Danas su tri godine od brutalne akcije jakih policijskih snaga prema građanima koji su pokušavali da spriječe SPC da ustoliči Joanikija za mitropolita u Cetinjskom manastiru. Ogromnim količinama suzavca i šok bombama povrijeđeno je više desetina golorukih demonstranata, a mitropolit Joanikije i patrijarh Porfirije su dovedeni helikopterom i pod jakim obezbjeđenjem i punom oružanom opremom sprovedeni u Manastir na Cetinju.
Posljedice nikad viđenog ustoličenja i represije osjećali su se danima na Cetinju, a refleksije ovog događaja imale su i krupne posljedice na političku scenu, ali i ukazale na dvojake tendencije: pojačanu klerikalizaciju i ujedno građansku reakciju na takve veze i uticaj crkve na državni establišment. Belveder nije pao, poručivali su tog 5. septembra građani. Pala je nedugo potom vlada Zdravka Krivokapića, koja je upravljala „desantom na Cetinje“, potpisan je nakon godinu Temeljni ugovor sa SPC, koji je kasnije ipak skupo koštao Dritana Abazovića i njegove uloge čuvara građanske Crne Gore.Što je Crna Gora dobila 5. septembra – svijest da postoje građani, da će se pružati otpor klerikalizaciji, te da ni SPC svojim oktroisanim odlukama iz Beograda nije mogla da spasi apostolsku vladu. Dobila je Crna Gora nakon Belvedera i poruke prijatelja da im je jasno da je pod jakim uticajem Rusije i Srbije.
Snažan otpor koji je pokazan tih dana na Cetinju građanske partije nažalost nijesu uspjele da cijene i iskoriste, političari su pojeli energiju i povjerenje, što se pokazalo na posljednjim parlamentarnim izborima. Crna Gora je u međuvremenu postala društvo koje, prema ispitivanjima, najviše vjeruje SPC, mladima koji su tradicionalniji od svojih roditelja i jakoj klerikalizaciji, koja je omogućila i bujanje nacionalizma i slabljenje antifašističkog nasljeđa i tekovina 13. jula, kojim se Crna Gora ponosila.
Danilo Kalezić je kazao da insistiranje na odgovornosti polako pada u drugi plan.
” I tadašnja i sadašnja većina generišu toliko afera da je nemoguće ispratiti sve njih, ali je dužnost i zadatak svih suverenističkih partija da njeguju sjećanje na te događaje i dane i istraju na političkoj, ali prije svega krivično-pravnoj odgovornosti, jer ako se ta priča ne dovede do kraja, ubrzo ćemo doživjeti novi Belveder”, kazao je Kalezić.
Istakao je da je otpor koji su građani Crne Gore pružili ne samo tadašnjoj vladajućoj eliti, već velikosrpskom nacionalizmu, jedan od događaja koji u istorijskoj vertikali predstavlja vododjelnicu i koji je, kao takav, formativan za razvoj nacionalne državne svijesti Crnogoraca.
” Mi ćemo tek u budućnosti moći adekvatno da analiziramo i kontekstualizujemo ono što su vrijednosti i zaostavština Belvedera”, smatra Kalezić.
ZAVRŠETAK
Dodaje da je godišnjica događanja na Belvederu ujedno i tužan dan za Crnu Goru jer je toga dana, kako je kazao, formalizovan završetak državnog udara, koji je počet nasilnim protestima 2015. protiv ulaska u NATO.
” To je jedan fragment u trajanju od nekoliko godina, koji je finalizovan onog trenutka kada su suspendovani ustavni poredak i komandovanje bezbjednosnim sektorom i kad je bezbjednosni aparat naše države predat u vaninstitucionalne ruke onih koji Crnoj Gori ne misle dobro. Dakle, formalizovan je završetak državnog udara”, istakao je Kalezić.
Prema njegovim riječima, ta matrica rušenja ustavnog poretka, nepoštovanje Ustava i države dominantan je modus operandi svih vladajućih elita nakon 2020.
