Budžetu, za javnu potrošnju, do kraja godine fali 170 miliona eura, prvenstveno zbog ukidanja doprinosa za zdravstvo, povećanja zarada, vraćanja naknada majkama sa troje i više djece, kazala je Sekulić.

“Ono što je meni poražavajuće je da od tih 170 miliona eura potrebnih do kraja godine nijedan euro nije predviđen ni za investicije, ni za razvoj. To je, dakle, samo potrošnja. To je kao da vi u domaćinstvu konstantno uzimate samo potrošačke kredite koje ne znate odakle ćete da platite, jer ta sredstva ne ulažete ni u šta što može donijeti prihod ili dodatu vrijednost” objašnjava Sekulić.

To je ono što su moje kolege navele kao uvod u grčki scenario, jer se konstanto produbljuje taj bezdan javnih finansija u Crnoj Gori pozajmljujući sredstva koja neće koristiti za dodatu vrijednost, nego samo za potrošnju.

Na najavu odlazećeg ministra finansija Aleksandra Damjanovića da će se država zadužiti kod banaka na domaćem tržištu – po većim kamatama, Sekulić kaže da je teško očekivati da međunarodne institucije pozajme novac koji će služiti samo za trošenje.

“Da li će tražiti povećanje poreza, smanjenje plata, smanjenje penzija, to je već odgovor koji bi trebalo da dobijemo od Ministarstva finansija u onom trenutku kada budu razgovorali sa finansijskim institucijama” poručuje Sekulić.

Sekulić ukazuje da Abazovićeva vlada, iako kritikuje Krivokapićevu, nastavlja njenu politiku. Naglašava da je bilo nezahvalno glasati za populističke zakone, jer su u DPS-u htjeli da budu odgovorni prema finansijama, svjesni do čega nagli rast plata može dovesti.

“Ono što je po meni obeshrabrujuće je da, osim što je Vlada nastavila po istom tragu, plaćajući populističke zakone, ona produbljuje rashode određenim rashodima koji u pozadini apsolutno nemaju zdravu ekonomsku logiku” kazala je Sekulić.

I u tom kratkom periodu, kako kaže, čini se da je vlada više radila na političkim i vjerskim pitanjima, nego na ekonomskim.

“O tome svjedoči i odlazak predstavnika Vlade, uključujući i ministra finansija Aleksandra Damjanovića u Beograd krajem juna, na sastanak kod srpskog patrijarha Porfirija, kao i Damjanovićevo prisustvo potpisivanju ugovora sa Crkvom Srbije početkom avgusta. I dok je stanje u javnim finansijama alarmantno, Damjanović je u društvu odlazećeg ministra pravde Marka Kovača stigao početkom septembra i u Jasenovac, na liturgiju koju je služio Porfirije. Tamo su, od Crkve Srbije dobili i priznanja” zaključuje Sekulić.