Blažić za Standard: Jedinstvenim zakonom o Predsjedniku CG riješiti pravne nejasnoće

Skupština Crne Gore trebalo bi danas da glasa o zakonima koje je usvojila 29. decembra prošle godine, a koje je predsjednik države Milo Đukanović vratio na ponovno odlučivanje. Prof. dr Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije je u tekstu za Standard govori o pravnom položaju Predsjednika CG i o nedostacima tog položaja.
Blažić za Standard: Jedinstvenim zakonom o Predsjedniku CG riješiti pravne nejasnoće

Pravni položaj Predsjednika CG u pravnom sistemu Crne Gore

Piše: Đorđe Blažić

Pravni položaj Predsjednika CG uređen je Ustavom i posebnim zakonima, ali i većim brojem materijalnih zakona za pojedine oblasti. Posebnim Zakonom o izboru predsjednik, dominantno su uređena pitanja raspisivanja izbora, predlaganje kandidata i izbor Predsjednika CG, dok je Zakonom o Predsjedniku CG dominantno uređen način obezbjeđivanja materijalnih i drugih uslova za obavljanje funkcije Predsjednika Crne Gore, kao i prava Predsjednika po prestanku funkcije, u osnovi za organizaciju službe Predsjednika i druga pitanja od značaja za obavljanje funkcije Predsjednika.

Prava, dužnosti i ovalšćenja predsjednika dominatno su uredjena Ustavom CG i to sistemom enumeracije . taksativnog nabrajanja ali i sistemomm opšte klauzule .Sistemom enumeracije uredjene su nadležnosti Predsjednika CG da :

1) predstavlja Crnu Goru u zemlji i inostranstvu ( i član 11 stav3)

2) komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost;

3) ukazom proglašava zakone

4.) Ukazom raspušta Skupštinu ( član 92 stav2)

5) raspisuje izbore za Skupštinu;

6) predlaže Skupštini: mandatara za sastav Vlade ( u roku od 30 dana od dana konstituisanja Skupštine.( Član 103 stav 1 )

7) Predlaže dvoje sudija Ustavnog suda i zaštitnika ljudskih prava i sloboda;

8) postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne

Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose;

9) prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika;

10) dodjeljuje odlikovanja i priznanja Crne Gore;

11) daje pomilovanja;

12) vrši i druge poslove utvrđene Ustavom ili zakonom. Član 95

Predsjednik Crne Gore bira se na osnovu opšteg i jednakog biračkog prava, neposrednim i tajnim glasanjem. Za predsjednika Crne Gore može biti biran crnogorski državljanin koji ima prebivalište u Crnoj Gori najmanje 10 godina u posljednjih 15 godina. Član 96 stav 2 .

Predsjednik Crne Gore bira se na pet godina. Isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta. Predsjednik Crne Gore stupa na dužnost danom polaganja zakletve pred poslanicima u Skupštini.Ako mandat predsjednika ističe za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja, mandat se produžava najduže 90 dana po prestanku okolnosti koje su izazvale to stanje. Predsjednik Crne Gore ne može obavljati drugu javnu funkciju (Član 97).Mandat predsjednika Crne Gore prestaje istekom vremena na koje je biran, ostavkom, ako je trajno spriječen da vrši dužnost predsjednika i razrješenjem (član 98 stav 1).

Takodje ustav uredjuje odgovornost i razrešenje. Predsjednik odgovara za povredu Ustava. Postupak za utvrđivanje da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav može pokrenuti Skupština, na predlog najmanje 25 poslanika. Predlog za pokretanje postupka Skupština dostavlja predsjedniku Crne Gore na izjašnjenje. Odluku o postojanju ili nepostojanju povrede Ustava donosi Ustavni sud i bez odlaganja je objavljuje i dostavlja Skupštini i predsjedniku Crne Gore. Predsjednika Crne Gore Skupština može razriješiti kada Ustavni sud utvrdi da je povrijedio Ustav Član 98

U okviru imunetiteskih prava, Predsjednik Crne Gore uživa imunitet (Član 86 stav 4). U okviru izbornih prava Predsjednik Crne Gore raspisuje izbore prvog narednog dana po raspuštanju Skupštine (Član 92 Stav 4). Predsjednik Crne Gore takodje može podnijeti predlog za raspisivanje državnog referenduma (Član 93 stav 2 )

