Đavolski je mračno na ovoj našoj mrtvoj straži pameti ljudske. – Miroslav Krleža, “Dijalektički antibarbarus”.

Ovdje radio Cetinje. Govori vam Radio Cetinje iz slobodnog Cetinja. Dobro jutro dragi slušaoci! Emitujemo vijesti s fronta – prve su riječi koje su se 27. novembra 1944. godine čule preko radio stanice koju su partizanski borci zatekli u zgradi Banovine, pošto su 13. novembra išćerali okupatora i domaće izdajnike.

Kao da su ove riječi Tekle Vukmirović zauvijek odredile sudbinu medija koji će Cetinjanima, kao i mnogo drugih rabota, biti otet ali koji će i vaskrsnuti onda kada im je najviše bio potreban, u vremenu kada je oružje opet zveckalo, početkom devedesetih. Kada je pokret otpora sveopštem ludilu rekao ne. Kada je Radio Cetinje u duhu tradicije i visokih moralnih načela štitio slabije, braneći pravo na slobodnu riječ, ugošćavajući predstavnike svih političkih opcija uključujući i one ratnohuščačke. Da kažu što imaju, pa neka javnost procijeni…To su bili dani, rekli bi nostalgičari. I jesu. Sa platom od 6 maraka koja bi od petka do poneđeljka valjala samo jednu marku i milione dinara ali sa velikim žarom i željom da se izbore za slobodu, trpjeli su radnici radija razne pritiske, ucjene, podmetanja, laži…

Te 1944. godine Radio je premješten u prostorije bivšeg bugarskog poslanstva i tada emitovao koliko juče zabranjene pjesme. Tadašnji spikeri su bili iznenađeni da mladež po ulicama pjeva te iste pjesme.

I opet sa slobodnog Cetinja devedesetih neke zabranjene pjesme koje je cetinjska mladež pjevala po kafićima i po trgovima.

I onda 1949. Godine, opremu sele u Titograd, počinju da rade, odnose sa sobom tablu (koju neće da vrate) na kojoj je Aco Prijić ćiriličnim slovima ispisao Radio Cetinje. I kao datum baštine onaj dan kada je počeo Radio Cetinje, koga su bezdušno ugasili kiteći se njegovim perjem.

13.novembra 1991.g, vaskrsnuo je Radio Cetinje. Uvijek na ivici opstanka, uvijek u finansijskoj krizi, stalno zapostavljan od onih koji su dužni da mu pomognu. Međutim, mala ekipa, izboksovala se za svoj opstanak i bila prepoznata kao oaza slobode pa je zahvaljujući tome i dobila tehničku pomoć od međunarodne zajednice kako bi se bolje i dalje čula. I bila proglašena za strane plaćenike i domaće izdajnike. Od onih koji će samo koju godinu kasnije pokazati svoje pravo lice, a čije se naličje ponovo nazire ovih dana.

Zadovoljstvo je bilo veliko kada se krenulo u obnovu državnosti. Radio kao da je ispunio svoju misiju – prisjeća se jedan od „prvoboraca“ iz Radio Cetinja. Ali je i razočarenje bilo još veće kada smo shvatili da se po pitanju našeg statusa ništa ne mijenja.Da smo opet sami. Da ne ide sve onako kako je izgledalo.

I danas,nakon gotovo trideset godina opet smo na početku. Ne zvecka oružje ali zveckaju neke mračne slike iz minulih vremena.

Ovđe radio Cetinje. Govori vam Radio Cetinje iz slobodnog Cetinja!

M.Zadrima / RTV Cetinje