” Zadatak je svih suverenističkih partija da istraju na odgovornosti, a u istorijskom i ideološkom smislu to je jedan od formativnih događaja koji definišu karakter jedne nacije. Potrebno je da prođe još puno vremena da zaista razumijemo koliko je taj otpor bio značajan, iako se nije završio onako kako su mnogi željeli. Istovremeno, taj događaj je pokazao da institucije Crne Gore ne postoje i da se Crnom Gorom komanduje iz Beograda i Moskve, a da na teritoriji Crne Gore SPC ima vandržavni status i da može da čini što god joj je volja. To je njihov trijumf, nadam se samo, privremen , kazao je Kalezić.
Dostojanstveni u stavovima
Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković Pobjedi je kazao da belvederski događaji iz 2021. godine i protesti povodom ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija predstavljaju jedan od ključnih događaja savremene crnogorske političke i društvene istorije.
” Kao gradonačelnik prijestonice Cetinje, želim da izrazim poštovanje prema svim građanima Cetinja i Crne Gore koji su na miran i dostojanstven način iskazali svoje stavove i brigu za očuvanje našeg identiteta, kulturnih vrijednosti i tradicije”, kazao je on Pobjedi.
Đurašković je istakao da je Cetinje kroz cijelu svoju istoriju uvijek bilo i ostaje mjesto gdje se brane civilizacijske vrijednosti, ideali slobode, primjer bezuslovnog patriotizma i odbrane svoje države, imena i naroda.
” Belvederski događaji prije tri godine su još jednom pokazali da je duh Cetinja neuništiv i da su građani spremni da, uz poštovanje demokratskih principa, brane prava vjerujućih Crnogoraca na slobodu vjeroispovijesti i svoju Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Cetinje će nastaviti da bude centar slobodarskih ideja, građanske hrabrosti i tolerancije, poštujući sve svoje građane i njihovo pravo na slobodno izražavanje svojih uvjerenja”, kazao je Pobjedi Đurašković.
Presuda za prekomjernu silu
Da je crnogorska policija 5. septembra upotrijebila prekomjernu silu nad građanima, potvrđuje i nakon dvije i po godine donijeta presuda Osnovnog suda u Nikšiću u predmetu Dragana Todorovića protiv Crne Gore, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova. Pred crnogorskim sudovima ima još predmeta koji čekaju okončanje.
Sutkinja Iva Petrović je u obrazloženju napisala da država „nije dokazala da je poslove obezbjeđenja javnog okupljanja vršila u skladu sa zakonom“.
” Nije dokazano da je postojala zakonitost i srazmjernost u primjeni ovlašćenja… niti da su ista bila srazmjerna i opravdana, a cijeneći da je obaveza policijskih službenika – služenje ljudima, poštovanje zakonitosti i suzbijanje nezakonitosti, ostvarivanje ljudskih prava, nediskriminacija prilikom izvršavanja policijskih zadataka, a konkretnom prilikom okupljeni građani, među kojima je i tužilac, koristili su svoje Ustavom zagarantovano pravo na mirno okupljanje”, piše u presudi.
U presudi se naglašava i da tuženi, odnosno država i Ministarstvo unutrašnjih poslova, nijesu dokazali „da je postojalo ugrožavanje bezbjednosti lica i imovine, zdravlja, prava drugih lica, stvarna ili neposredna opasnost od nasilja, uništavanja materijalnih dobara ili drugih oblika narušavanja javnog reda i mira u većem obimu, opasnost po život i zdravlje učesnika javnog okupljanja ili drugih lica, koja je opravdavala prekid javnog okupljanja, nije dokazala da je traženo od okupljenih da se mirno okupljanje prekine i da se okupljeni mirno raziđu, te u tom smislu da je postojao osnov da se preduzmu potrebne i nužne mjere za razilaženje učesnika mirnog okupljanja“.
Belveder pamti
Belveder pamti i 88 godina od kada su 26. juna 1936. tadašnje vlasti presrele narod koji je krenuo na Cetinje da izrazi nezadovoljstvo uslovima u kojima je živio u tadašnjoj državi i tražio da Crna Gora ima ravnopravan tretman u Kraljevini Jugoslaviji, kao što imaju ostale članice zajednice. Ubijeno je šest, a ranjeno više od 20 Crnogoraca.
