– Neralnu priču o povećanju plata ću plastično da objasnim. Imamo jednu fabriku u kojoj rade radnici i menadžment kompanije kada proda robu ili uslugu napravi plan – koliko ga košta repromaterijal, koliko ga koštaju sirovine, koliko ga košta struja, zakup prostora i koliko može da odvoji novca za plate radnika. Ako radnici više rade – ako su produktivniji, više će da zarade. Taj isti princip bi morao da važi i u državi. Pravo pitanje za političare, kada najavljuju povećanje plata u javnom sektoru, je – da li se produktivnost povećala i za koliko. Ako se povećala za tri ili za pet odsto onda plate ne mogu da rastu trideset ili pedest odsto nego mogu da rastu samo onliko koliko su radnici povećali svoju efikasnost u poslovanju. To je jedino održivo poslovanje, sve drugo je rizik da se zadužujete i da u jednom trenutku država dođe u situaciju da ne može da servisira dugove i onda slijedi bankrot ili prodaja dugova investicionim fondovima upola cijene i onda vam država postaje imovina nekog investicionog fonda. Ima i takvih primjera u svijetu. Hoću da vam kažem da političari sa ovom pričom o povećanju plata, 750 minimalna i 1.000 eura prosječna, pričaju bajke građanima kako bi na izborima dobili glasove birača. A ljudi i dalje naivno misle da je moguć ,,hleb preko pogače“ da je moguće imati veću platu a ne raditi više nego što je neko do tada radio – kaže Brkić.

Na pitanje kako komentariše to što je su prethodne vlade DPS-a pod stalnim kritikama da nijesu povećavale plate Brkić kaže da nije bilo osnova za to.

– To je bila domaćinska računica, jer možete da povećate plate jedino ako je država ostvarila veće prihode, pa onda ima, između ostalog, i jedan procenat za povećanje zarada. Povećanje plata zaposlenih u javnoj upravi nikada ne smije da bude veće od rasta produktivnosti tih zaposlenih jer ako je suprotno, to poslodavca dovodi u vrlo tešku situaciju. Demokratska partija socijalista je jedina ozbiljna partija u Crnoj Gori – kaže Brkić.

Dva scenarija

On objašnjava da Crnoj Gori, ukoliko nastavi da bira populiste na vlasti, prijete dva scenarija.

– Imate dva svježa primjera kuda vas vodi ovaj populizam koji hara Crnom Gorom. Prvi je Grčka u kojoj je država novac, koji nije zaradila već uzela iz fondova Evropske unije ili iz kredita, potrošila dajući i šakom i kapom svima u javnom sektoru kako bi tadašnji političari na vlasti bili omiljeni i kako bi ih narod i dalje glasao. Onda je u jednom trenutku taj balon eksplodirao i država se našla pred bankrotom. Onda smo vidjeli fantastične podatke o tome kako zaposleni u državnoj upravi primaju i sedamnaestu platu, penzioneri primaju četrnaestu i šesnaestu penziju, a na dječje dodatke se dodaju ogromni bonusi i naravno da u takvim okolnostima država mora da bankrotira – upozorava Brkić.

Ističe da je drugi primjer još bliži, tu u komšiluku.

– Srbija je do dolaska Vučića na vlast 2012. godine bila dužna negdje oko 12 milijardi dolara, danas je dug prema inostranstvu čak 32 milijarde dolara. Da kažemo da je dio tog novca potrošen na državne investicije, dio novca je otišao na korupciju, ali je dobar dio otišao i na povećanje plata u državnoj upravi. Danas su u Srbiji plate zaposlenih u državnoj službi 30 ili 40 odsto veće nego u privatnom sektoru. Zaposleni u državnoj administraciji nemaju produktivnost koja je toliko veća od zaposlenih u privatnom sektoru. Kad bi država natjerala vlasnika privatne kompanije da toliko podigne plate firma bi pošla direktno u bankrot – kaže Brkić.

Ističe da ga brine i ovo vraćanje trajekata državi, vraćanje željezare u državno vlasništvo i brojni drugi procesi.

– Država ne umije bolje, kvalitetnije i efikasnije da radi poslove nego što to rade privatnici i to je dokaz da država ne treba da se miješa u ekonomiju. Aktuelna vlast to radi kako bi kontrolisala tokove novca i da bi mogla kroz korupciju da se održava na vlasti. I uz to ima veoma bitan socijalni momenat jer država u takvim preduzećima zapošljava članove partije i time dugoročno vezuje biračko tijelo za onu partiju koja je trenutno na vlasti – kaže Brkić.

Opasan smjer

Našem sagovorniku se čini da oni koji su preuzeli vlast u Crnoj Gori imaju veliki animozitet prema rezultatima koje je Crna Gora postigla u privatizacijama i za koje je dobila priznanje iz svijeta.

– U Crnoj Gori je na djelu nova nacionalizacija državnih resursa. Ti političari nemaju ideologiju niti su ljevičari, niti desničari, oni su novi trend svjetske politike -populisti koji potkuplju građane. I to potkupljivanje politička elita ne radi sopstvenim novcem, nego novcem poreskih obveznika. Nastavi li se ta politika biće još nacionalizacije i umjesto da se privatizuju ostale društvene djelatnosti ide se suprotnim pravcem – država postaje monopolista. I čudi me da to ne vidi Agencija za zaštitu konkurencije ali i Evropska komisija. Kada imate državni monopol u zdravstvu, saobraćaju, energetici, obrazovanju onda više nemate tržište i vrlo brzo ne znate da li su cijene koje država nudi realne jer su zbog socijalnog mira niske. I onda ta preduzeća, koja su u državnom vlasništvu, počinju da prave gubitke, a te gubitke pokrivaće građani plaćanjem poreza – zaključuje Brkić.