U razgovoru za Standard, dr sci. med. dr Aleksandar Čelebić, specijalista hirurgije i subspecijalista onkologije sa Instituta za onkologiju KCCG, otkriva ključne izazove i napretke u borbi protiv karcinoma pankreasa. Kao stručnjak sa bogatim iskustvom, dr Čelebić naglašava važnost rane dijagnostike i kontinuiranog praćenja pacijenata. U intervjuu se osvrće na faktore rizika, simptome koje ne treba zanemariti i savremene metode liječenja koje su danas dostupne pacijentima u Crnoj Gori.
STANDARD: Šta je karcinom pankreasa i kako se razvija?
Dr Čelebić: Karcinom pankreasa (rak gušterače) je maligni tumor koji nastaje u tkivu gušterače, organa smještenog iza želuca, odgovornog za proizvodnju enzima za varenje, kao i pojedinih hormona, poput insulina. Često je agresivnog toka i podmukle prirode, jer se simptomi obično ne javljaju u ranim fazama bolesti, zbog čega se dijagnostikuje u kasnijem, poodmaklom stadijumu. Vrste karcinoma pankreasa: adenokarcinom pankreasa, češći oblik, i neuroendokrini tumori pankreasa, koji su rjeđi. Karcinom pankreasa se razvija kada ćelije pankreasa počnu mutirati i nekontrolisano se razmnožavati, stvarajući tumor. Ove abnormalne ćelije mogu urastati u okolna tkiva, a u kasnijim fazama se proširiti (metastazirati) na druge organe, poput jetre, pluća, peritoneuma itd.
STANDARD: Koji su najčešći simptomi karcinoma pankreasa i kako ih prepoznati?
Dr Čelebić: Najčešći simptomi karcinoma pankreasa često se javljaju tek u kasnijim fazama bolesti, što otežava ranu dijagnozu. Simptomi koji se mogu javiti su: bol u stomaku i leđima, žutica, gubitak apetita, nagli i neobjašnjivi gubitak tjelesne mase, tamna boja urina, svijetla ili masna stolica, umor i slabost organizma, mučnina i povraćanje, nadutost i problemi sa varenjem hrane, svrab kože.Takođe, kod nekih pacijenata novodijagnostikovani dijabetes ili nagle promjene u kontroli postojećeg dijabetesa mogu biti povezane sa ranim fazama karcinoma pankreasa. Nažalost, ovi simptomi često nisu specifični i mogu se pojaviti kod mnogih drugih stanja, što doprinosi kasnoj dijagnozi karcinoma pankreasa. Međutim, iako rani simptomi i znaci mogu biti tihi ili neprimjetni, svijest o njima može pomoći u ranijoj identifikaciji bolesti i poboljšanju ishoda liječenja.
STANDARD: Koji su glavni faktori rizika za razvoj karcinoma pankreasa?
Dr Čelebić: Faktori rizika za razvoj karcinoma pankreasa obuhvataju niz genetskih, životnih i zdravstvenih faktora koji mogu povećati vjerovatnoću oboljevanja. Iako prisustvo ovih faktora ne znači nužno da će neko razviti rak, oni mogu povećati rizik. Najvažniji faktori rizika su: pušenje, konzumacija alkohola, starosna dob (rizik raste sa godinama), pol (muškarci imaju nešto veći rizik za karcinom pankreasa nego žene), genetska predispozicija i porodična istorija, dugotrajni dijabetes, hronični pankreatitis, gojaznost i fizička neaktivnost, ishrana bogata crvenim i prerađenim mesom, kao i zasićenim mastima, povezana je sa povećanim rizikom. Takodje, izloženost određenim industrijskim hemikalijama, poput onih koje se koriste u preradi metala ili u proizvodnji nafte, povezana je sa većim rizikom. Zatim, infekcija bakterijom Helicobacter pylori, koja je poznata po uzrokovanju čira na želucu, kao i infekcija virusom hepatitisa B, mogu blago povećati rizik od karcinoma pankreasa. Bitno je istaći važnost kontrole faktora rizika. Naime, ako na neke faktore, poput genetske predispozicije i starosne dobi, ne možemo uticati, mnogi faktori rizika mogu biti pod našom kontrolom. Prestankom pušenja, održavanjem zdrave telesne težine, zdravom ishranom, redovnom fizičkom aktivnošću i smanjenjem konzumacije alkohola moguće je smanjiti rizik od razvoja karcinoma pankreasa. Osobe sa visokim rizikom, posebno oni sa porodičnom istorijom bolesti, mogu razmotriti savjetovanje sa ljekarom radi eventualnih preventivnih pregleda i testiranja.
