Prvo je premijer Dritan Abazović u komentaru na Ibrahimovićevu konstataciju prosto odćutao dio koji se tiče prekomjernog, čitaj partijskog zapošljavanja i zakačio se samo na dio koji se tiče poslovnog bilansa energetskih kompanija. Naravno, za loše poslovanje krivo je vrijeme, jer kiše nema odavno, kriv je rat u Ukrajini, jer se tržište poremetilo, a haos izazvao enormno povećanje cijena struje na berzama…Abazović je, naravno, optimistično zaključio da će biti dobro ili makar bolje na kraju trećeg kvartala i da će biznis brojke energetskih kompanija ipak biti bolje.
Ni riječi, ama baš nijedne, makar kurtoazne da se, što vele, ispoštuje ministar i potpredsjednik Vlade koji je ukazao na tako drastično uvaljivanje energetskih kompanija u minuse koji se teško brišu, zapošljavanjem 1417 novih radnika. Mislili smo do skoro da DPS niko stići neće u ovoj disciplini, ali smo se uvjerili da i “nad popom ima pop”.
Ajd dobro to što je Abazović otaljao Ibrahimovića, i što je ministra kapitalnih investicija iskoristio da opravda loše stanje u energetskom sektoru, to je nekako i očekivano u ovom širem društveno-političko-ekonomskom kontekstu. Očekivano, ali ne i opravdano. Aloi s druge strane intersantan je ugao medija koji slove za bliske premijeru Abazoviću, ali i oni drugi. Pazite naslov – “Ministarstvo predlaže da EPCG zatraži veću cijenu struje”. To je naslov koji bi trebalo da bude suština Ibrahimovićevog izlaganja, a izvučen je iz rečenice u koojoj je ministar kapitalnih investicija rekao da svako radi svoj posao – da EPCG i CEDIS brinu o poslovanju firme a ne o socijalnom stanju građana jer im to nije posao. Tako je Ibrahimović postao neko ko baš želi da osiromaši građane i da im poveća cijenu struje, a kompanije koje su zaposlile hiljade partijskih vojnika zapravo socijalne ustanove koje brinu o životnom standardu građana Crne Gore u ovako teškim i izazovnim vremenima. Čudo neviđeno.
Nije ovo prvi put, niti je slučajno. Podjetimo, premijer Abazović dva puta je promijenio sastav Odbora direktora EPCG koje je predložio ministar Ibrahimović. Ubacio je udarnu pesnicu DF-a Milutina Đukanovića zbog kojeg u sastav Odbora nijesu htjeli da uđu još neki predloženi članovi poput Adisa Balote iz SDP-a. Takođe, sve je urađeno da se na Ibarhimovića svali krivica oko toga što EPCG ne kupuje Željezaru, jer neće da da saglasnost na tu, u najmanju ruku, sumnjivu rabotu… I tako redom i tome slično.
Čini se da sve ovo može objasniti akcijom pod imenom “Kako natjerati Ibrahimovića da napusti vladu”, jer ga drugačije ne mogu natjerati, pa da, recimo, Đurović koordinira radom tog resora. Ostali samo još ministri Bošnjačke stranke, koji tako “neprimjerenim” opaskama kvare idiličnu sliku koja nam stiže iz Krađorđeve ulice u Podgorici.
0 komentara