Pomamili su se politički Srbi proteklog vikenda na Upravu za statistiku zato što navodno kasni s objavom rezultata Popisa stanovništva obavljenog prošle godine. Tokom vikenda su se na ovu temu oglasili predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, poslanik Socijalističke narodne partije Bogdan Božović i, da oprostite na izrazu, Vladislav Dajković.
Iznijete su u ovoj vikend-pomami dvije tvrdnje koje ničim nijesu dokazane. Prva je da Uprava za statistiku time što još nije objavila rezultate krši zakon. Druga je da Uprava za statistiku namjerno odugovlači i opstruira objavu rezultata jer joj navodno ne odgovara „činjenica“ da rezultati „pokazuju“ porast građana koji su se nacionalno izjasnili kao Srbi.
Zatražena je hitna sjednica privremenog parlamentarnog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, kao i praćenje sprovođenja procesa popisa.
Zaprijećeno je smjenom direktora Monstata.
Hajmo redom, jedno po jedno, dok ovu gomilu besmislica, laži i dnevno-političkih populističkih insinuacija ne razbijemo kao kulu od karata.
Monstat ne krši zakon
Prvo: Uprava za statistiku ne krši zakon time što ne objavljuje rezultate popisa stanovništva onda kada se to nekom političaru ćefne.
Zakonom o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova („Sl. list CG br. 140/22 od 16.12.2022) propisano je da Uprava za statistiku „predlaže dinamiku objavljivanja rezultata popisa propisanim Godišnjim planom zvanične statistike“ (Član 13, tačka 25) te da objavljuje konačne rezultate popisa „prema Godišnjem planu zvanične statistike i Kalendaru objavljivanja statističkih podataka.“ (Član 30, stav 3).
U Godišnjem planu zvanične statistike za 2024. („Sl. list CG“ br. 122/2023 od 29.12.2023.) navedeno je (strana 12) da je rok za objavljivanje podataka Popisa druga polovina 2024.
Kalendar objavljivanja statističkih podataka za 2024. ne sadrži nikakvu konkretnu vremensku odrednicu o objavljivanju rezultata Popisa, ali na svakoj od 26 strana objavljuje fusnotu referiranu s naslova: „Saopštenja popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2023. godine, objavljivaće se sukcesivno u drugoj polovini 2024. godine, nakon unosa, obrade i kontrole podataka.“
Prema tome: Uprava za statistiku ne krši ni jedan zakon niti drugi propis zato što još nije objavila podatke o rezultatima Popisa stanovništva. Štoviše, obaveza objavljivanja podataka u drugoj polovini godine u momentu kada je od početka roka obaveze prošlo manje od dva mjeseca, a do isteka roka obaveze predstoji više od četiri mjeseca, ne daje uporište ni tvrdnjama da Monstat kasni. Jer mu je više nego duplo više vremena roka preostalo od onoga koje je potrošio.
Insinuacije o broju popisanih Srba
Drugo: Tvrdnja da Monstat namjerno odugovlači jer navodno ne zna što će pošto su navodno podaci pokazali porast broja nacionalnih Srba besmislena je po tri osnova. Prvo zato što niko ko ovakve tvrdnje iznosi, a bilo je više političara koji su u posljednje vrijeme tu tvrdnju iznijeli, nema predstavu o tome što pokazuju podaci Monstata. Ne samo zato što su podaci tajni, što obrada još nije završena nego i zato što je popisna matematika, koja nije puko sabiranje brojeva, kudikamo složenija od baljezganja po Skupštini i u javnom prostoru. Sve i da im daju nekakve metapodatke teško da bi iko od ovih koji mudruju na temu popisa umio da napravi prostu ekstrapolaciju, a da ne govorimo što ozbiljnije.
Prema tome, tvrdnje da su rezultati popisa pokazali ovo ili ono nemaju nikakvog utemeljenja jednostavno zato što niko od političara te podatke ne zna niti ih može znati. Dakle, riječ je o čistoj insinuaciji
Treće: Eventualno održavanje sjednice privremenog parlamentarnog odbora nadležnog za praćenje provođenja procesa popisa ne može rezultirati nikakvom konkretnom odlukom kojom bi, recimo, Monstat bio natjeran da objavi nekakve rezultate jer Odbor za tako nešto nema ovlašćenja.
I četvrto: Prijetnja smjenom direktora Monstata je mahanje praznom puškom. Direktor Monstata može biti razriješen dužnosti zbog nezakonitosti i nepravilnosti u radu kojih ovdje, vidjeli smo, nema.