STANDARD: Da li postoji genetska predispozicija za ovu bolest?
Dr Čelebić: Da, postoji genetska predispozicija za nastanak karcinoma pankreasa, što znači da određene nasledne genetske mutacije mogu povećati rizik od razvoja bolesti. Oko 10% svih slučajeva karcinoma pankreasa ima povezanost sa porodičnom istorijom bolesti i genetskim mutacijama. Neki od gena koji su povezani sa povećanim rizikom uključuju BRCA1, BRCA2, PALB2, i CDKN2A. Osobe koje nose ove mutacije imaju veće šanse za razvoj karcinoma pankreasa u odnosu na opštu populaciju. Takođe, određeni genetski sindromi, poput nasleđenog pankreatitisa, sindroma Peutz-Jeghers, ili sindroma Lynch, dodatno povećavaju rizik. Zato se u nekim slučajevima preporučuje genetsko testiranje i praćenje osoba sa porodičnom istorijom bolesti radi ranog otkrivanja i prevencije.
STANDARD: Koliko je karcinom pankreasa zastupljen u Crnoj Gori u poređenju sa drugim zemljama u regionu?
Dr Čelebić: Karcinom pankreasa u Crnoj Gori nije među najčešćim oblicima malignih bolesti, ali se, kao i u ostatku svijeta, bilježi porast slučajeva. Prema dostupnim podacima, u 2020. godini je otkriveno 84 novih slučajeva raka pankreasa u Crnoj Gori, sa stopom incidence od 13,5/100.000 stanovnika. Stope su relativno više u Srbiji i Hrvatskoj. Ovaj tip raka spada u one sa visokom stopom smrtnosti, što ga čini značajnim zdravstvenim problemom. S obzirom na porast očekivanog životnog vijeka i faktore rizika kao što su pušenje, dijabetes i hronični pankreatitis, učestalost ove bolesti može rasti u budućnosti.
STANDARD: Da li ste primijetili porast broja slučajeva karcinoma pankreasa u poslednjih nekoliko godina?
Dr Čelebić: Da, u poslednjih nekoliko godina primijećen je porast broja slučajeva karcinoma pankreasa, kako globalno, tako i u regionu, uključujući Crnu Goru i Balkan. Ovaj porast se povezuje sa nekoliko faktora, uključujući starenje stanovništva, promjene u načinu života, kao i poboljšanu dijagnostiku. Naime, u Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama sa srednjim ili visokim prihodima, ovaj trend je posljedica produženog životnog vijeka i rasta faktora rizika poput gojaznosti, pušenja i loše ishrane. Takođe, porast je djelimično povezan sa boljom dijagnostikom i većim brojem skrininga, što može dovesti do većeg broja prijavljenih slučajeva, iako bolest često ostaje neotkrivena do kasnijih faza, što značajno utiče na stopu preživljavanja.
STANDARD: Koje preventivne mjere biste preporučili građanima kako bi smanjili rizik od razvoja karcinoma pankreasa? Koliko je važna uloga zdravog načina života i ishrane u prevenciji ove bolesti?
Dr Čelebić: Da bi se smanjio rizik od razvoja karcinoma pankreasa, preporučuje se usvajanje nekoliko preventivnih mjera. Prije svega, govorimo o smanjenju konzumacije alkohola i prestanku pušenja: poznato je da pušači imaju i do dva do tri puta veći rizik od obolevanja od ove bolesti. Zatim, tu spada i zdrav način ishrane: konzumiranje hrane bogate voćem, povrćem i integralnim žitaricama, uz izbjegavanje crvenog i prerađenog mesa, i zastupljenost ishrane bogate antioksidansima i vitaminima. Mjere poput održavanja zdrave tjelesne težine kroz pravilnu ishranu i redovnu fizičku aktivnost mogu smanjiti rizik od razvoja karcinoma pankreasa. Zatim, kontrola dijabetesa, koji je povezan sa povećanim rizikom od karcinoma pankreasa, kroz kontrolu nivoa šećera u krvi, pravilnu ishranu i adekvatnu terapiju istog, može smanjiti rizik. Konačno, bitno je i genetsko savjetovanje i testiranje za osobe sa porodičnom istorijom karcinoma pankreasa ili genetskim sindromima povezanim sa istim.
STANDARD: Koje su najsavremenije metode dijagnostikovanja karcinoma pankreasa dostupne u Crnoj Gori?