Pamti i ove posljednje tri godine od kako su tri dana građani protestovali zbog želje Srpske pravoslavne crkve da se mitropolit Joanikije ustoliči upravo na Cetinju – u proceduri čiji je cilj bilo pokazivanje nadmoći Beogradske patrijaršije nad crnogorskom državom, mimo volje naroda i građana. Poručivali su da on može postati mitropolit u svakoj crkvi, ali ne i u Cetinjskom manastiru. Otpor nekoliko hiljada građana, barikade na Belvederu, lomljene jakim policijskim snagama, suzavcima, dimnim bombama, lažnim vijestima Javnog servisa da je „pucano na policiju“, ali i gumeni meci, kako su tvrdili ljekari i građanska kontrola policije, bile su scenografija za nikada viđeno ustoličenje – Joanikije i Porfirije su dovedeni helikopterom i pod jakim obezbjeđenjem sprovedeni u Manastir na Cetinju.
Ima neke duboke simbolike koju predstavlja Belveder, kako onaj 1936, koji je predstavljao znak otpora zbog potlačenosti crnogorskog naroda u tadašnjoj državi, tako i Belveder od 5. septembra prije tri godine, koji je upozorenje građanske Crne Gore na opasne tendencije vraćanja zemlje unazad i ogrtanje u klerikalni mrak. Otuda i nova talasanja na godišnjicu, jer država glasno ćuti i ne pruža uvjeravanje da će odlučno spriječiti novo, potencijalno narušavanje simbola Crne Gore kroz vjerske poruke i glasine o helikopterskim desantima na Lovćen.
Lovćen da ne bude Rumija
Grupa građana Cetinja, revoltirana nezvaničnim najavama da se planira postavljanje metalnog krsta na guvno kod Mauzoleja na Lovćenu, organizuje danas veliki građanski skup pod sloganom „Mi smo spremni – 5. 9. svi na Lovćen“. Ovaj skup je istovremeno i obilježavanje treće godišnjica belvederskih događaja.
Već danima se preko društvenih mreža pozivaju građani na skup koji će biti održan na Lovćenu, iako se nigdje ne navodi precizno ime pojedinaca ili nazivi organizacija koje stoje iza okupljanja. Sa druge strane, više puta je tokom prethodnih dana, kako u medijima, tako i na društvenim mrežama, najavljena mogućnost da SPC ili neko blizak njima postavi metalni krst na guvno kod Mauzoleja.
Organizatori, u objavama, pozivaju na dostojanstveno okupljanje. Na skupu, kažu, neće biti slavlja, muzike ni govora, ali ni partijskih obilježja niti ikakvih drugih podjela.
” Na skupu nema prvaka, nema partijskih obilježja niti ikakvih podjela. Na skupu neće biti slavlja, muzike ni govora jer smo sve već ispričali evo četiri godine. Radi bezbjednosti svih, centralno okupljanje je u četvrtak na Platou u 18 sati odakle će se poslati poruka. Crna Gora i Lovćen iznad svih i svega. Da je vječna”, navodi se u pozivu koji je objavljen na društvenim mrežama.
Komentarišući nezvaničnu najavu da se planira postavljanje metalnog krsta kod Mauzoleja na Lovćenu i najavu protesta grupe građana tim povodom, Danilo Kalezić je kazao da nije novost da se pojavljuju očekivanja i spekulacije o tome da se sprema novi desant na Lovćen.
” Pokušava se pokoriti još jedna crnogorska planina na način na koji je to urađeno sa Rumijom. Koliko god je poželjno da se pokaže taj otpor, ako se on ne pojavi kroz institucije, jer one treba da zaustave poništavanje crnogorskog državnog i nacionalnog dostojanstva, onda će taj otpor biti kratkotrajan”, istakao je Kalezić.
Prema njegovim riječima, Crnogorci pate od jedne sistemske falinke, a to je upornost i istrajnost.
Preporučeno
” To hronično nedostaje crnogorskom i nacionalnom biću i koliko god bio taj protest emotivan i reaktivan, ne može proizvesti željeni rezultat. Pred crnogorskom nacijom i državom je dugi put odbrane onoga što je „osvojeno“ 2006, ali je dug put i do kompletiranja onoga što se u teoriji zove „nation building“, odnosno izgradnja nacije. Crnogorci i dalje nijesu završili proces nadgradnje nacije i ovi događaji mogu da budu, koliko god bili gorki, i stimulativni da se otvori ta debata. Često pozivam na objedinjavanje intelektualne elite koja treba da promišlja o onome što su budući zadaci nacionalne državne politike”, kazao je Kalezić.
Video