Ona je u intervjuu “Vijestima” rekla da je korupcija bila i još predstavlja veliki problem u zapadnobalkanskim društvima na putu ka EU i da je u 2015. godini 15 odsto građana smatralo korupciju najvećim problemom, a sada je taj procenat 26 odsto.

“To je ogroman rast koji je očigledno izazvan evidentnim porastom vidljivo prisutne korupcije s kojom se suočavaju građani”, kazala je Bregu.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je nakon onlajn samita Berlinskog procesa 5. jula rekla da proces pristupanja država regiona EU traje duže nego što su mnogi očekivali i da ima još mnogo da se radi u borbi protiv korupcije.

Da li je ovo jasna poruka da bez vidljivih rezultata u borbi protiv korupcije države Zapadnog Balkana neće ući u EU?

Bregu: To za nas nije novina. Sve naše ekonomije moraju se nositi s tim, ne samo institucionalno, već i kao društvo. Moramo promijeniti svoje ponašanje i prestati smatrati da je davanje poklona nekome ko samo obavlja svoj posao normalno. Nije. Mora prestati biti društveno prihvatljivo da ljudi traže veze ili plaćaju mito kad god im nešto treba. A posebno mi, kao društvo, moramo osuditi one koji to čine. Naročito one na visokim položajima, na pozicijama moći. U regionu se to naziva “poznavanje pravih ljudi”, odnosno ljudi koji nakon primanja mita mogu završiti određeni posao. Ovo se posebno odnosi na pravdu i mogućnost oslanjanja na nezavisno pravosuđe.

Sada, 2021. godine, 54 odsto ljudi na Zapadnom Balkanu (76 odsto njih smatra da je pravosuđe korumpirano) smatra da je “poznavanje pravih ljudi” presudno za napredak u životu. Dakle, to je ono što ljudi vide, traže i čemu teže… ukoliko ne nađu kod kuće, spremni su to potražiti negdje drugdje. Odlaskom u EU, pojedinačno. Da li pristupanje EU mora biti preduslov za djelovanje po ovim pitanjima? Rekla bih, ne. Što se prije pozabavimo ovim pitanjima, tim bolje za nas. Moramo se boriti protiv toga kako bismo vodili normalan život, napredovali i razvijali se, kako bismo bili u mogućnosti zadržati svoju djecu ovdje, kod kuće.

Zvaničnici EU godinama ponavljaju da je proširenje EU na Zapadni Balkan prioritet, ali ipak ni prošlog mjeseca nije postignut dogovor o otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Gdje je problem, u EU ili regiji? Da li su realna očekivanja crnogorske vlasti da bi Crna Gora mogla postati članica EU do kraja mandata ove Evropske komisije?

Bregu: Za svađu je potrebno dvoje, kako glasi izreka našeg naroda, odnosno za ples je potrebno dvoje. Upravo to “dvoje” iz izreke su ti koji donose odluke. EU i Zapadni Balkan svjesni su da su “predodređeni jedni za druge” jer dijele istoriju, kulturu, geografiju i demografiju. Ipak, ova zajednička obilježja nijesu dovoljna, jer se to često iskušava ogromnim izazovima prisutnim na Zapadnom Balkanu, poput ekonomskih, sigurnosnih i demografskih. Zapadni Balkan, sa svoje strane, treba učiniti još mnogo toga da se ispune inicijacijski standardi, tako da stalni sporovi i tvrdoglavo poricanje ove činjenice ne vode nikuda. S druge strane, tu je EU s višeznačnim stavovima i nastupima o tome koji bi bio najbolji pristup da se stvari pokrenu u pravom smjeru proširenja, što u našem regionu nema uvijek dobar odjek.

Svakako bi bilo potrebno malo dotjerivanja i prilagođavanja na obje strane kako bi se ovaj duet uskladio. Proširenje odnosno pristupanje treba reformisati s jasnim, vjerodostojnim i realnim podsticajima. Podsticaj bi se mogao pronaći u stavovima građana iz regiona: prema Balkan barometru, 24 odsto njih vjeruje da će se pristupanje EU dogoditi do 2025. godine, 40 odsto do 2030, 22 odsto smatra da se to nikada neće dogoditi. Za Crnu Goru su ove brojke slične, naime 27 odsto smatra da će do pristupanja doći do 2025. godine, 42 odsto do 2030. godine, a 16 odsto da do toga neće doći nikada. Međutim, proces pristupanja EU nikada se nije svodio na datume. To se mora dogoditi kroz ostvarljive rokove u svim fazama procesa.

Izgledi za moguće članstvo u EU bili su pokretačka snaga tokom svih ovih godina za sve ekonomije Zapadnog Balkana i osnova na kojoj su poduzete mnoge zajedničke inicijative u regionu. Za nas koji se bavimo regionalnom saradnjom, bio je to preovlađujući faktor u podsticanju Zapadnog Balkana na pozitivniji uzajamni angažman, kao i rješavanje ne samo domaćih problema s kojima se suočavaju, već i neriješenih problema u regiji. Ipak, još je prisutno pitanje da li je Zapadni Balkan geopolitički prioritet za EU. Iako možda nategnuto, ovo nije pitanje izbora, već nužnosti, imperativa i vizije. To je pitanje koje traži samo jedan jedini odgovor – mora biti. Vjerujem da EU ima sve poluge potrebne da održi perspektivu članstva na Zapadnom Balkanu. Ona je glavni trgovinski partner i glavni investitor. Pomaže regiji kroz investicije, a ne zaboravimo da su mnoga sredstva koja se pružaju Zapadnom Balkanu bespovratna, a ne zajmovi. Dopustite mi da Vas podsjetim na posljednjih devet milijardi eura namijenjenih boljoj ekonomskoj integraciji. Poslovna zajednica iz regiona daje prednost (72 odsto njih) trgovini s EU. EU ne ugrožava sigurnost nijedne zemlje, ona promoviše vrijednosti. Stoga se možete zapitati, šta onda nije u redu? Dugotrajno odlaganje članstva u EU ometa ispravne odluke i nanosi štetu realnosti. Istovremeno, region mora preći s riječi na djela.