Dr Čelebić: Savremene metode dijagnostikovanja karcinoma pankreasa uključuju: ultrazvučnu dijagnostiku, skener i magnetnu rezonancu, zatim endoskopsku ultrasonografiju uz mogućnost uzimanja biopsije, PET skener, koji pomaže u identifikaciji malignih ćelija na osnovu njihove metaboličke aktivnosti. Tu spada i molekularna dijagnostika, tj. testiranje putem biopsija tečnosti i tkiva za genetske mutacije koje su povezane sa rakom pankreasa, kao i dijagnostika biomarkera u krvi – istraživanje specifičnih proteina ili drugih biomarkera koji mogu ukazivati na prisustvo raka. Sve ove metode omogućavaju ranije otkrivanje bolesti i bolje planiranje terapije.
STANDARD: Koliko je važna rana dijagnostika u uspješnom liječenju ove bolesti?
Dr Čelebić: Rana dijagnostika raka pankreasa je izuzetno važna za uspješno liječenje. Ovaj oblik raka često ne pokazuje simptome u ranim fazama, što otežava pravovremeno otkrivanje. Kada se dijagnostikuje u ranijim fazama, mogućnosti za hirurško uklanjanje tumora su veće, a šansa za pozitivni ishod liječenja se značajno povećava. Suprotno tome, uznapredovala faza bolesti obično podrazumijeva udaljeno širenje bolesti tj. metastaze, što ograničava mogućnosti liječenja i pogoršava prognozu. Stoga, edukacija o simptomima i rizičnim faktorima, kao i redovni medicinski pregledi, mogu značajno doprinijeti ranijem otkrivanju bolesti.
STANDARD: Koje su trenutno najefikasnije metode liječenja karcinoma pankreasa? Da li se u Crnoj Gori primjenjuju sve savremene terapije, uključujući hirurške zahvate, hemoterapiju i imunoterapiju?
Dr Čelebić: Metode liječenja karcinoma pankreasa uključuju nekoliko terapijskih modaliteta: hirurgiju, citostatike – hemioterapiju, zatim zračnu terapiju – radioterapiju, ciljanu ili tzv. target terapiju i imunoterapiju. Kombinacija ovih pristupa često se koristi kako bi se poboljšali rezultati liječenja. Razvoj novih terapija i klinička ispitivanja su ključni za unaprjeđenje strategija liječenja.
U Crnoj Gori se primjenjuju savremene terapije za liječenje raka pankreasa, uključujući najkompleksnije hirurške zahvate (npr. Whipple-ova operacija), kao i svi vidovi sistemskih terapija, prethodno pobrojanih, a prema evropskim vodičima za dijagnostiku i liječenje malignih tumora digestivnog trakta, koje se sprovode u Institutu za onkologiju KCCG.
STANDARD: Kako je organizovana podrška pacijentima koji boluju od karcinoma pankreasa u Crnoj Gori?
Dr Čelebić: Podrška pacijentima koji boluju od karcinoma pankreasa obuhvata više aspekata:
- Medicinska podrška: kroz tim stručnjaka, uključujući onkologe, hirurge, nutricioniste i timove za palijativnu njegu
- Psihološka podrška: Psiholozi i tpsihoerapeuti nude emocionalnu podršku, što može pomoći pacijentima i njihovim porodicama da se nose sa dijagnozom.
- Podrška u zajednici: Organizacije i udruženja pacijenata nude resurse, grupe podrške i informacije o bolesti i lečenju.
- Edukacija: putem informisanja pacijenata o njihovoj bolesti, dostupnim tretmanima i životnom stilu
- Pristup informacijama: Mnogi zdravstveni centri pružaju pristup materijalima i resursima koji se odnose na rak pankreasa.
Kombinacija ovih podrška može značajno poboljšati kvalitet života pacijenata i pomoći im u suočavanju s izazovima bolesti.
STANDARD: Da li postoje posebne grupe podrške ili programi za rehabilitaciju?
Dr Čelebić: Da, u savremenim institutima za onkologiju postoje posebne grupe podrške i programi rehabilitacije za pacijente sa rakom pankreasa. Neki od tih programa postoje i u Crnoj Gori. Ove grupe obično nude:
- Grupne terapije: Mogućnost za pacijente da dijele svoja iskustva i emocije.
- Obrazovni programi: Informacije o raku pankreasa, dostupnim tretmanima, ishrani i zdravim navikama.
- Psihološka podrška: Rad sa terapeutima ili savjetnicima kako bi se pacijentima pomoglo u suočavanju sa stresom i emocionalnim izazovima.
- Fizička rehabilitacija: Programi koji se fokusiraju na povratak fizičke snage i funkcionalnosti nakon liječenja.
- Online resursi: Mnoge organizacije nude online platforme za podršku, što može biti korisno za pacijente koji ne mogu fizički prisustvovati sastancima.
