test

Radulović: Za samo nekoliko mjeseci nova vlast je obmanula sve svoje međunarodne partnere

Standard

08/01/2022

07:55

Predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilo Radulović u intervjuu za Pobjedu kazao je da je teško odrediti jedan ili više razloga nazadovanja Crne Gore na putu evropskih integracija.



U suštini, kako je rekao, sve se svodi na izigrano povjerenje, nesposobnost i nastavak institucionalnih zloupotreba i kršenja zakona koje ova vlada, Skupština i svi predstavnici vladajuće većine u institucijama pokazuju od početka vršenja vlasti.

Biće nam, procjenjuje, potrebne godine da pregovarački proces i pregovaračku strukturu dignemo iz duboke jame u koju su ih nove vlasti zakopale.

POBJEDA: Posljednji izvještaj Evropske komisije konstatovao je da Crna Gora nije ostvarila nikakav napredak u polju evropskih integracija. Koji su ključni razlozi stagnacije naše države na evropskom putu? 

RADULOVIĆ: Ono što je u prethodnim vladama započelo kao ,,osteoporoza državnih institucija“, za vrijeme ove vlade se pretvorilo u institucionalni kancer sa nesagledivim posljedicama. Jednostavno, ova vlast je uspjela da skoro sve državne institucije uništi do temelja. Da je neko pravio detaljni plan kako da obesmisli i uništi institucionalni sistem naše ili bilo koje druge države, ne bi uspio da to uradi na ovako efikasano destruktivan način na koji su to uradili nosioci nove vlasti.

Zbog toga je teško odrediti jedan ili više razloga zbog naše stagnacije, odnosno nazadovanja na putu evropske integracije. U suštini, sve se svodi na izigrano povjerenje, nesposobnost i nastavak institucionalnih zloupotreba i kršenja zakona koje ova vlada, Skupština i svi predstavnici vladajuće većine u institucijama pokazuju od početka vršenja vlasti.

Došli su obećavajući kule i gradove i reforme kakve ne pamti ovaj dio Evrope. I za to su dobili apsolutnu podršku međunaordnih faktora koja je trajala nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti.

A onda su u tih nekoliko mjeseci uspjeli da obmanu sve svoje međunarodne partnere, a da međusobne prevare u političkom i ljudskom smislu dovedu na nivo koji ova zemlja i njen politički život nijesu vidjeli do sada. Ukratko, politički sistem i bilo kakav trag kredibiliteta u donošenju odluka su nestali i relativizacija svakodnovnog društvenog i političkog sistema vrijednosti su doveli do toga da ne znamo u kojoj smo zemlji zanoćili, a u kojoj ćemo se probuditi.

Sve najavljene reformske inicijative su kompromitovane apsolutnom partijskom zloupotrebom, jednostranošću i isključivošću, političkim i ličnim revanšizmom i nepotizmom nevjerovatnih razmjera.

Sve ovo, naravno, nije originalni izum nove vlasti i u značajnoj mjeri je postojalo i kod DPS-a i svih njihovih partnera, međutim, beskrupuloznost i arogantnost u zloupotrebama novih vlastodržaca je sve navedene devijacije multiplikovala i dovela do nivoa apsurda.

Značajan dio tih pojava i pojedinačnih situacija su veoma detaljno notifikovane u izvještaju EU, ali se to odnosi samo na period do juna 2021. Možemo samo zamišljati koje ćemo sve negativne ocjene dobiti u sljedećem izvještaju, od juna do danas i nadalje, jer doslovce ne postoji skoro nijedna oblast gdje se nijesu registrovale ekstremno negativne političke i institucionalne odluke, koje su u suprotnosti sa stavovima EU i drugih međunarodnih institucija, ali često suprotne i Ustavu i zakonima Crne Gore.

POBJEDA: Reformski procesi u zemlji su usporeni i/ili zaustavljeni. Koliko je na to uticala promjena pregovaračke strukture? 

