“Zamislite egzodus, imate toliki broj izbjeglica koji dođe samo u Crnu Goru i mi ih primimo i Veton Suroj tada direktno stiže u Podgoricu da zahvali Milu Đukanoviću na tome što je Crna Gora pružila utočište đeci, ženama i starcima, tim unesrećenim ljudima. Dakle, ja znam da je teško sve ovo slušati. Zašto je teško? Zato što je tada na Radio televiziji Crne Gore gostovao i dao intervju Toni Bler koji je zahvalio Crnoj Gori i njenoj zvaničnoj politici na tome što ne želi da učestvuje u etničkom čišćenju koje se događalo tada na Kosovu”, istakla je ona.

Podsjetila je da je u trenucima kada se Crna Gora ograđivala od takve politike Slobodana Miloševića tadašnji savezni premijer na podgoričkom Trgu slobode kazao, usljed onoga sukoba između crnogorske policije i crnogorske vojske, da će se crnogorska policija morati staviti pod komandu vojske Jugoslavije ili je neće biti.

“Šta je tu bilo huškanje, šta je tu bilo strašno i nemilosrdno? Pa to je bilo strašno i nemilosrdno – prijetiti policiji sopstvene države, sopstvenim građanima da ih neće biti ukoliko se ne stave pod komandu vojske koja je činila sve zločine i kaže se još da nije bilo razloga, ne možemo reći da je bilo razloga da se osude ti ljudi – čitav vojni, policijski i politički vrh je zasvodio svoju sudbinu presudama”, istakla je ona.

Prema njenim riječima, čitav vojni politički vrh i Crna Gora je trebalo da se podredi tom političkom vrhu i da uvede ovdje Crnu Goru u građanski rat.

“Nije to uradila i zbog toga nam jedino na čast služi Rezolucija o očuvanju građanskog mira koja je 1999. godine izglasana u crnogorskoj Skupštini i na sreću, jer je ipak tada razumnim poslanicima Socijalističke narodne partije i naravno DPS-a koji su glasali za to bio važniji građanski mir. Pitanje je poslije toliko godina da li bi današnji poslanici koji śede na desnoj strani parlamenta glasali za takvu rezoluciju. Nemojmo biti licemjerni”, zaključila je ona.