Sva apsurdnost ovog prijedloga jasno se pokazuje kada se imaju u vidu odredbe Ustava Crne Gore i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore o načinu i postupku izbora sudija Ustavnog suda. Po ovom prijedlogu, sudije bi se birale suprotno tim ustavnim i zakonskim odredbama. Direktno bi se prekršila odredba člana 10 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu, prema kojoj predlagač, u ovom slučaju Ustavni odbor kao nadležno radno tijelo Skupštine, na osnovu dokaza o ispunjavanju uslova kandidata za izbor i rezultata obavljenog razgovora sa kandidatima, sačinjava prijedlog za izbor sudija Ustavnog suda koji mora biti obrazložen. Zakonom je u članu 10 stav 3 dalje jasno utvrđeno da prijedlog sadrži onoliko kandidata koliko se bira sudija po objavljenom javnom pozivu, a to je sada četiri sudije. Posebno, ukoliko bi se primijenio navedeni prijedlog prekršila bi se ustavna odredba o dvotrećinskoj, odnosno tropetinskoj većini svih poslanika kojom se na plenarnom zasijedanju parlamenta biraju sudije Ustavnog suda. Takođe, prekršile bi se i odredbe Poslovnika Skupštine Crne Gore o izboru sudija Ustavnog suda javnim glasanjem, odlučivanjem pojedinačno o svakom predloženom kandidatu, s tim što se o prijedlogu kandidata za sudiju Ustavnog suda prethodno otvara pretres.

Dakle, pored svih neustavnosti koje su do sada priređene od strane parlamenta, Crna Gora bi imala i sudije Ustavnog suda izabrane protivno Ustavu i zakonu, a time i neustavan Ustavni sud. Taj tako izabrani Ustavni sud trebao bi da štiti ustavnost i zakonitost u državi. I pored činjenice što bi sve njegove odluke bile pravno nevaljane i ne bi proizvodile nikakvo pravno dejstvo. Posebno je pitanje ko bi odlučivao o ustavnosti i zakonitosti takvog Ustavnog suda.

Pored navedenog, potrebno je voditi računa i o nekim drugim principima i rješenjima Ustava i Zakona o Ustavnom sudu kako bi sada aktuelni postupak izbora sudija Ustavnog suda bio sproveden u potpunosti u skladu sa Ustavom i zakonom.

Upravo je u sredstvima javnog informisanja objavljeno da je jedan broj kandidata eliminisan iz daljeg postupka, jer ,,nijesu prošli prvi eliminacioni krug“. Postavlja se pitanje kako i na osnovu čega je utvrđen taj ,,prvi eliminacioni krug“? Da li će biti još ,,eliminacionih krugova“ i koliko? Posebno, na osnovu čega je utvrđeno da određeni kandidati ,,ne prolaze“ dalje? Zakonom je, kao što je već rečeno, utvrđeno da Ustavni odbor na osnovu dokaza o ispunjavanju uslova za izbor i rezultata razgovora sa kandidatima sačinjava prijedlog za izbor sudija koji mora biti obrazložen. Budući da je od strane Ustavnog odbora prethodno utvrđeno da svi kandidati koji su pozvani na razgovor ispunjavaju uslove za izbor sudija Ustavnog suda, da li to znači da kandidati koji ,,nijesu prošli prvi eliminacioni krug“ nijesu zadovoljili na razgovoru sa Ustavnim odborom? Ili je, pak, kriterijum za ,,eliminaciju“ možda bio prethodna politička aktivnost i politička pripadnost?

U tom slučaju treba imati u vidu da je i u dosadašnjim sastavima Ustavnog suda bilo kandidata kojima je jedina referenca za izbor bila, a sve do prestanka mandata i ostala, činjenica da su kao članovi političke partije bili poslanici u Skupštini. Zatim ih je ta ista Skupština birala za sudije Ustavnog suda. Kada je riječ o ovom pitanju dovoljno je podsjetiti na ustavnu odredbu da sudija Ustavnog suda ne može biti član političke organizacije. To znači da kandidat ukoliko bude izabran za sudiju Ustavnog suda mora podnijeti ostavku na članstvo u političkoj partiji. Isti smisao ima i odredba Zakona o Ustavnom sudu koja propisuje da sudija Ustavnog suda ne može učestvovati u političkim aktivnostima, niti javno ispoljavati svoja politička uvjerenja.

