test

Golubović: Parlamentarna većina kršenjem Ustava dovela Crnu Goru do stanja diktature

I. Đoković

09/02/2023

11:06

Piše: Dr Vojin Golubović

Nakon izglasavanja nepovjerenja dvjema vladama 2022. godine, politička scena Crne Gore se dodatno zakomplikovala, jer se stranke parlamentarne većine nisu uspjele dogovoriti oko formiranja nove vlade, iako ta opcija i dalje postoji. Međutim, iako je mandatar dogovoren, nakon samo jednog sastanka stranaka koje su ga podržale kao kandidata, bilo je jasno da od pregovora u tom formatu nema ništa. Dakle, mandatar nije dobio ni priliku da formira vladu, a novi parlamentarni izbori ostaju kao jedna od realnih opcija.

Povezani Članci

Održavanje parlamentarnih izbora zavisiće od brojnih faktora

Politička kriza u Crnoj Gori zahtjevaće korjenite promjene 2023. godine. Međutim, pitanje je da li će to biti izbori koje mnogi očekuju. Iako su mnogi mediji požurili da tvrde da će vanredni parlamentarni izbori biti u prvoj polovini godine, održavanje samih izbora je i dalje neizvjesno. Nekoliko faktora će uticati na to. Prvo, postavlja se pitanje da li pojedine stranke uopšte žele parlamentarne izbore? Status kvo najviše odgovara Građanskom pokretu URA (URA) i Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) jer oni čine najveći dio vlasti i imaju sve manje povjerenja građana. Mnogi eksperti smatraju da će ove stranke dati sve od sebe da sprječe politički kompromis u zemlji, kako bi se duže zadržale na vlasti. S druge strane, „Evropa sad” najviše želi izbore jer su vanparlamentarna stranka koja privlači veliki broj birača, ali još uvijek nema moć odlučivanja. Demokratski front (DF) formalno insistira na parlamentarnim izborima, ali je to više dio njihove taktike ucjene. Činjenica je i da je ovaj prosrpski nacionalistički politički blok izgubio značajan broj birača koji će preći u novoformirani Pokret „Evropa sad“. Stoga će DF vjerovatno poželjeti novu vlast bez parlamentarnih izbora, na kojoj bi dobili barem određene pozicije i sačuvali dio političke moći. Moguća opcija je i rekonstrukcija postojeće vlasti, u kojoj bi bio i DF, čime bi se istovremeno sačuvali oni koji su najviše pogođeni biračkim tijelom.

Ipak, čini se da će 2023. godine proces izbora sudija za Ustavni sud više odrediti da li će biti parlamentarnih izbora, makar legitimnih. Nefunkcionisanje ustavnog suda dovelo je državu do stanja diktature u kojoj je parlamentarna većina prekršila Ustav Crne Gore tokom 2022. godine (npr. usvajanjem Zakona o predsjedniku). Ovakva situacija je očigledno bila poželjna kako bi se ostvarila veća politička moć i uticaj u institucijama koje bi, u principu, trebalo da budu nezavisne. Međutim, koliko god stranke koje su sada na vlasti pokušavale da ubijede javnost da to ne stvara probleme, Evropska unija je jasno nagovjestila da se Crna Gora od lidera u integracijama pretvorila u veliki problem, prije svega zbog anarhije političara na vlasti i nefunkcionisanja institucija. Strani partneri će posebno insistirati na što skorijem uspostavljanju funkcionalnog Ustavnog suda.

Međutim, čini se da će proces izbora sudija Ustavnog suda više zavisiti od političke i nacionalne pripadnosti pojedinih kandidata za sudije, nego od njihove stručnosti. Ukoliko za kandidate ne bude obezbjeđena tropetinska većina, ustavni sud ipak neće biti formiran, a onda će održavanje parlamentarnih izbora, ili bar njihova regularnost, biti dovedena u pitanje.

Nedostaju četiri sudije ustavnog suda, ali da bi taj sud funkcionisao, moguće je izabrati samo jednog sudiju kako bi se stvorila većina sudija potrebna za donošenje presuda. Dakle, realna je i opcija da se glasa samo za jednog sudiju, ukoliko po tom pitanju ne postoji jasan konsenzus. Svakako da će pritisak Evropske unije po ovom pitanju morati da dovede do određenih promjena. U svakom slučaju, čak i da se kompletira Ustavni sud, vanredne izbore ne treba očekivati odmah, već bar nekoliko mjeseci nakon toga.

