Sagovornici Pobjede, politički analitičari Ranko Đonović i Srđan Perić nijesu saglasni što bi povlačenje Đukanovića značila. Dok Đonović smatra da ona ne bi bila dobra za Crnu Goru, Perić ističe da Đukanović na mjestu predsjednika stranke predstavlja teret za širenje koalicionog kapaciteta DPS-a.

Proces reformi najjača stranka u crnogorskom parlamentu počela je na vanrednom Kongresu u januaru prošle godine kada su izabrani novi članovi Predsjedništva.

U godini za nama izabrana su i nova rukovodstva opštinskih odbora, Savjeta mladih, Ženske alijanse, dok je Đukanović glasovima 585 delegata uz jednog uzdržanog ostao na čelu DPS-a.

Usvojeni partijski Statut predviđa neposredan izbor predsjednika DPS-a ove godine, što je novina i demokratski iskorak u toj stranci, ali se Đukanović još nije izjasnio hoće li se ponovo kandidovati.

U intervjuu za Antena M ipak je potencirao odredbu o izborima ove godine, što su mnogi, među njima i lider Ure Dritan Abazović, shvatili kao posrednu Đukanovićevu najavu da nema namjeru da ponovo bude na čelu Demokratske partije socijalista.

Za sada u DPS-u ne najavljuju da bi moglo biti promjena u poslaničkom klubu, iako su neki, doskora istaknuti državni funkcioneri iz DPS-a, pod teretom optužbi da su koristili državne položaje. Parlament je nedavno skinuo imunitet nekadašnjem ministru, sadašnjem poslaniku Petru Ivanoviću zbog osnova sumnje zbog raspodjele Abu Dabi fonda. Ivanović je i sam zatražio da poslanici glasaju za skidanje imuniteta, tvrdeći da će ,,dokazati da je radio apsolutno profesionalno i u skladu sa zakonom“.

No, priča o eventualnom povlačenju Đukanovića sa liderske pozicije u DPS-u sada je u fokusu pažnje, naročito u svjetlu najava o mogućem formiranju manjinske vlade.

POVLAČENJE 

Baš u tom smislu iz dijela aktuelne parlamentarne većine poručuju da nikakve saradnje sa DPS-om neće biti dok se Đukanović ne povuče.

Mediji, pa i neke partije, su špekulisale da je to bio jedan od zahtjeva međunarodnih partnera, prevashodno iz Vašingtona i Berlina, ali je predsjednik DPS-a u više navrata negirao te tvrdnje.

Đukanović je, smatra Ranko Đonović, u kontekstu aktuelne političke situacije u državii, tenzija i žestoke političke krize potrebniji Crnoj Gori nego što je ona to njemu sada, uz ocjenu da on „predstavlja opasnost za neprijatelje države i vlastoljupce“.

“Oni koji ne žele dobro državi Crnoj Gori žele mijenjati Đukanovića, čak i sa mjesta šefa partije. A takvo nešto nijesmo čuli iz stranke na čijem je čelu, već ga tamo, čak i do neukusa, uvijek biraju jednoglasno”, naveo je Đonović.

Povlačenje Đukanovića sa mjesta šefa stranke, dodao je, mnogi bi shvatili kao izdaju.

“Vjerovatno je on toga svjestan. Moguće je, ipak, da će se, kada se na vlast vrate crnogorske i manjinske stranke, stvoriti uslovi i da se Đukanović povuče. Za sada ne vjerujem da je to moguće bez obzira na špekulativne izjave sa kojima manipulišu neki politički krugovi. Međutim, oni to najavljuju ne radi DPS-a i ,,njegovog dobra“, a još manje radi Crne Gore i njenog dobra “, ocijenio je Đonović.

DPS je, dodaje, iako je sa koalicionim partnerima izgubio vlast na parlamentarnim izborima 2020. godine, održao status ubjedljivo najjače partije.

Prema Đonovićevim riječima, oni koji su „krajnje destruktivni i retrogradni, pozivaju DPS na reformisanje, a upravo je Đukanovićeva stranka ta koja se od nastajanja mijenjala i prilagođavala političkim prilikama“.