RADULOVIĆ: Pregovaračka struktura nije izolovan sistem i ona je samo odraz političkog i ekspertskog kapaciteta vladajuće strukture.

Tako smo stagnaciju u pregovaračkom procesu i dezintegraciju i ozbiljno smanjivanje ekspertskih kapaciteta pregovaračke strukture mogli da detektujemo još u drugoj polovini mandata prošle vlade.

Taj trend se samo nastavio i od strane nove vlade, ali kao i sve drugo, oni su uspjeli da te negativne tendencije pretvore u terminalnu neefikasnost i potpuni kolaps procesa pregovora.

Upozoravao sam što će se desiti sa pregovaračkom strukturom i procesom pregovaranja, ali je ova vlada uspjela da nadmaši ove negativne prognoze. Posljednja međuvladina konferencija u Briselu samo je bila tužan dokaz za ove tvrdnje.

Biće nam potrebne godine da pregovarački proces i pregovaračku strukturu dignemo iz duboke jame u koju su ih nove vlasti zakopale.

POBJEDA: Crna Gora je usvojila i revidiranu metodologiju u pristupnim pregovorima. Što ona podrazumijeva i može li ubrzati integracije? 

RADULOVIĆ: Nije ova vlada usvojila revidiranu metodologiju, već je na to pristala prethodna vlada, iako sam u više navrata upozoravao da se to ne radi i da će to biti korak unazad za Crnu Goru. Ali kada nemate rezultate koji vas vode naprijed i kada ne stavite sebe u poziciju da vi namećete tempo, onda morate da pristanete i na kompromise koji vam nimalo ne odgovaraju.

Nova metodologija može biti dobra za Sjevernu Makedoniju i Albaniju i djelimično Srbiju, ali definitivno nije i ne može biti prednost za Crnu Goru. Kreiranje takozvane nove metodologije nije donijelo suštinski ništa novo i u globalu je bio samo institucionalni alat kojim su Makron i nekoliko drugih EU lidera pune dvije godine držali cijeli Zapadni Balkan na odstojanju, a u svrhu ostvarivanja unutrašnjih političkih ciljeva.

U međuvremenu, Crnu Goru i njenu administraciju je trebalo održati na vodećem mjestu preko intenziviranja procesa reformi i podizanja standarda u sprovođenju EU politika, što bi onda trebalo da bude naš samoodrživi set argumenata koji će braniti naše pozicije ispred EU institucija.

Na tim i takvim rezultatima je onda trebalo tražiti specijalnu poziciju za Crnu Goru u procesu pregovora, zasnovanu na tada postojećoj i veoma efikasnoj metodologiji.

Od toga, nažalost, danas nema ništa, a sve ono što je uradila ova vlast nije mogla da popravi ni ekipa vrhunskih eksperata iz Brisela, a kamoli na brzinu sklepana nova pregovaračka struktura, sa ljudima bez iskustva i kvalifikacija za oblasti pregovora koje trebaju da pokrivaju.

Godine pred nama će biti samo godine popravke i resetovanja sistema na početnu poziciju, od koje smo danas veoma daleko.

POBJEDA: Iz Evropske unije ponavljaju da ne odustaju od evropske perspektive Zapadnog Balkana. Uzevši u obzir cjelokupnu situaciju kako u samoj državi tako i u evropskoj zajednici možemo li iz ove perspektive govoriti o izvjesnosti članstva Crne Gore u EU? 

RADULOVIĆ: Svi mi koji se u regionu bavimo procesom EU integracija smo već odavno umorni od papagajskog ponavljanja fraza o „neodustajanju od evropske perspektive Zapadnog Balkana“. Od Zagrebačkog samita je prošlo 21 godina, a od Solunske deklaracije punih 18 godina.

Od zamora procesa EU integracije došli smo do procesa koji je na umoru.