U okviru prava predsjednik je pravo proglašavanja zakona (tzv.promulgacije) zakona i drugih akata . Predsjednik Crne Gore je dužan da proglasi zakon u roku od sedam dana od dana usvajanja zakona, odnosno u roku od tri dana ako je zakon usvojen po hitnom postupku ili da zakon vrati Skupštini na ponovno odlučivanje. Predsjednik Crne Gore dužan je da proglasi ponovno izglasani zakon.(član 94). Takodje Predsjednik proglašava sastav Sudskog savjeta (.član 127 stav 6) i ukazom raspuštanje Skupštinu CG (član 92 stav 3 )

U okviru predlagačkih ovlašćenja Predsjednik može predložiti Skupštini da skrati mandat (Član 84 stav 4) a na zahtjev predsjednika Crne Gore Skupštine saziva Vanredno zasijedanje (Član 90stav 3 ). Predsjednik CG predlaže dvoje sudija Ustavnog suda Član 153stav 3 ), a može i podnijeti  Predlog za promjenu Ustava ( Član 155 stav 1)

Predsjednik Crne Gore je predsjednik Savjeta za odbranu i bezbjednost ( Član 131sav 2).

U odnosu na promulgaciju zakona nesporno je ustavno ovlašćenje Predsjednika da (ne ) proglasi usvojene zakone i vrati Skupštini na ponovno odlučivanje, ali ako Skupština u ponovnom postupku usvoji zakone, Predsjednik je dužan da ih proglasi. U nevedenom pravnom okviru ustavotvorac je dao tzv” apsolutno “ diskreciono ovlašćenje predsjedniku tj. pravo “suspenzivnog veta” ne ograničavajući ga ni ustavom ni zaknom, ni na procesno pravne ni na materijalno pravane razloge  tj. granice u kojima predsjednik može korsititi svoje pravo, pa čak ne prisujući ni vrstu akta i obavezu predsjednika da obrazloži takvu “odluku” . U nedostaku granica ovlašćenja za vraćanje zakona Skupštini formalno pravno posmatrano pravo veta se hipotetički može koristiti zbog “bilo kog “ razloga uključujući i štamparske greške u usvojenom zakonu, i vraćanje zakona izvršiti bez obrazloženja razloga, što svakako nije cilj ni duh pravne norme. Bez obzira na pomenute normativne nedostake Predsjednik je “podneskom” , a to bi mogao biti “ukaz” o vraćanju zakona, kao što se ukazom i proglašava zakon,  jasno obrazložio razloge vraćanja i time primjenio opšta pravna pravila forme pojedinačnih pravnih akata.

S obzirom da Ustav uredjuje imperativnom normom da je Predsjednik dužan proglasiti ponovo izglasne zakone, hipotetička pravna situacija neproglašavanja tih zakona može imati za pravnu posljedicu odgovornost Predsjednika i “mogućnost” njegovog razrješenja od strane Skupštine. U tom smislu Ustav propisuje da postupak za utvrđivanje da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav može pokrenuti Skupština, na predlog najmanje 25 poslanika. Predlog za pokretanje postupka Skupština dostavlja predsjedniku Crne Gore na izjašnjenje. Odluku o postojanju ili nepostojanju povrede Ustava donosi Ustavni sud i bez odlaganja je objavljuje i dostavlja Skupštini i predsjedniku Crne Gore. Predsjednika Crne Gore Skupština može razriješiti kada Ustavni sud utvrdi da je povrijedio Ustav ( Član 98). Nvedena ustavna rješenja o nedostatku pravne odgovornosti Predsjednika jasno asociraju da politička odluka Skupštine o nerazrešenju Predsjednika, kada je povrijedio Ustav, dominira nad ustavnim principom vladavine prava i dezavuiše odluku Ustavnog suda koja se može dezavusati što je ustavno pravano neprihvaljivo.