Eventualni vanredni parlamentarni izbori neće nužno značiti kraj političke krize 2023.

Polarizacija na nacionalnoj osnovi, koja sada dominira političkom scenom u Crnoj Gori, biće teško razriješiva i 2023. godine. Istraživanja javnog mnjenja 2022. godine ukazala su na značajno drugačiji odnos snaga između političkih partija. Iako Demokratska partija socijalista (DPS) i dalje pojedinačno okuplja najveći broj birača, teško da će zabilježiti rezultat koji bi joj omogućio da vrši vlast ili čak ima značajniju ulogu u njoj. Razlozi su jasni – nijednoj od partija koje su činile poslednje dvije vlade, kao ni „Evropa sad”, sada će biti teško da uđe u postizbornu koaliciju sa DPS-om, jer su tokom prethodne dve godine jasno gradili svoj politički rejting na mržnji i stigmatizaciji DPS-a.

Realnije je očekivati da će eventualnu koaliciju (bilo predizbornu ili postizbornu) činiti stranke koje su formalno građanske i za evropske integracije, ali su suštinski zastupnici interesa srpskog naroda u Crnoj Gor, i veoma su bliski Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC). Prije svega, to su Demokrate i „Evropa sad“. Za vršenje vlasti vjerovatno bi im bila potrebna podrška partija koje će se boriti za cenzus, ali koje bi u eventualnoj koaliciji mogle da budu tas na vagi – SNP i URA (dominantno čine aktuelnu vlast u tehničkom mandatu ). Zbog toga je veoma teško predvidjeti kakva bi vlada mogla da se formira posle izbora. U svakom slučaju, treba očekivati spoljne uticaje na formiranje nove vlade, bez obzira da li se ona formira na osnovu tekuće rekonstrukcije ili nakon izbora. To se prije svega odnosi na uticaj Srbije i Rusije s jedne strane i uticaj Zapada sa druge.

Zašto će predsjednički izbori biti važni?

Jedino što je izvjesno su predsjednički izbori koji će biti u martu. Međutim, značaj ovih izbora nije samo u tome što će Crna Gora dobiti novog predsjednika. Ovi izbori će biti posebno važni jer će u velikoj mjeri odrediti raspored političkih snaga i moći na narednim parlamentarnim izborima. Čini se da većina partija na predsedničke izbore gleda na ovaj način.

Ono što može da ujedini heterogene stranke na vlasti jeste mržnja prema aktuelnom predsjedniku Crne Gore i njegovoj partiji (DPS), koja je vlast formirala dugi niz godina prije 2020. Međutim, ne možemo očekivati samo jednog kandidata od onih partija koji bi se suprotstavili bilo aktuelnom predsjedniku , ili nekom drugom kandidatu iz DPS-a. Razlog je što EU ne vidi DF kao partnera. Iako ostale stranke njeguju sličnu ideološku politiku kao DF i bliske su SPC, žele da ostvare povjerenje i kod zvaničnika EU, pa se čak i deklarativno pozivaju na demokratiju i evropske vrijednosti. Vjerovatno je da nijedan od kandidata neće uspjeti da ostvari pobjedu u prvom krugu izbora, pa bi novi predsjednik Crne Gore mogao biti ili kandidat DPS-a ili kandidat koji uspije da okupi sve ostale stranke osim DF-a. Naravno, u drugom krugu protivnik DPS-a može očekivati i glasove DF-a, što povećava šansu za pobjedu tog kandidata. Međutim, ako do toga dođe, ta pobjeda neće značiti stabilizaciju politike, jer je određeni broj partija tokom prethodne dvije godine pokazao destruktivan odnos prema državi Crnoj Gori. U svakom slučaju, tokom predsjedničkih izbora može se očekivati aktivnija uloga SPC, što može da odredi i rezultate. SPC u Crnoj Gori se uvijek više bavila politikom, nego vjerom.

Tokom 2023. godine politička dešavanja u Crnoj Gori teško da će se stabilizovati, bez obzira na to što su mogući vanredni parlamentarni izbori. Održavanje tih izbora zavisiće od političkih kalkulacija većine partija, ali i od uspjeha deblokade Ustavnog suda. Takođe, predsjednički izbori koji će biti održani u martu u velikoj mjeri će odrediti dalji raspored političkih snaga. Stoga se očekuje snažno uključivanje stranih faktora koji svoje interese vide u Crnoj Gori.

Izvor: china-cee.com
Izvor (naslovna fotografija):

Vojin Golubović, UDG

Ostavite komentar

Komentari (0)