Privlačnost EU projekta blijedi pod udarima onih koji bi trebalo da budu njegovi najbolji zastupnici, a to su pojedini lideri EU zemalja i evropskih institucija.

EU je dozvolila da se ta privlačnost, u manjoj ili većoj mjeri, zamijeni ulogom koje treće zemlje, poput Rusije ili Kine, imaju u pojedinim zemljama regiona. Sa druge strane, politika dvostrukih standarda koje pojedine strukture i zvaničnici EU implementiraju prema zemljama i liderima Zapadnog Balkana, ne ostavljaju mnogo mjesta za snažniji optimizam.

POBJEDA: Nedavno su Crna Gora i Srbija objedinjene u isti direktorat u Briselu, a pregovarački tim naše države sa EU u tome ne vidi ništa sporno. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Skepsa iz prethodnog odgovora se upravo odnosi na ovakve poteze zvaničnika EU, koji smanjuju kredibilitet i autoritet EU institucija i privlačnost EU integracije.

Kako objasniti situaciju u kojoj Srbija otvara dva klastera u pregovorima sa EU, kada se vlast Aleksandra Vučića u Srbiji može uporediti jedino sa Lukašenkom u Bjelorusiji. Institucije u Srbiji ne postoje. U Srbiji ne postoji ni Vlada, ni Skupština, ni sudstvo, ni pravosuđe, ni 98 odsto medija, ni političke stranke, ni crkva, ni vojska, ni policija, ni društvene institucije… U Srbiji postoji samo Aleksandar Vučić.

Sa takvom Srbijom, odnosno Alekandrom Vučićem, je komesar Varhelji upravo otvorio dvije značajne grupacije pitanja u pregovorima sa EU. To je znak napredovanja Srbije, odnosno Aleksandra Vučića, ka EU.

Napredovanja ka EU, u trenutku kada po svim parametrima Srbija nazaduje u ispunjavanju EU standarda.

U takvoj situaciji i sa takvom Srbijom komesar Varhelji donosi odluku o spajanju direktorata za pregovore Crne Gore i Srbije.

To predstavlja otvoreni napad na lidersku poziciju Crne Gore, koja je uprkos svemu lošem što nam se dogodilo i dalje fakat, kada se uporedimo sa ostalim zemljama Zapadnog Balkana u procesu evropske integracije.

Ovo je pokušaj da se srednjoročno Srbiji omogući preuzimanje liderske pozicije, a da se Crnoj Gori oduzme mogućnost samostalne izgradnje institucinalnih kontakata i djelovanja unutar EU institucija koje su direktno involvirane u tehnički dio pregovora.

Međutim, iako je upitno Varheljijevo pravo da djeluje kao otvoreni lobista Srbije, sramotno je i poražavajuće da naša diplomatska i pregovaračka struktura nije uspjela ni da prepozna malicioznost ovih odluka, ni da djeluje protiv njih.

Ono što je tek u zoni van zdravog razuma ili makar u zoni Montipajtonovskog humora je i to da su naša vlada, diplomatija i pregovaračka struktura podržali Varheljija u ovom sramotnom, neetičkom i neprofesionalnom potezu protiv Crne Gore, koji je u suprotnosti sa svim dosadašnjim praksama pregovaranja sa EU, kao i sa zvaničnim dokumentima i politikom pregovaranja prema zaslugama i po „posebnom kroju“ za svaku od zemalja Zapadnog Balkana.

Cijena ovakvog institucionalnog i ličnog neznanja i neshvatljive lične i profesionalne poltronerije naših predstavnika, biće veoma visoka za Crnu Goru i plaćaćemo je godinama.

Nažalost, inertnost, nesposobnost i neznanje diplomatskih predstavnika Crne Gore u Briselu i drugim svjetskim centrima nije od juče i zato i ne čudi konstatacija EU zvaničnika da nas u EU institucijama nema.

Ovo je apsolutno crveno svjetlo za diplomatsku i pregovaračku strukturu Crne Gore, kojoj treba hitna i temeljna reforma, koju mora započeti neka nova vlada i novi ljudi.

