Nije znao da je počelo rušenje škole, te ističe da mu je žao, iako je zadovoljan jer će djeca iz Maslinama imati bolje uslove za školovanje.
”Ne znam kakav je projekat nove škole, ali pamtim ta tri paviljona, a ispred njih poligon. Biće to mnogo modernija škola sa mnogo više sadržaja. Uvijek sam pristalica da se prave nova infrastruktura i da se prilagodimo novim uslovima i navikama djece. Nama koji smo išli u tu školu biće čudno da više nema paviljona. Međutim, novi klinci žele moderniju i tehnološki savršenu školu i to je ono što treba da se uradi”, kazao je Mijatović.
On kaže da ga za period osnovne škole vežu lijepe uspomene.
” Škola mi je bila blizu kuće i sa društvom iz ulice odlazo sam na nastavu osam godina. Ta tri paviljona i sve ono što smo doživljavali, iskustvo koje smo sticali i radne navike, u mom slučaju puno tih malih dječjih turnira na poligonu ispred škole, jednostavno su jako drage uspomene. Kada razmišljam o tom periodu shvatam da je bio jako bezbrižan. Bilo je mnogo lijepih trenutaka, pritiska i borbe za ocjene. Svi ti nastavnici koji su se mijenjali iz godine u godinu, sve ih se sjećam. Jedno predivno iskustvo i prvi čas nekog sazrijevanja. Izdvojio bih velike odmore kada smo koristili svaki momenat da igramo fudbal, turniri koje smo organizovali pa igrali, borili se i malo nervirali”, priča Mijatović.
U osnovnoj školi bilo je simpatija, ali njegova najveća ljubav oduvijek je bila lopta.
”Od prvog razreda bio sam zaljubljen u loptu i fudbal. To mi je bila najveća ljubav. Naravno da je bilo simpatija to je normalno, pa sjećam se tih leksikona… ”, kaže Mijatović.
Mijatović kaže da i dalje kada ljeti dođe u Podgoricu sretne drugove iz škole, a kontakt ima sa drugovima iz ulice u Maslinama.
”Puno je vremena prošlo, možda se ne prepoznamo u prvom trenutku, ali lijepo je sresti nekog ko je sa tobom išao u školu”, kaže Mijatović.
0 komentara