Raspopović pojašnjava da klinička praksa ukazuje na značajan broj novih pacijenata u posljednje dvije godine.
”Najčešće sa problemima u domenu anksioznih poremećaja i depresije, gdje se kod određenog broja jasno registruje problematika vezana za COVID19 kao okidač za postojeće stanje, ali to nije uvijek slučaj. Istraživanje sprovedeno od strane Svjetske zdravstvene organizacije iz marta ove godine pokazalo je da postoji značajan porast problema iz mentalnog zdravlja u opštoj populaciji, što se posebno odnosi na veliku depresivnu epizodu (porast 27,6%) i anksiozne poremećaje (porast 25,6%). Isto istraživanje pokazuje da se su ovim problemima bile više pogođene žene nego muškarci, potom mlađe osobe, posebno uzrasta od 20 d0 24 godine, više nego stariji odrasli, a da su i jače pogođene one zemlje sa nižim dohotkom. Ono na šta ukazuju savremene studije, a čega se i sami pribojavamo, jeste da dugoročni uticaj pandemije, u kombinaciji sa ekonomskom recesijom, može povećati rizik od suicida kod mlađe populacije, na šta bi trebalo usmjeriti buduće preventivne aktivnosti”, ukazuje Raspopović.
Ističe da na mentalno zdravlje ne utiče samo COVID19 virus.
”Ekonomska kriza i aktuelna ratna dešavanja, koji koincidiraju sa pandemijom, dodatno utiču na doživljaj sveopšte nesigurnosti i neizvijesnosti. U takvom stanju čovjek može steći utisak gubitka kontrole nad sopstvenim životom i sudbinom, što može rezultirati doživljajem bespomoćnosti ili pak apatijom. Sa druge strane, opšta društvena situacija u kojoj nema garancije kako će se stvari odvijati niti kada će se kriza završiti, može uticati na jačanje postojećih ili javljanje novih strahova različitog tipa”, dodaje naša sagovornica.
Na pitanje kako se zaštititi od negativnih posljedica koje život u pandemijskim uslovima ostavlja po zdravlje, Raspopović ukazuje na činjenicu da smo se nakon gotovo tri godine prilično navikli na život u pandemijskim uslovima, ali da i dalje postoji napetost i doza frustracije koja okružuje ovu situaciju, upravo iz razloga što ne znamo koliko će pandemija trajati.
Objašnjava da su prevencija i rana intervencija ključ za zaštitu i unapređenje zdravlja.
”Na individualnom planu, preporučuje se osviješćivanje sopstvenih osjećanja, tj. nazivanje sopstvenih emocija pravim imenom, kako bi se sa njima suočavali, a potom i prihvatanje da je u redu prolaziti kroz teške situacije i imati neprijatna osjećanja kao što su strah, nemir, ljutnja, potištenost… Pored toga, preporučljivo je misliti u sadašnjosti, ne ići suviše u budućnost, ne baviti se onim što se ne može kontrolisati, već misliti o onome na što može uticati i djelati u tom smjeru”.
Poručuje da je veoma važno graditi odnose povjerenja sa bliskim ljudima kroz priču o sopstvenim doživljajima, stanjima, emocijama i biti podrška bliskim ljudima u njihovim teškim trenucima…
”Poželjno je njegovati sebe i težiti balansu i fleksibilnosti u svim oblastima života, onoliko koliko je to moguće. Onda kada duže vrijeme ne možete prevazići sopstvene psihičke poteškoće, potrebno je obratiti se stručnjacima iz oblasti mentalnog zdravlja (a podstaći i druge da učine isto!). Istraživanja su pokazala da je u onim sredinama u kojima je sve vrijeme od početka pandemije kontinuirano i konstantno bila dostupna psihološka podrška manji rast mentalnih poteškoća nego u sredinama gdje to nije bio slučaj, pa se nadamo da je sličan bio i učinak našeg redovnog angažmana, ali i naše telefonske linije 1555, koja je funkcionisala od početka pandemije do unazad nekoliko mjeseci”, sumira psiholog Klinike za psihijatriju KCCG-a.
Rapopović je saglasna sa ocjenom da je pandemija COVID19 virusa pokrenula globalnu krizu mentalnog zdravlja, kako ukazuje, sveprisutnim i dugotrajnim distresom u kojem se nalazi čitavo čovječanstvo.
”Pa ipak, svijest o toj činjenici može doprinijeti da se obogate preventivni programi, kao i da se brizi o mentalnom zdravlju pristupi na jedan sistemski način. Postoji rizik od povećane stope suicida kod mladih, ali treba spomenuti i povećan rizik od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, na šta upućuju brojne studije, a povećanje anksiozne i depresivne problematike od preko 25% već imamo”.
Stoga, posebno apeluje da je neophodno preventivne programe i psiho-socijalnu podršku učiniti vidljivom i lako dostupnom svim slojevima stanovništva i svim uzrastima, a posebno ranjivim grupama.
Pored uticaja na mentalno zdravlje, koronavirus je imao vidljive posljedice i na sam ljudski mozak.
”Ono na šta ukazuje naša klinička praksa, ali i brojna istraživanja, jeste nerijetko javljanje post-covid smetnji iz neurokognitivnog domena. Najčešće se javljaju problemi u koncentraciji, konfuznost, problemi u neposrednom upamćivanju i radnoj memoriji, poteškoće u imenovanju, smanjenje izvršne funkcije, ali i pad globalnog kognitivnog funkcionisanja. Dosadašnji podaci ukazuju da se neke od ovih smetnji mogu javiti u do 70% slučajeva u post-covid periodu”, zaključuje naša sagovornica.
Aleksandar Bulatović
0 komentara