“Jer se stiče utisak da su oba ta subjekta potpuno pod kontrolom srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i u službi sprovođenja njegovih političkih ciljeva u Crnoj Gori, a ti politički ciljevi su suprotni državnim interesima”, istakla je Uljarević.

Jasno je bilo već duže vrijeme, dodala je, da je Marović rijetki disonantni ton u toj partiji, ali i u Vladi, oko, kako je kazala Uljarević, pojedinih krupnih pitanja, „poput Temeljnog ugovora koji je svojim sadržajem i načinom na koji je izglasan na Vladi i kasnije potpisan zatvorio onaj prozor koji je Crnoj Gori bio na kratko otvoren i kroz koji je mogla proći kako bi proces pregovora o članstvu u EU otkočila“.

“Od tada je ona očito bila u „nemilosti“ Abazovića, koji je nastavio i kroz druge modalitete urušavati sve što je moglo voditi nekim pomacima u evropeizaciji Crne Gore”, kazala je sagovornica Pobjede.

Navela je i da je način na koji je tretirana ,,Analiza o prednostima i manama učešća Crne Gore u regionalnoj inicijativi ′Otvoreni Balkan′“, kao posljednji primjer tog odnosa, zacijelo morao preliti čašu.

“Treba podsjetiti da je ranije Abazović pokazao da Marović ne vjeruje i time što je nije postavio za koordinatorku Ministarstva vanjskih poslova, niti za predsjednicu Komisije za politički sistem, umjesto ministara iz SDP-a čiju je smjenu nezakonito inicirao. Umjesto Marović sam je preuzeo MVP, a na čelo KPS postavio je ministra iz SNP-a Marka Kovača”, podsjetila je.

Ona smatra i da je Marović ostavku trebalo da podnese odmah poslije onakvog izglasavanje Temeljnog ugovora, jer je već tada bilo jasno, kazala je, da nijedan ministar evropskih poslova više ne može sanirati štetu koja je napravljena tada kad je riječ o deblokadi procesa pregovora.

“Na drugoj strani, ta ostavka je i sada dragocjen čin jer pokazuje da su Marović određeni principi iznad funkcije, što je danas izuzetno rijetko na crnogorskoj političkoj sceni”, ocijenila je Uljarević.

Abazović, dodala je, tako ostaje i na čistini – „ogoljen u svom karikaturalnom autoritativnom pristupu i netrpeljivosti prema kritici, sve nervozniji zbog sužavanja prostora u kojem može simulirati demokratsku otvorenost, i uz sve manje pristalica, iako fanatičnih, bilo da su u strukturama vlasti ili vezanim interesnim krugovima“.

“Sama reakcija Abazovića na ostavku Marović je više ličila na pravdanje Vučiću nego na razumijevanje kakve to posljedice nosi po budućnost Ure. Ura u značajnom kao partija ne postoji, a mislim da Abazovića nije ni briga za njenu održivost, a što prije to shvate i ostali funkcioneri te partije tim prije će imati i neke šanse da spasu tu partiju”, naglasila je Uljarević.

Podsjetila je i na podatke najnovijeg CG Pulsa, CGO-a i agencije DAMAR, koji pokazuju da trenutnu tehničku vladu podržava svega 2,8 odsto građana.