U navedenom ustavno pravnom kontekstu može se zaključiti da Predsjednik nema čistu ni političku ni čistu pravnu odgovornost već mješoviti i teorijski nekoizistentan oblik odgovornosti, s obzirom na to da odgovara za povredu Ustava, što bi trebala biti pravna odgovornost , ali je ona svedena na krajnju političku odgovornost, jer Skupština nema obavezu da ga razriješi, već samo mogućnost ? U takvoj hipotetičkoj pravnoj situaciji marginalizuje se pravna odgovornost, a favorizuje politička odgovornost prema Skupštini. Osim tog nedostaka čiste pravne odgovornosti, koja bi se ogledala kroz prestanak mandata Predsjedniku CG po sili Ustava kada Ustavni sud utvrdi da je povredio ustav je takodje prisutna. Takodje, sistemski nedostatak je nepostojanje odgovornost prema gradjanima koji su ga birali, a koja bi se ogledala kroz institut opoziva predsjednika od strane gradjana koji su ga birali ako su razlozi opoziva propisani Ustavom ili zakonom.

Naravno i nakon proglašavanja zakona Predsjednik CG ima ustavno ovlašćenje da pokrene postupak ocjene ustavnosti donijetih zakona ukoliko i dalje smatra da su oni neustavni u cjelini ili njihovim djelovima (član 150 stav 2 ).

Neizvedenost pravnog položaja Predsjednika CG bi se “de lege ferenda” mogla rješavati kodifikacijom kojom bi se uredio njegov pravni položaj posebno u odnosu na “otvorena” buduća zakonodavna ovlašćenja koja proizilaze iz ustavne generalne klauzule širenja ovlašćenja zakonima, tako što bi se ustavne odredbe o izboru, ovlašćenjima i funkcijama Predsjednika CG i njegove stručne službi (kabineta, stručne službe – uprave), izbor Predsjednika i ovlašćenja propisana posebnim zakonima, uredile jednim zakonom i time bi se izvršila kodifikacija njegovih prava, načina izbora, obaveza, ovalašćenja urdjenih posebnim zakonima uključujući odredbe Zakona o izboru predsjednika CG .

Takodje sistemski i pravno logički bi bilo da se tim jedinstvenim zakonom riješe otvorena ptanja koja su sistemski sporna zbog pomenutih neograničenja razloga vraćanja zakona Skupštini, ili odbije da opozove diplomatske predstavnike ili starešine vojske CG ili ne ostvari neku svoju funkciju iz bilo kojih razloga. U tom smislu apsolutno pravo”Veta” na zakone jeste sporno jer, hipotetički, ga predsjednik može iskorisiti praktično bez ograničenja i obrazloženja, pa čak, i zbog tehničke-gramatičke, greške u zakonu. Osim toga nije prpoisan ni procesni akt kojim se vraća zakon Skuptini niti njegova forma . Svakako da bi to mogao da bude Ukaz kojim se vraća zakon Skupštini kao što je Ukaz akt kojim se proglašava zakon, ali takav akt bi morao da sadrži jasne razloge tj.obrazloženje zbog čega se vaća zakon, što trenutno predsjednik nema obavezu da urada, što svakako nije smisao i duh pravne norme korišćenju nespornog prava “suspenzivnog Veta” Predsjednika. Takodje jedno od otvorenih pitanja je i kontrola zakonitosti posebno pojedinačnih akata Predsjednika CG, u vršenju ustavne funkcije gdje ne postoji pravno sredstvo da bilo ko može osporavati zakonitost spornog pojedinačnog akta Predsjednika, niti je bilo koji organ uključujući i redovnu sudsku vlast nadležan za te akte, osim Ustavnog suda koji ocjenjuje da li je aktom Predsjednika povrijedjen Ustav, ali bez obligatornih pravnih posljedica za predsjednika, ako je akt neustavan.

×

Preuzmite našu aplikaciju


Pratite nas na

Pridružite se našoj Viber zajednici

0 komentara


POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE

NAJČITANIJE

Luksuzni stan Mime Karadžića na Vračaru, sa pogledom na Hram Sv. Save (FOTO)

Baranka Bikoviću dala JASAN ZNAK da je KRAJ!

Joković: Susret sa Vučićem nije planiran

Ovo su Putinovi oligarsi na udaru sankcija: Jedan već izgubio OSAM MILIJARDI dolara