U nedostatku precizno i čvrsto utvrđenih kriterijuma za prethodnu eliminaciju kandidata, svi prijavljeni kandidati za koje je utvrđeno da ispunjavaju uslove za izbor sudija Ustavnog suda i sa kojima je obavljen razgovor moraju se naći na listi prilikom utvrđivanja prijedloga za izbor sudija koji Ustavni odbor podnosi Skupštini. Drugim riječima, članovi Ustavnog odbora treba da imaju mogućnost da neposredno pri utvrđivanju prijedloga glasaju o svim prijavljenim kandidatima. Takav zaključak proizilazi iz značenja cjeline međusobno povezanih odredbi člana 10 Zakona o Ustavnom sudu. U prijedlogu za izbor sudija treba, naravno, navesti upravo i razloge zbog kojih se određenim kandidatima daje prednost.

Za ustavnost i zakonitost postupka izbora sudija Ustavnog suda neophodna je i dosljedna primjena odredbe člana 10 stav 4 Zakona o Ustavnom sudu prema kojoj Ustavni odbor prijedlog za izbor sudija utvrđuje kvalifikovanom većinom svih članova. Ta kvalifikovana većina Zakonom nije preciznije određena, ali je jasno utvrđeno da mora biti kvalifikovana većina. To nije jedan više od polovine ukupnog broja glasova svih članova Ustavnog odbora, kakva je do sada bila praksa prilikom glasanja o kandidatima. To je apsolutna većina, a Zakonom se zahtijeva kvalifikovana većina. Kvalifikovana većina je veći broj glasova od onog koji čini apsolutnu većinu. Predlaganje kandidata za sudije Ustavnog suda predstavlja značajno pitanje i zato se za utvrđivanje prijedloga za izbor sudija zahtijeva kvalifikovana većina. Kvalifikovana većina se, upravo iz razloga važnosti predmeta odlučivanja, bliži potpunom broju članova Ustavnog odbora.

Ako je Ustavom utvrđena dvotrećinska većina za izbor sudija Ustavnog suda u prvom krugu glasanja na plenarnom zasijedanju svih poslanika, onda se ta većina može uzeti i za odlučivanje na Ustavnom odboru. Ili tropetinska većina koja je utvrđena za drugi krug glasanja na plenumu. Upravo takva kvalifikovana većina već za utvrđivanje prijedloga kandidata za izbor za sudiju Ustavnog suda bila bi primjerena značaju ustavnosudske funkcije.

Primijećeno je da dosta različitih tumačenja izaziva i odredba Zakona o Ustavnom sudu sadržana u posljednjem stavu člana 10 po kojoj je predlagač dužan da vodi računa o srazmjernoj zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i o rodno balansiranoj zastupljenosti. Ta obaveza predlagača proističe iz odredbe člana 79 tačka 10 Ustava kojom je utvrđen jedan od vidova zaštite identiteta pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskuh nacionalnih zajednica, a kojom im je zajemčeno pravo na srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave. Takođe, određenje o ,,rodno balansiranoj zastupljenosti“ se zasniva na ustavnoj odredbi iz člana 18 Ustava po kojoj država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti.

Navedena odredba Zakona o Ustavnom sudu ne znači da je Ustavni odbor prilikom predlaganja kandidata za sudije Ustavnog suda dužan da predloži kandidate iz navedenih kategorija. Njegova dužnost se sastoji u obavezi da ,,vodi računa“ o zastupljenosti pripadnika ovih kategorija u svom prijedlogu. Realizacija te njegove obaveze uslovljena je, međutim, cjelinom stanja ispunjenosti potrebnih uslova, a time i kvaliteta svih kandidata po javnom pozivu. To znači da nacionalni identitet, odnosno rodna pripadnost, kao kriterijum ne mogu imati prioritet u odnosu na druge profesionalne reference kandidata. Samo ukoliko su kandidati približno izjednačeni u pogledu svojih stručnih i profesionalnih referenci i integriteta, što bi podjednako garantovalo da funkciju sudije Ustavnog suda mogu obavljati isključivo u skladu sa Ustavom i zakonom, opravdano je uvažiti zakonski zahtjev o zastupljenosti manjina, odnosno rodne pripadnosti. Izbor bez neophodnih stručnih i profesionalnih referenci kandidata, samo na osnovu kriterijuma pripadnosti manjinskom narodu, odnosno rodne zastupljenosti, sigurno ne bi doprinosio obezbjeđivanju punog autoriteta i integriteta Ustavnog suda.

(Pobjeda/Dragoljub Drašković)