“Nijedna politička partija za posljednjih trideset godina nije se mijenjala u svakom pogledu kao što je to DPS. Tako da je od partije nacionalističkih velikosrpskih nazora danas postala stranka građanskih i demokratskih programa. To moramo primijetiti, jer oni tome teže”, pojasnio je Đonović.

Te promjene, dodao je, najviše smetaju onima koji toj partiji prigovaraju po raznim osnovama.

“U najvećoj mjeri to su kadrovske zamjerke, iako su sve druge stranke ostale kadrovski nepromijenjene, te i dalje programski politički retrogradne, a za državu Crnu Goru pogubne “, kategoričan je Đonović.

Poručuje da bi svi koruptivni kadrovi u DPS-u morali biti „očišćeni iz stranke“, ali i da bi njima trebalo da se bavi „državna pravosudna vlast“, kao što bi, dodaje naš sagovornik, pravosudne vlasti trebalo da se bave sa „21 milionom ponuđenim potpredsjedniku Vlade“.

“Da vidimo što je od toga istina, a što je realizovano “, rekao je Đonović.

KOALICIONI KAPACITET 

S druge strane, analitičar Srđan Perić smatra da DPS i dalje ima značajnu podršku birača zato što nova vlast nije odbacila političku praksu predominacije partije.

“Nakon drugog trajanja na vlasti, DPS je prešao u opozicione redove i da je nova vlast krenula da sprovodi energične rezove u vezi sa prethodnim koruptivnim navikama i odbacila političku praksu predominacije partije nad gotovo svim sferama javnog života tada bi se DPS našao izvjesno u situaciji da bude sveden značajno niže ispod rejtinga koji sada ima”, ocijenio je sagovornik Pobjede.

Kako se to nije desilo, dodao je, stara vlast ima da zahvali novoj.

“Opet, postoje uzajamna nesnalaženja, koja nakon prvog iskustva promjene vlasti nijesu neočekivana: nova vlast i dalje ima opozicionu retoriku, a stara kao da sa teškom mukom prihvata da ona ne donosi odluke”, rekao je Perić.

Govoreći o reformama u DPS-u, kaže da iako je ova partija promijenila gotovo čitav ešalon rukovodstva, na čelu je ostao Đukanović, „njena najsnažnija politička figura, koji, istovremeno, predstavlja teret za bilo kakvo širenje koalicionog kapaciteta“.

“Da li i koliko ima istine u vezi sa određenim potencijalnim dogovorima promjene političkih odnosa koji bi premošćavali i taj teret – odgovor nećemo predugo čekati. Činjenica je da sada živimo svojevrsnu političku pat poziciju “, kazao je Perić.

Sve to, dodao je, naslanja se na činjenicu da Vlada nema podršku koja bi joj omogućila sigurnost i pun kapacitet u upravljanju, ali nema ni većine koja bi je smijenila.

Perić, kako kaže, nije pristalica dijeljenja savjeta bilo kojoj partiji, prvo zbog toga što bi bilo prepotentno pledirati da bolje razumijete unutrašnje odnose u nekoj političkoj organizaciji u odnosu na one koji je čine, drugi razlog je što ne treba brinuti o sudbini bilo koje partije.

“One ako nemaju vitalnosti da opstanu ili su prešle sve granice mjere, treba da nestanu sa političke scene, da se fragmentišu ili reformišu u zavisnosti od stepena iskrivljenja u odnosu po razvoj zajednice poželjnu političku praksu “,pojasnio je on.

Analitičar Srđan Perić smatra da je partijski interes gotovo uvijek uži od državnog, a da su, shodno tome, kako kaže, politički održiva ona društva koja uspijevaju da političkim interesima nametnu državni ispred partijskog interesa.

“Nigdje to nije lak proces, ali razvijene demokratije, ipak, imaju ustaljenu praksu borbe protiv partitokratije koja je osnažena kritičkim stavovima koji dolaze iz intelektualne i akademske zajednice. Mi i u tom dijelu imamo problem, jer taj društveni sloj nakon početnog buđenja kritičke svijesti neposredno nakon promjene dominantno ponovo ulazi u matricu da nije pametno zamjerati se onom ko je na vlasti. Izuzetaka ima, ali su isuviše usamljeni “, kategoričan je on.