šest godina – kako sa međusobnim odnosima zemalja, tako i sa evropskim integracijama”, smatra Vesna Pusić.

Iako napominje da takva slika nije samo odraz rada Angele Merkel, direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu Florijan Biber kaže da je Balkan svjedok dvojake prirode njemačke kancelarke.

„Na jednoj strani, ona je donosila hrabre i velike odluke, poput prijema migranata u izbjegličkoj krizi 2015. godine ili promovisanju članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU.

„S druge strane, nije imala stratešku viziju i često je povlačila poteze imajući samo u vidu kratkoročnu taktiku i pragmatične interese, a pojedinim problemima se i nije bavila.”

Savjetnik nekadašnjeg predsjednika Srbije Mlađan Đorđević nema nikakvih dilema o učinku odlazeće kancelarke.

„Balkan poslije Angele Merkel čine zemlje u kojima vladaju autokrate, sa razvaljenim društvima, bez pravih sloboda medija i izbora, u kojima je kriminal veoma prisutan.

„Rezultat njenog bavljenja Balkanom je poražavajući – zemlje su udaljenije od Evropske unije nego 2005. godine i ne mogu se porediti standardom, ljudskim pravima i slobodama, ali i nadom u boljitak u odnosu na vrijeme prije dolaska Angele Merkel.”

Evropska perspektiva regiona

Za vrijeme kancelarskih mandata Angele Merkel, Evropska unija proširila se na Hrvatsku, ali je istovremeno suštinski onemogućila čak i zemlje koje ispunjavaju sve uslove EU da počnu pregovore – Sjevernu Makedoniju i Albaniju.

Crna Gora o članstvu pregovara nešto uspješnije nego Srbija, dok Bosna i Hercegovina još čeka na status kandidata, a Kosovo je daleko od evropske mape čak i vizne liberalizacije.

„Ako biste bilo koga na Balkanu pitali kada će ući u Evropsku uniju u trenutku kad je Merkel postala kancelarka, niko ne bi mogao ni da pomisli da bi danas bio ovako daleko.

„Region je jasno u lošijem stanju – manje je demokratije, loše se vlada, manje je napretka”, smatra Florijan Biber.

Zbog očiglednog zastoja, pokušala je Angela Merkel da promeni atmosferu pokretanjem Berlinskog procesa, dodatnog povezivanja zemalja Balkana.

„Berlinski proces jeste bio beba Angele Merkel i to je slika onoga kako je djelovala po pitanju Zapadnog Balkana – vidjela je da je proces proširenja EU nedorečen, pa je pokušala da napravi nešto paralelno i da dođe do konkretnog rezultata.

„Krenula je sa velikom ambicijom, važan joj je bio dijalog mladih prije svega, ali na kraju ni Njemačka nije do kraja mogla da pretvori Berlinski proces u nešto što ostavlja dublji trag”, smatra Vedran Džihić, saradnik na austrijskom Institutu za internacionalnu politiku i predavač na Fakultetu političkih nauka u Beču.

Ključna otvorena pitanja – Kosovo i BiH

Kada je Boris Tadić 2011. u Beogradu ugostio njemačku kancelarku i tom prilikom odbio njene zahteve koji su se ticali Kosova, i njemu samom je bilo jasno da je izgubio podršku Zapada, pa onda i izbore – manje od godinu dana kasnije.

„Savjetnici sa obje strane koji su pripremali taj sastanak dogovorili su dokument koji je predstavljen kao da će ga Boris Tadić prihvatiti.

„Na samom susretu, Tadić je rekao da je to za njega neprihvatljivo a Merkel je u tom trenutku od Srbije tražila mnogo manje i daleko povoljnije u odnosu na ono što se kasnije našlo u Briselskom sporazumu koji su potpisali Vučić i Dačić”, prisjeća se Mlađan Đorđević, tada u Tadićevom kabinetu, ali sa drugim zaduženjima.

O ovom susretu, za BBC na srpskom govorio je i sam Boris Tadić.

Ipak, niti je Briselski sporazum primjenjen u potpunosti, niti su Beograd i Priština nastavili da rješavaju pitanja koja opterećuju odnose.

Đorđević kaže da neuspjeh kosovske politike Angele Merkel leži i u njenom odnosu sa Prištinom.

„Merkel je njenom politikom stekla mnoge neprijatelje u Srbiji – od nacionalista do liberala, a među kosovskim Albancima nije stekla prave prijatelje.

