24. februara biće dvije godine otkako je Rusija pokrenula sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu. Ovaj trenutak je uzdrmao naše uvjerenje da veliki, otvoreni rat u Evropi više nije zamisliv.

Od prvog dana ruske sveobuhvatne oružane invazije na Ukrajinu, ovaj rat se odnosio na dvije stvari: spremnost Ukrajine da se bori i spremnost ukrajinskih partnera da podrže ovu borbu. Ukrajinska vojska je za dvije godine koje su prošle, pokazala sposobnost da agresoru nanese ogromne gubitke, pa čak i da ga primora na bjekstvo. Adekvatno opremljeni, ukrajinski branioci mogu da unište ruske okupacione snage. Otpornost Ukrajine ostaje nepromjenjena. Zapad mora biti spreman da Ukrajini da ono što joj je potrebno da pobijedi.

U isto vrijeme lideri i političari niza evropskih zemalja daju izjave o realnoj mogućnosti proširenja ruske oružane agresije na druge susjedne države. Moramo naglasiti da ovakve izjave nisu nastale na praznoj osnovi. Trenutno se Ruska federacija u svom ratu kladi na takozvanu „dugu igru“. Kremlj namjerno iscrpljuje Evropu da bi je natjerao na ustupke. Prije svega, na račun Ukrajine. I teritorijalnog i političkog karaktera. A onda – na ustupke na račun drugih država.

Sasvim je očigledno da ovo predstavlja neposrednu i potpuno razumljivu prijetnju cjelokupnoj evropskoj bezbjednosnoj arhitekturi, čitavoj Evropi i evroatlantskoj zajednici kao takvoj. Štaviše, trenutno se bilježi povećanje vojne pomoći Rusiji od njenih partnera, prije svega Sjeverne Koreje i Irana. Prebacivanje raketnog naoružanja od strane Sjeverne Koreje Ruskoj federaciji je direktno kršenje relevantnih rezolucija UN. Treba napomenuti da je glavni instrument spriječavanja rata – Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi – zapravo prestao da djeluje zbog konačnog povlačenja Ruske federacije iz tog Ugovora 7. novembra 2023. Dakle, zahvaljujući ruskoj imperijalističkoj agresiji na Ukrajinu, opasnost od velikog rata na teritoriji evropskog kontinenta ponovo je postala realna.

Po cijenu ogromnih napora i žrtava, Ukrajina je preuzela glavni udarac ruskog osvajača i istrajala, nastavljajući ljutu borbu za opstanak. Neki političari, koji pokušavaju da nam nametnu narativ o „umoru od rata u Ukrajini“, treba da se sjete da, dok naši evropski partneri Ukrajini pružaju materijalnu pomoć, ukrajinski narod plaća za odbranu nezavisnosti, slobode i demokratskih evropskih vrijednosti, ​sopstvenom krvlju. S obzirom na ovu okolnost, oni građani koji se još dvoume oko svrsishodnosti pružanja materijalne i vojne pomoći Ukrajini treba da shvate da je sada mnogo isplativije podržati ukrajinsku vojsku nego doživjeti direktnu vojnu prijetnju od strane agresivne Rusije.

Povezani članci

politika

Nije dovoljno da se naslonite i čekate da EU i NATO urade nešto za Balkan

svijet

Dojče vele: Da li Zapad usporava Ukrajinu u ratu?

Češka je jedna od glavnih pristalica Ukrajine na bilateralnom planu i unutar međunarodnih organizacija. Pored tekuće političke i bezbjednosne podrške, zalaže se za nastavak hitne humanitarne i stabilizacijske pomoći. Zna da Ukrajina brani ne samo sebe, već i sve nas u Češkoj, Evropi i čitavom demokratskom svijetu. Za Češku, Rusija predstavlja fundamentalnu prijetnju bezbijednosti, slobodi i demokratiji, a takođe i usidrenju u transatlantskim strukturama.

Osim toga, Češka je primila jedan od najvećih brojeva ukrajinskih državljana (prije svega djece, žena i staraca) koji su bili primorani da bježe od ruske agresije. U tom smislu, Češka je prilično bliska Crnoj Gori.  Kao što znamo, od početka ruske oružane agresije, milioni Ukrajinaca prinuđeni su napustiti svoje domove. Samo u Češkoj sklonište je našlo preko 380 hiljada Ukrajinaca. Brzo su postali aktivni dio češkog društva a njih više od 100.000 danas radi u Češkoj, te niko ne mora da brine da im Češka pomaže na račun svojih državljana.

Kao odgovorna članica NATO-a, Češka osigurava bezbijednost svojih saveznika, podržava Ukrajinu koliko god to bude potrebno i trudi se da se vodi zajednička politika unutar EU i NATO prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Česka vodi takvu politiku ne samo radi zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, nego i u interesu međunarodnog poretka zasnovanog na jasnim pravilima.

Međunarodni krivični sud istražuje situaciju u Ukrajini, fokusirajući se na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u okviru svoje nadležnosti. Češka takođe podržava inicijativu za osnivanje specijalnog tribunala za zločin agresije koji su počinili najviši predstavnici Ruske federacije u Ukrajini. Isto tako Češka snažno podržava sankcije protiv Rusije, koje su bez presedana po brzini usvajanja, širini obima, uticaju na Rusiju i broju učesnika. Sankcije protiv RF moraju da jačaju sve dok Rusija ne prekine svoju agresiju na Ukrajinu.

Putin je započeo ovaj rat i može odmah da ga završi. Ali Putin ne ide na mir. Rusija zauzima velike površine Ukrajine, nastavlja u svakodnevnim varvarskim napadima na infrastrukturu i civilne ciljeve.

Dakle, u ovom ratu, koji se očigledno neće brzo završiti, Ukrajini će biti potrebna dalja dosljedna podrška svih partnera. Ako smo zaista zainteresovani za očuvanje i jačanje bezbijednosne arhitekture u Evropi, onda nemamo pravo da gubimo dragocjeno vrijeme na rasprave o svrsishodnosti ili nepraktičnosti vojne pomoći Ukrajini, čije stanovništvo svakodnevno pokazuje što borba za slobodu, nezavisnost i demokratske vrijednosti znači u praktičkoj dimenziji. Ne možemo se složiti sa argumentom o tzv. „ratnom umoru“, posebno s obzirom na prethodno ratno iskustvo. Očigledno je da se ruska agresija na Ukrajinu bitno razlikuje od drugih ranijih sukoba. Ukrajini nije potrebna „nacionalna izgradnja“ niti uvjerenje da se za slobodu vrijedi boriti. Ukrajinci su spremni da se bore za slobodu do kraja. Za našu i vašu slobodu. Ono što zapadni partneri rade u Ukrajini nije „finansiranje rata“, već spriječavanje genocida nad ukrajinskim narodom i globalnog poraza slobode i demokratije.

Očigledno, ne bi bilo pretjerano reći da se budući svjetski poredak odlučuje na ratištu u Ukrajini. I Ukrajina ne bi trebalo da bude sama u ovoj žestokoj borbi. Zbog toga, zahvaljujući iskrenoj podršci, prije svega vojnoj i tehničkoj, prijatelja i saveznika poput Češke, ukrajinski narod nastavlja borbu i vjeruje u neminovnost svoje pobjede. U neminovnosti trijumfa slobode nad tiranijom.

(Autorski članak ambasadorke Republike Češke u Crnoj Gori, Nj.E. Janina Hrebickova i ambasadora Ukrajine u Crnoj Gori, Nj.E. Oleha Herasymenka)