Nakon 36 dugih godina, nastavak jednog od najvoljenijih filmova svih vremena stigao je na velika bioskopska platna. Fanovi širom svijeta sa velikim nestrpljenjem iščekivali su nastavak kultnog filma “Top Gan” iz 1986. godine, koji je donio svjetsku slavu Tomu Kruzu.

Odmah da Vam kažem, nisam okorjeli fan kultnog filma, iako je bez sumnje, obilježio jednu generaciju. Međutim, moram priznati da je “Top Gan: Maverik” nadmašio sva moja očekivanja. Do te mjere, da se usuđujem reći da je nakon duže vremena Holivud napravio dobar film, iliti, nakon duže vremena odlaska u bioskop pogledala sam dobar film!

Direktni nastavak blokbastera iz 1986. nastavlja storiju o jednom od najboljih pilota u mornarici, Pitu Maveriku Mičelu. On nastavlja svoj život “na ivici”, ruši barijere kao hrabar test pilot i istovremeno izbjegava da prihvati unapređenje koje bi ga zauvijek spustilo na zemlju. Na insistiranje njegovog starog ratnog druga Ajsmena (Vala Kilmera) počinje da podučava najbolje mlade pilote na svijetu da odu u naizgled “nemoguću misiju” sa koje nema povratka. Usput, Maverik srijeće poručnika Bredlija Bredšoa Rustera, sina Maverikovog pokojnog prijatelja i oficira za presretanje radara poručnika Nika Bredšoa – Gusa, koji otvara stare rane. Suočavajući se sa neizvjesnom budućnošću i sa duhovima prošlosti, Maverik se upušta u borbu sa svojim najvećim strahom, što će kulminirati misijom koja zahtijeva veliku žrtvu svih koji budu izabrani da u nju polete.

“Top Gun: Maverik” nije dostojan nasljednik originala, on je prosto mnogo bolji film!

A evo i zašto:

Dok je original spakovan na način da ne možete da odolite šarmu Toma Kruza i takmičarski nastrojenih pilota, tek ponegdje protkan scenama akcije, i dobre muzičke podloge, uz pregršt neočekivanih i “iznebuha” ljubavnih momenata, bez hemije, razvoja likova i dosta neuvjerljivih momenata koji bi trebalo da nam “igraju na emociju”, “Maverik” je, evidentno, naučio iz grešaka prethodnika.

Riječ je o uzbudljivom i akcionom blokbasteru koji vas drži prikovanim za sjedišta od prvog do posljednjeg momenta. Tom Kruz standardno blista u ulozi za koju je rođen, godine mu ništa ne mogu, ali i mlada generacija predvođena Majlsom Telerom unosi dodatnu svježinu u priču. Odličan razvoj likova, impresivne akcione scene, doza humora “ubodena” u pravom momentu, priča koja drži pažnju, odličan saundtrek, režija i savršena doza nostalgije koja ne ide u patetiku, recept su za dobar film, koji nas je na trenutak odveo u vremena stare, dobre kinematografije.

Emotivne scene, posebno one s Ajsmenom (koja se savršeno podudara sa stanjem Vala Kilmera u realnom, životu) i Rusterom, jake su i imaju težinu za gledaoca, jer radnja za promjenu ima logičan slijed događaja iliti “uvod, razradu, kulminaciju i zaključak” koji zaokružuje priču.

Ono što je bitno izdvojiti, a čime se holivudski filmovi ovog tipa ne mogu pohvaliti je “neimenovani zlikovac”…Koliko god nevjerovatno da zvuči, zlikovci nisu Rusi, Iračani, Sjevernokorejci ili Srbi, već je fokus na višem cilju, znanju, upornost, misiji i činjenici da “kada ste u vazduhu, ne treba da razmišljate, jer ako razmišljate, već ste mrtvi”.

Ono što je bilo nepotrebno, ili je makar slabije odrađeno je ponovo “ljubavna priča”, bez koje izgleda Maverik ne bi bio to što jeste. Toliko puta pominjana Peni iz originalnog filma, konačno je dobila oblik u vidu sjajne Dženifer Koneli, ali je radnja “zbrzana” u smislu da su nastavili tamo gdje su započeli, u šta mi nismo imali uvid. Mada, ovaj duo se ne može pohvaliti ni nekom posebnom hemijom.

Međutim, ne smeta, jer je “ljubavna priča” potpuno bačena u zapećak i irelevantna je za krajnji cilj, misiju i iskupljenje Maverika u očima sina njegovog najboljeg druga.

Film će sasvim izvjesno steći kultni status, u vremenu kad je ova vrsta filmova pred izumiranjem, a Pit Mičel će ostati ono što je oduvijek i bio – najbolji među najboljima. Kratko i jasno TOP GAN: MAVERIK je TOP. M.R