Zašto političari pritiskaju državnu statistiku
Šta je onda u pitanju? Čemu pritisak na Upravu za statistiku?
Odgovor je jasan: zarad političkih dobitaka. Nije Crna Gora ni prva ni posljednja država u kojoj političari pritiskaju državnu statistiku u pokušaju manipulacije statističkim podacima. Naprotiv. Tih pritisaka ima gotovo dvije stotine godina, koliko postoje državne statistike. Nijesu od toga imune ni države većeg stupnja demokratije od crnogorske.
Ovdje spominjem samo četiri relativno svježa velika slučaja u kojima su vlasti uhvaćene u manipulaciji.
New York Times je otkrio januara 2022. na koje je sve inventivne načine administracija bivšeg predsjednika SAD Donalda Trumpa pokušala da u njegovu političku korist manipuliše rezultatima popisa stanovništva Sjedinjenih Država provedenog 2020.
Biro za popis stanovništva je kasnio s obradom jer je pandemija korona virusa pogodila brojne službenike. Trumpova administracija je preko Ministarstva trgovine, koje je bilo zaduženo za nadzor Biroa, pritiskala statističare. Nastojali su da isposluju prekid obrade podataka kako rezultati popisa ne bi uključivali migrante bez svih američkih dokumenata, čime bi uticali na to da u određenim saveznim državama bude formalno registrovan manji broj stanovnika od realnog, a time i broj elektora za izbor predsjednika SAD. Pored toga, visoki državni zvaničnici, uključujući i ministra trgovine Wilbura Rossa, tražili su od Biroa i podatke o stanovništvu koje nijesu imali pravo da znaju, a koji su im bili potrebni kako bi prekrajali izborne jedinice. Pojedini mediji i analitičari su ocijenili herojskim otpor statističara političkim pritiscima koji su trajali mjesecima sve dok Vrhovni sud nije privremeno ukinuo nalog kojim je tadašnjem predsjedniku Trumpu bilo omogućeno da prekine popis dvije sedmice ranije.
U Argentini je u razdoblju 2007 – 2015. u vrijeme vladavine predsjednice Cristine Fernández de Kirchner registrovano više slučajeva najprije pritiska na državnu statistiku, a onda bukvalnog diktiranja državnoj statistici podataka za objavu. Suočena s obavezom plaćanja dospjelih rata ogromnog stranog duga ili bankrotom države vlast je povećavala poreze i smanjivala plate, reorganizovala državna preduzeća i uvodila rigidne mjere protekcionizma, ali kada se sve to pokazalo nedovoljnim navalila je na državnu statistiku da lažno prikaže podatke o argentinskoj ekonomiji prvenstveno o inflaciji. Završilo je tako što su stranci naravno lažiranu statistiku lako detektovali, a bivša predsjednica je nepravosnažno osuđena 2022. na šest godina zatvora i doživotnu zabranu obavljanja javnih dužnosti. Argentinska državna statistika do dana današnjeg nije povratila međunarodni kredibilitet.
Brazil se 2013, nakon godina rasta, suočio sa nepovoljnim međunarodnim ekonomskim okruženjem i predstojećim izborima. Vlast predsjednice Dilme Rousseff je jednostavno odlučila da promijeni metodologiju kojom državna statistika, po međunarodnim standardima, mjeri javni dug za šta je dobila čak podršku Međunarodnog monetarnog fonda. Kada se to pokazalo nedovoljnim, dodatnim pritiskom na državnu statistiku prikriveni su ogromni javni rashodi kreativnom upotrebom bilansa javnih banaka kojima je vlada dodijelila ogromne svote za isplatu naknada nezaposlenima i nekih dodataka na plate. Kako su javne banke praktično pružale uslugu vladi taj novac nije podveden pod trošak odnosno te ogromne svote se nijesu pojavile u statistici javnog deficita. No i ovi pritisci dali su tek kratkotrajan rezultat. Državna revizija je odbacila vladine marifetluke, pa je predsjednica Roussef avgusta 2016. pod ogromnim pritiskom javnosti opozvana s dužnosti.
U Grčkoj je nakon što je 2000. eksplodirao balon finansijske krize zbog neplaćanja poreza, manipulisanja kamatama itd, Vlada žestoko navalila na Statističku upravu kako bi prikazala lažne odnosno netačne podatke o državnom dugu odnosno javnom deficitu. Državna statistika nije izdržala pritisak. Evropska unija je nakon toga promijenila pravila o objavi podataka i uvela nove kazne za objavu pogrešnih informacija.
