Gruhonjić naglašava da je građanima u Srbiji svega preko glave, te da je Vučić to osjetio.

“Neposredni povod za proteste bio je masakr u školi “Vladislav Ribnikar”, kada su građani instiktivno shvatili da je ovo sada već borba za goli život”, objašnjava Gruhonjić.

Dodaje da će na kontramiting ljudi doći prisilno jer, za razliku od Slobodana Miloševića koji je imao respektabilan broj poštovalaca u Srbiji, Vučić nikada nije bio omiljen među građanima.

“Vučić djeluje kao političar željan ljubavi koju mu birači ne pružaju svojevoljno, već zato što moraju. Njegov politički otac i današnji savjetnik iz sjenke Vojislav Šešelj je svojevremeno izjavio: ‘Dok je meni milion i po nepismenih u Srbiji, ja se ne sjekiram za svoju budućnost’. Nije tu rijječ samo o nepismenima, već postoji široka klijentelistička mreža u kojoj učestvuju istaknuti intelektualci ali i mafija”, naglašava Gruhonjić.

Kontramiting na koji Vučić poziva je jako opasan, upozorava Gruhonjić, ali je to način njegove vladavine.

“Vučić vlada na konfliktima i antagonizmima, oštro je podijelio Srbiju i ona je zapravo, od svih zemalja regiona najviše sklona unutrašnjoj eksploziji. Srbija se odbija suočiti sa krvavom prošlošću, ključnim učešćem za raspad Jugoslavije i zločinima počinjenim u Miloševićevo ime, na to se nadovezao Vučić koji je to produbio do maksimuma, koji je ratne zločince promovisao u selebritije na nacionalnim televizijama i stvorio ogroman potencijal za nasilje”, objašnjava Gruhonjić.

Upozorava da građani osjećaju strahovit bijes i gnjev prema Aleksandru Vučiću, te da je dovoljna samo mala šibica da potpali požar. Takođe, ističe da se Vučić plaši protesta jer dobro zna što znači masa na ulici i da ‘ulica’ može da ga sruši sa vlasti.

“Situacija je ipak paradoksalna, jer imamo kritičnu masu koja bi dobro vođena mogla da obezbijedi ustupke, ali izostaje politička artikulacija. Srbiji, kao što je rekao kolega Dežulović, ne treba nova vlast nego nova opozicija”, navodi novinar.

U opoziciji su, smatra Gruhonjić, tri vrste ljudi: kukavice, korisni idioti i ‘trojanski konji’.

“Zbog takve opozicije smo imali propale proteste, jer oni po političkoj teoriji nijesu imali jasan cilj i jasnu infrastrukturu. Zapravo to nijesu protesti nego ventil, koji služi vlastima da relaksiraju javnost, ali im ne predstavljaju opasnost”, objašnjava Gruhonjić.

Dodaje da je Vučić po karakteru sadista, te da neprestano trese kavez i prijeti izborima.

“Ovi građanski protesti bi možda mogli da iznedre nekog novog lidera, i da iz njih izraste pokret koji će postepeno insistirati na uozbiljavanju opozicije kao što je tokom devedesetih godina, pod pritiskom, opozicija počela da se doziva pameti”, kazao je Gruhonjić.

Gruhonjić se osvrnuo i na podršku Zapada Vučiću istakavši da je on upropastivši opoziciju obezbijedio situaciju da diplomate u Srbiji zapravo nemaju sa kim drugo da razgovaraju.

“Ipak, Vučić nikada nije bio prozapadno orjentisan, već se uvijek ponašao kao šibicar. On održava kontinuitet spoljne politike na način što kaže: ukoliko nam ne date novac mi ćemo napraviti nestabilnost. To je srbijanska spoljna politika”, navodi Gruhonjić.