POBJEDA: Što je potrebno učiniti da se pokrenu reformski procesi i da se postigne vidljiv napredak u oblasti vladavine prava koja je ključna za dalji evropski put Crne Gore?

RADULOVIĆ: Ne možete ići naprijed ako ne poštujete već donešeni Ustav i zakone. Ne možete zakone mijenjati na antiustavan način i u suprotnosti sa postojećim zakonima i praksom EU, pa i u suprotnosti sa savjetima i preporukama EU institucija.

Ne možete promovisati navodne reforme i raskid sa lošim iskustvima, a istovremeno na još brutalniji i agresivniji način preuzimati loše prakse iz prošlosti i raditi sve ono što ste ranije kritikovali, samo na beskrupulozniji način i još misliti da će vam to vječito prolaziti i na domaćoj sceni i kod međunarodnih partnera.

Ne možete napredovati u vladavini prava, ako preko noći jedan od ministara želi i pokuša da bez konsultacija sa ostatkom Vlade, Skupštinom, drugim institucijama, NVO, međunarodnim institucijama i bilo kim drugim, izmijeni čak 13 sistemskih zakona i da ugasi nekoliko nezavisnih institucija.

Naravno, takvi pokušaji ne mogu uspjeti, jer ovu zemlju još brane institucije i pojedinci iznutra, ali i naši međunarodni partneri, koje su mnoge ovakve sulude naume i osujetili prije nego su oni ugledali svjetlo dana.

Nažalost, neki od takvih loših projekata su ipak prošli Skupšinu i negativni efekti takvih djelovanja će tek izazivati konkretne disfunkcionalne poremećaje u institucionalnom i pravnom sistemu Crne Gore. Primjer za to je i nedavni izbor članova Tužilačkog savjeta.

Da li zaista neko misli da će advokati moći nepristrasno da odlučuju o sudbini i položaju tužilaca sa kojima se svakodnevno sukobljavaju u sudnici, u parnicama u kojima se nerijetko odlučuje o nečijoj sudbini ili o ogromnim svotama novca?

Takva praksa ne postoji nigdje u svijetu i mi smo ušli u eksperiment koji će imati teške posljedice za ukupnu vladavinu prava u Crnoj Gori. EU je to već prepoznala i za početak uputila rezerve. Nažalost, vladajuće partije su već pokazale da ne razumiju suptilne poruke i da reaguju samo na čvrstu ruku i brutalne intervencije koje unižavaju naše institucije i relativnu suverenost u odlučivanju, koja danas krasi sve države, u većoj ili manjoj mjeri.

Na kraju, bez svijesti o tome da se ne mogu mijenjati zakoni da bi jedna ili druga stranka kratkoročno ili dugoročno profitirale i da za ozbiljne reforme mora postojati veći društveni konsenzus, mi nećemo ići nikuda. Ni ka dobrobiti građana Crne Gore, ni ka članstvu u Evropskoj uniji. Željka ZVICER

“Evropa sad”  je projekat koji nije zabilježen nigdje u svijetu

POBJEDA: Kako se najavljeni reformski procesi poput „Evropa sad“ mogu odraziti na proces EU integracije?

RADULOVIĆ: Olako obećana brzina je bila kvalifikacija za politiku Slobodana Miloševića na početku njegovog zlosrećnog i razornog političkog puta, koji nas je sve odveo u veliko zlo koje je i danas prisutno u društvenim i političkim strukturama koje su nažalost na vlasti i u Srbiji i u Crnoj Gori.

Populizam i politička laž imaju vremenski ograničeno dejstvo, ali su njihove posljedice dugoročne.

U tom kontekstu treba tumačiti i akte finansijsko-ekonomskog dvojca sa kormilarem u Beogradu.

