Stanišić je važio za velikog prijatelja Željka Ražnatovića Arkana, a pripadao je grupi ljudi koji su u to vrijeme “radili za državu”. Naime, Raka Dilinger bio je dio ekipe koju su, između ostalih činili i Veselin Vukotić, Jusuf Bulić, Darko Ašanin, Radislav Matić Beli, Dušan Stanimirović Nane, Andrija Lakonić i drugi, a koji su, po nalogu SDB vršili likvidacije političkih migranata po Evropi.

Prijateljstvo sa Arkanom

Nije tajna da su dvojica bili veliki prijatelji. Dilinger je bio član Srpske dobrovoljačke garde, ali je mnogo prije toga odigrao ključnu ulogu u akciji koja je bila potrebna Arkanu.

Naime, zbog mnogobrojnih pljački, Ražnatović se našao u zatvoru u Švedskoj, a upravo zahvaljujući Dilingeru, vrlo brzo uspio je da pobjegne.

Koliko su dvojica bili bliski govori i činjenica da je Dilinger bio Arkanov izaslanik i predstavljao ga kao kuma na svadbi Đovanija di Stefana i Minje Stanić u Italiji.

Radoslav Raka Dilinger bio je povezan i sa Vanjom Bokanom, čovekom koji je važio za najbogatijeg Balkanca tog vremena. Bokan je bio glavni švercer cigareta u to vrijeme, a transportovao ih je avionima iz Holandije.

Upravo oko šverca nastao je problem između njega i glavnog lika ovog teksta. Naime, Dilinger se našao sa Bokanom u hotelu “Hajat”, a kako kažu očevici, vrlo brzo je došlo do verbalne rasprave, navodno upravo oko udela u poslu, jer je Raka, prema pojedinim pričama, imao nameru da izbaci Bokana iz priče.

Došlo je do fizičkog sukoba nakon čega je Bokan izvukao pištolj i pucao na Dilingera.

Posao sa kockarnicama

Raka Dilinger bio je strastven kockar, a kao neko ko uživa u igrama na sreću, morao je i sam da vodi nekoliko kockarnica. On je taj posao toliko razvio i sebe pozicionirao u njemu, da mu je čak pošlo za rukom da tada ozbiljno ime, Darka Ašanina izbaci iz ovog posla, odnosno iz kockarnica na Kopaoniku i u Herceg Novom.

Bio je i kum sa Ljubomirom Dapčevićem, vlasnikom velikog broja kockarnica po Beogradu.

Stanišić je bio i suvlasnik kazina “Randevu” koji je trebalo da se otvori na ljeto 1997. godine u hotelu “Maestral” na Miločeru. Ipak, svečano otvaranje nije dočekao.

Ubistvo sa hotelske terase

Krajem februara 1997. godine, Dilinger je bio gost hotela “Mogren” u Budvi. U zoru 27. februara, sa prijateljima je izlazio iz hotela kada je nepoznati ubica ispalio u njega rafal. Stanišić je pogođen sa četiri metka, a podlegao je povredama u bolnici.

Istragom je utvrđeno da je napadač, čiji identitet i dalje nije otkriven, pucao sa terase hotela, gdje je pronađen i “kalašnjikov” kao i čaure.

Nestanak i ubistvo sina

Sin Rake Dilingera, nedugo posle njegovog ubistva je nestao, i vjerovalo se da je ubijen 1998. godine. Međutim, istraga je pokazala da Stanišić nije ubijen 1998. godine, kako se dosad mislilo, već u avgustu 2020. godine. Navodno je lažirao svoju smrt i svih ovih godina se skrivao u inostranstvu.

Pretpostavlja se da su mu u tome pomogli saradnici bliski Željku Ražnatoviću Arkanu, nekadašnjem prijatelju njegovog oca.

Sada postoji osnovana sumnja da je Nikola Stanišić, Dilingerov sin, ubijen prošle godine od strane pripadnika Kavačkog klana, koji su posle ubistva, tijelo sakrili u šumi i navodno spržili kisjelinom.

Dalja istraga vezana za ovaj zločin je u toku.