„Oni znaju da Amerika vodi glavnu riječ i nije uspjela da pridobije kosovske Albance jer nije učinjeno ono što je Vučić njoj obećao – nezavisnost Kosova.”

Nije bilo mnogo uspjeha međunarodne zajednice ni u Bosni i Hercegovini, gdje nacionalna pitanja blokiraju sprovođenje osnovnih životnih politika.

Posljednji je pokušaj Njemačke da, kroz postavljanje sopstvenog diplomate Kristijana Šmita na mjesto Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, uspostavi kontrolu u podjeljenoj zemlji.

„Lideri BiH su odlazili u Berlin, ali kada se vrate, sve što su dogovorili – poricali su.

„Iako ona jeste bila moćan politički lider, osjetila se nemoć koju međunarodna zajednica ima prema duplim strategijama, šibicarskim strategijama i internim zavrzlamama političara u BiH”, smatra Vedran Džihić.

Konačno, Florijana Bibera daleko više plaši činjenica da ne samo da ključna pitanja na Kosovu i u BiH nisu rješena, nego je i čitav pravac promjenjen.

„Prije 15 godina, ta pitanja su takođe bila neriješena, ali su evropske integracije viđene kao mehanizam koji može da pomogne da se ona riješe.

„Danas to više niko ne bi ustvrdio, a rješenje se čini još dalje – nema više ni mehanizma koji je postojao prije 15 godina.”

Poseban odnos sa liderima u regionu

Dugogodišnju vladavinu Angele Merkel prate ne još toliko dugovječne vladavine nekoliko lidera na Balkanu, ali i na istoku Evropske unije.

„Ona je forsirala stabilokratske režime – od (Ive) Sanadera u Hrvatskoj, (Janeza) Janše u Sloveniji, (Viktora) Orbana u Mađarskoj, (Aleksandra) Vučića u Srbiji, (Redžepa Tajipa) Erdogana u Turskoj, (Nikole) Gruevskog u Makedoniji, (Edija) Rame u Albaniji, do (Bojka) Borisova u Bugarskoj.

„Ti lideri su unutrašnju snagu crpli iz toga što su imali podršku Angele Merkel”, smatra Mlađan Đorđević, danas predsjednik pokreta Oslobođenje.

Kada analiziraju način vladavine Angele Merkel, svi sagovornici BBC-ja na srpskom konstatovaće da je pragmatizam jedna od osnovnih odlika njemačke kancelarke.

Vedran Džihić kaže i da je njen odnos prema liderima u regionu bio upravo – pragmatičan.

„Briselski sporazum Srbije i Kosova je za Merkel bio veliki napredak, mislila je da se u Vučića pože pouzdati, ali je tu i on pokazao veliku dozu pragmatizma pa mu je ona dopustila da se trend zarobljavanja srpskog društva dodatno intenzivira.

„Propustila je da primjeti momenat kada je Vučić počeo da koristi i nju samu za izgradnju sopstvene političke moći, nije se ponijela kao lider demokratske Evrope – postala je žrtva vlastite želje za pragmatizmom.”

Florijan Biber smatra da je Berlin mogao da odigra drugačiju ulogu.

„Izostanak glasnije kritike Njemačke upućene urušavanju demokratije i u Evropskoj uniji, kao i na Zapadnom Balkanu, dodatno je oslabila demokratiju u regionu.

„To je pokazatelj nerazumijevanja koje je Angela Merkel pokazala prema strateškim pitanjima.”

Nekadašnja šefica hrvatske diplomatije Vesna Pusić kaže da formula za uspjeh odnosa Angele Merkel sa balkanskim liderima leži i u stranačkoj povezanosti.

„Jedna njena karakteristika me je veoma iznenadila kada sam je otkrila: ona je veoma stranački pristrasna, iako se to ne bi očekivalo od osobe tog formata i značaja za Evropu.

„Njoj je veoma važno da li je neko iz grupacije Evropskih narodnih stranaka – to tretira kao još jedan sopstveni zadatak, da jača taj blok unutar Evrope – i balkanski lideri su to shvatili i iskoristili.”

Ipak, ima Vesna Pusić i izvjesnu dozu razumijevanja za ovakvu poziciju odlazeće kancelarke.

„Teško je reći da se ne želi komunikacija sa nekim ko je na vlasti, mora se dogovarati sa nekim ko može imati uticaja i sprovesti dogovoreno.

„Drugi mogu imati bolje namjere, biti pametniji i zanimljiviji, ali – ne mogu ništa da urade”, zaključuje ona.