Za primjer vam dajem nedavno objavljeni plan Portugala da podigne minimalnu cijenu rada za samo 40 eura! Oni se nadaju da će to moći da ostvare tek krajem 2023, ukoliko budu sproveli sve što su planirali.

Sa druge strane, Poljskoj je trebalo punih deset godina, od 2008. do 2018. da podigne prosječni dohodak građana za 60 odsto.

Našim ekonomskim genijima za to je trebalo tri dana, koliko je prošlo od dana kada je usvojen ovaj nesrećni zakon, do početka njegove implementacije u januaru 2022.

Ovakav ekonomski projekat nije zabilježen nikada i nigdje u svijetu.

Projekat „Evropa sad“ nije u insteresu građana Crne Gore, već je isključivo u funkciji pravljenja nove partije i populističkog načina prikupljanja glasova građana u periodu dok se kreditima i finansijskim manipulacijama bude održavalo finansijsko Potemkinovo selo.

Kada te kulise budu pale i kada populističke laži budu razotkrivene, njihovi tvorci će biti daleko, punih džepova, a građani bez pare u džepu, na ulicama i u potpunom ekonomskom i društvenom krahu.

I pad je let, neki kažu, i sve dok bude para da se plaća beogradska PR agencija koja promoviše ovu veliku prevaru građana Crne Gore, održavaće se i ta olako obećana brzina i iluzija o boljem životu.

Nama ostaje da se iskreno nadamo da makar kod jednog ili više političkih faktora u sadašnjoj vlasti postoji zrno razuma i ozbiljnosti da političkim promjenama i novim ljudima u Vladi Crne Gore dođemo do ozbiljnih i održivih rješenja za poboljšanje ekonomskog položaja, najprije onih koji su najugroženije kategorije u tranziciji, a kasnije i svih ostalih koji sa pravom očekuju bolji život.

Jačanje državnih institucija mora krenuti od Skupštine

POBJEDA: Šefica Delegacije EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa kazala je da je za napredak Crne Gore potreban širok međupartijski dogovor. Je li on moguć?

RADULOVIĆ: Nakon početnih lutanja koje su pojedine međunarodne strukture pokazale na samom početku tranzicije vlasti, stiče se utisak da su međunarodni partneri ipak sve bliže razumijevanju suštine većine problema u našem društvu.

U skladu sa tim, poruke koje dolaze iz Evropske unije postaju sve konkretnije, preciznije i korisnije.

Bilo bi dobro da ih neko i sa naše strane sasluša i shvati da se one ne odnose na podršku ovoj ili onoj strani političkog spektruma, već da su usmjerene na stvaranju pozitivne i reformske društvene atmosfere koja će onda ojačati državne institucije.

To jačanje državnih institucija mora krenuti od Skupštine, kao mjesta u kojem se ukrštaju politički stavovi i procesi. Za to ne treba mnogo. Samo manje političkog i ličnog egoizma i vizije o stvarnim promjenama u društvu.

Sadašnja vlast, nažalost, to nije pokazala i pokušava se održati matrica o opoziciji koja je izvor svih zala i nepravilnosti u društvu.

To nikada i nigdje nije bilo tačno, ni u Crnoj Gori, ni van nje. Posebno ako uzmemo u obzir i činjenicu da je opozicija, a posebno DPS kao njen najveći dio, voljno ili nevoljno, pokazala spremnost za velikim političkim koncesijama.

Zato je danas najveći dio odgovornosti za uspostavljanje tog dijaloga u rukama partija na vlasti. Ukoliko oni nijesu svjesni da se dalje neće moći ovako i da je ova tačka ustvari vododjelnica koja nas vodi ili ka Evropskoj uniji ili ka totalnom urušavanju države i društvenom konfliktu, onda nam dobri savjeti bilo kojeg dobronamjernog diplomatskog predstavnika, u koje računam i gospođu Popa, neće biti od velike koristi.

Izvor: Pobjeda
Izvor (naslovna fotografija):

Pobjeda

Ostavite komentar

Komentari (0)