Iako su partije i dalje prilično tradicionalne po pitanju marketinških nastupa u toku predizborne kampanje, time što se drže bilbord oglašavanja, vjerovatno misleći da će neki građanin pogledavši u lice nekog kandidata naprasno osjetiti potrebu da “omađijan ” njegovim “zavodljivim” pogledom odluči da glasa baš njega.

Bilborde obično prati i lijepljenje postera sa likom tih istih kandidata gdje god se stigne ne obazirući se na to da li taj poster na neki način ugrožava normalno funkcisionanje života u mjestu gdje se nalazi.

Neukus i nekultura nas zasipaju u svakom izbornom ciklusu, jer osobe zadužene za sprovođenje kampanje mnogo ne mare kako će i gdje će se oglašavati. Obično zaduže nekog od svojih aktivista i onda ovi naravno kad im već dojadi otaljaju posao i ispune kvotu isporučivši materijal i tamo gdje mu nije mjesto.

Osim omiljenih mjesta poput poštanskih sandučića, brisača na automobilima, saobraćajnih znakova, i drugih površina pogodnih za postavljanje materijala, u ovoj novoj kampanji za predsjedničke izbore, Demokrate su otišle korak tako što su, vjerovatno, njihoviaktivisti nalijepili postere Alekse Bečića predsjedničkog kandidata na panou gdje se postavljaju umrlice.

Šokantno i degutantno u najmanju ruku.

Ako je već slogan kandidata Bečića “Časti mi” onda ako već ih druge javne površine mnogo ne zanimaju mogli su da poštede pokojnike i ostave makar taj pano na miru.

Ali politička scena u Crnoj Gori bezbroj puta je pokazala da pravila i obzira nema sve dok se cilj postigne, a ako se u toku procesa ogriješe o pokojne nećeb iti problem, jer ni o živima mnogo ne vode računa.