Prema podacima Balkan barometra, podrška građana Zapadnog Balkana članstvu u EU raste. Da li je razlog to što građani gube povjerenje u svoje vlade, s obzirom na to da su još daleko od standarda građana EU?

Bregu: Za šest godina, u odnosu na Balkan barometar iz 2016. godine, kada je ta podrška iznosila 39 odsto, ona se gotovo udvostručila i ovogodišnje izdanje pokazuje da 62 odsto građana Zapadnog Balkana podržava članstvo u EU. Konkretno u Crnoj Gori taj omjer nije bio toliko drastičan – 38 odsto u 2016. godini, a sada, 2021. godine, EU ima podršku više od polovine stanovništva (51 odsto). Možemo samo naslutiti motive takvog raspoloženja naših građana, za koje sam sigurna da su složeni i bliži skupu razloga, a ne samo jednom. Međutim, EU se zasigurno ističe kao model kvalitetnijeg života za sve njih, bez obzira na segment koji oni smatraju svojim uzorom.

Na pitanje da li bi željeli napustiti domovinu i otići, živjeti i raditi u inostranstvu, 71 odsto mladih odgovorilo je da bi to željeli. To je gotovo dvije trećine naše mladosti! Danas svaki deseti jugoistočni Evropljanin živi izvan regiona. Samo u 2019. godini EU je izdala gotovo 350.000 prvih dozvola ljudima iz JIE. Dakle, jednostavna, bolno očigledna istina je da se ljudi iz regiona pridružuju EU jedan po jedan. Oni ne čekaju na povoljne političke prilike kod kuće, već idu dalje tražeći bolje šanse za sebe. Ovo je poziv na uzbunu svima nama.

Šta za građane regiona znači ukidanje rominga, koje je stupilo na snagu 1. jula ove godine?

Bregu: Da, od 1. jula Balkan je jedna mreža – nema više naknada za roming na Zapadnom Balkanu. Ovo je zahtijevalo znatan napor, a to ne bismo mogli ostvariti bez Komisije EU, te podrške i zalaganja svih šest ekonomija Zapadnog Balkana. Međutim, nepostojanje naknada za roming usluge ne znači samo uštedu novca i ne uklanja samo granice usluga mobilne telefonije, već uklanja i psihološke granice. Ovaj regionalni sporazum o romingu uistinu predstavlja promjenu. Zbog toga se u cijelom našem region osjećamo kao kod kuće.

“Nezaposlenost u Jugoistočnoj Evropi dostigla je 11 odsto, pa čak i dvostruku brojku (22,5 odsto) kada su u pitanju mladi. Mi smo društvo koje stari, a predviđanja ukazuju da će se stanovništvo u roku svega nekoliko decenija smanjiti 20 odsto. Očekivani životni vijek nam je tri godine kraći nego što je to slučaj sa stanovnicima EU. Povrh toga, 12,5 odsto stanovnika JIE živi ispod granice siromaštva. Prema tome, koje su to stvari koje ne bismo željeli promijeniti? Nema ih mnogo, zar ne?” Regionalna saradnja uspjeće na temelju ideja i ideala, a ne razmirica.

Zapadni Balkan bez rominga i snižavanje cijena rominga s EU dio je programa zajedničkog regionalnog tržišta. Šta su naredni koraci na uspostavljanju zajedničkog regionalnog tržišta?

Bregu: Zajedničko regionalno tržište predstavlja izvanredan okvir za uspostavljanje vlastitog jedinstvenog tržišta Zapadnog Balkana, poput onog u EU, koje će svojim kapacitetom dovesti do dodatnih 6,4 odsto rasta BDP-a i stvoriti regionalno područje u oblasti trgovine, investicija, digitalizacije, industrije i inovacija. Mrzim se baviti papirima, ali ponosna sam što se prošlog mjeseca iz Procesa saradnje JIE rodila nova Strategija za JIE do 2030. godine, koja je u skladu s Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija.

Sigurna sam da će strategija biti uspješna isključivo onda kada započne njeno sprovođenje koje se mora sastojati od niza koraka kako bi se poboljšala ekonomija, društvo i sigurnost u jugoistočnoj Evropi u skladu s EU i globalnim putanjama zelenih i digitalnih transformacija. To je posebno ključno u kontekstu odlaska kvalifikovane radne snage i depopulacije, čija se prosječna stopa u sljedećih 80 godina procjenjuje na 6,7 promila. Znamo da će regionalna saradnja uspjeti na temelju svojih ideja i ideala, a ne na temelju razmirica i naziva dokumenata. Znamo da će ekonomije regiona biti konkurentne kada je to potrebno, a saradničke kada to moraju biti. Nadamo se samo da će to dvoje biti u neskladu samo onda kada je to neizbježno.