Ove grupe i programi mogu pružiti značajnu podršku pacijentima i njihovim porodicama tokom liječenja i oporavka.
STANDARD: Da li se u Crnoj Gori sprovode istraživanja vezana za karcinom pankreasa?
Dr Čelebić: Da, u Crnoj Gori se sprovode istraživanja vezana za karcinom pankreasa, posebno u okviru zdravstvenih institucija i univerziteta, ali i kroz uključenje crnogorskih istraživača u projekte Ministarstva nauke i kroz bilateralnu i multilateralnu saradnju u okviru evropskih projekata. Istraživanja obuhvataju aspekte poput epidemiologije, dijagnostike i terapijskih pristupa. Takođe, bilo bi korisno i pacijenti mogu imati priliku da učestvuju u kliničkim ispitivanjima koja se često organizuju u saradnji sa međunarodnim institucijama. Sve pomenute aktivnosti doprinose unaprjeđenju znanja o bolesti i razvoju boljih strategija liječenja.
STANDARD: Koliko su međunarodne saradnje i razmjena iskustava važni za unapređenje tretmana ove bolesti?
Dr Čelebić: Međunarodne saradnje i razmjena iskustava su jako bitne za unaprjeđenje tretmana raka pankreasa. One omogućavaju:
- Pristup savremenim saznanjima: Razmena informacija o najnovijim istraživanjima, terapijama i tehnologijama.
- Standardizaciju protokola: Razvijanje i implementaciju standardizovanih kliničkih praksi koje poboljšavaju kvalitet liječenja.
- Učešće u kliničkim ispitivanjima: Omogućavanje pacijentima pristup inovativnim tretmanima i ljekovima koji se razvijaju globalno.
- Obuku i obrazovanje medicinskog osoblja: Edukacija zdravstvenih radnika o savremenim pristupima liječenju i njezi pacijenata.
- Povećanje resursa: Saradnja sa međunarodnim organizacijama može poboljšati dostupnost resursa za istraživanje i liječenje.
Sve ove aktivnosti doprinose boljoj dijagnostici, liječenju i ukupnoj brizi za pacijente sa karcinomom pankreasa.
STANDARD: Koji bi bio vaš ključni savjet građanima Crne Gore u vezi sa smanjenjem rizika i pravovremenom reakcijom na simptome karcinoma pankreasa?
Dr Čelebić: Ključni savjet građanima Crne Gore bio bi:
- Edukacija o simptomima: Informisati se o simptomima raka pankreasa, kao što su bol u stomaku, gubitak apetita, žutica i neobjašnjeni gubitak tjelesne mase. Ukoliko se primijete ovi simptomi, obavezno se obratiti ljekaru.
- Zdrav način života: Održavati zdravu ishranu, vežbati redovno i izbegavati pušenje I konzumaciju alkohola. Ovi faktori mogu značajno smanjiti rizik.
- Redovni pregledi: Ukoliko imaju porodičnu istoriju raka pankreasa ili druge rizične faktore, konsultovati se sa ljekarom o potrebnim pregledima.
Ove mjere mogu doprineti smanjenju rizika, kao i ranijem otkrivanju bolesti.
STANDARD: Šta smatrate da bi trebalo poboljšati u zdravstvenom sistemu Crne Gore kako bi se bolje odgovorilo na izazove koje postavlja karcinom pankreasa?
Dr Čelebić: Kako bi se bolje odgovorilo na izazove koje postavlja karcinom pankreasa, u zdravstvenom sistemu Crne Gore trebalo bi poboljšati:
- Edukaciju i obuku: Povećati edukaciju zdravstvenih radnika o ranoj dijagnostici, simptomima i najnovijim terapijama.
- Pristup dijagnostičkim metodama: Osigurati dostupnost savremenih dijagnostičkih procedura, kao što su CT, MRI i endoskopska ultrasonografija.
- Multidisciplinarni pristup: Formirati timove stručnjaka i van okvira KCCG (onkologe, hirurge, nutricioniste) koji će zajedno raditi na planiranju i implementaciji tretmana.
- Povećanje svijesti javnosti: Organizovati kampanje za podizanje svijesti o rizičnim faktorima i simptomima karcinoma pankreasa.
- Istraživački programi: Podsticati istraživanje i klinička ispitivanja, kako bi se pacijentima omogućio pristup najnovijim terapijama.
Preporučeno
Implementacijom ovih poboljšanja, sistem bi mogao pružiti efikasniju i sveobuhvatniju dijagnostiku i njegu pacijentima sa karcinomom pankreasa.
Video