Sva četiri primjera predstavljaju ono što analitičari nazivaju direktnom manipulacijom. To je situacija u kojoj se znaju tačni podaci, ali vlast pritiskom uspijeva natjerati statističare da objave podatke koji političarima više odgovaraju.
Dokle će Monstat i Spajić izdržavati pritisak
U Crnoj Gori se danas događa ono što se događalo u nabrojane četiri zemlje u ranim fazama ovih primjera. Političari pritiskaju državnu statistiku da objavi podatke kakvi političarima odgovaraju. Može li Monstat izdržati taj pritisak? Za sada može. Zašto? Zato što su u Monstatu sigurno svjesni da ovakva Uprava za statistiku kakva je postoji dokle ne popusti. Kad popusti ide u isti koš s Argentinom čija se statistika nije oporavila evo već više od decenije.
A kakav je Monstat? Ako postoji jedan jedini dio crnogorske administracije koji je odavno na evropskom nivou, ako postoji neko ili nešto ko ili što bi trebalo da je uzor kako javna uprava treba da funkcioniše, ako postoji u Crnoj Gori jedan državni organ koji godinama u kontinuitetu radi vrhunski stručno i proizvodi rezultate na nivou zapadnoevropskih država – to je bez sekunde dileme Uprava za statistiku – Monstat. Dovoljno je pogledati im portal. Nema državnog organa u Crnoj Gori koji tako pedantno, tako sveobuhvatno i tako detaljno objavljuje apsolutno sve relevantne podatke ne samo državne statistike, već i metoda, postupaka, procedura i dr. rada. Već uvid u ta dokumenta i svijest o tome kako izgledaju podaci svih ostalih segmenata javne uprave u ovoj zemlji, dovoljan je dokaz za spoznaju koliko je svjetlosnih godina Monstat ispred svih ostalih.
A zašto su oni takvi? Zašto su potpuno drugačiji od ostatka crnogorske administracije? Dva su razloga. Prvi zato što ozbiljna statistika samo takva može da bude. Monstat je posljednja instanca pred objavljivanjem podataka odnosno njihovog prezentiranja domaćoj i stranoj stručnoj i laičkoj javnosti. Sve što crnogorska administracija radi i dobro ali i pogrešno i naopako, sve naše kvalitetne politike ali i greške tu se vide akumulirane na jednom mjestu. Državna statistika metodologijom po najvišim međunarodnim standardima iz svog tog mora podataka, i tačnih i netačnih, i ovakvih i onakvih, na kraju izvlači relevantne podatke. To bez velikog znanja i iskustva nije moguće.
Drugi razlog je zato što je Monstat dio šire statističke zajednice Evrope, zato što radi po utvrđenim standardima i po metodologiji po kojoj rade i druge evropske statistike. Svako izlaženje iz toga standarda lako bi se primijetilo.
Ni jedna državna statistika u uobičajenim okolnostima ne objavljuje podatke kako se kojem političaru ili političkoj partiji ili grupaciji ćefne. Ne zato što neće, nego zato što ne može. Prikupljanje, odnosno utvrđivanje, obrada i diseminacija podataka, ozbiljan je posao u kojem nema improvizacija i šlamperaja. Uprava za statistiku će objaviti podatke onda kada završi obradu i postpopisno istraživanje.
Ali ovo nije samo pritisak na Monstat. Ovo je i pritisak na predsjednika Vlade Milojka Spajića. Dokle će on izdržati? E to je već teže pitanje. Možda je učeći ekonomiju po svijetu spoznao značaj državne statistike. A možda misli da je to gubljenje vremena i da za ekonomiju nijesu naročito bitni statistički parametri i pokazatelji ako se već dobit može ostvariti muljanjem kripto valuta po principu paf-paf.
Podrška Upravi za statistiku da izdrži sadašnji pritisak da što prije objavi podatke i kasnije sasvim izvjesno mahnitanje zbog objavljivanja „lažnih podataka“ dužnost je svakog ko ovoj zemlji želi dobro.
Jer nema dileme da će prava histerija nastati tek kada podaci budu objavljeni. Ovo je samo zagrijavanje.
Antipatija prema statistici postala je jedno od obilježja populističke desnice svuda u svijetu. Jer niko ne raspršuje mitove, laži i iluzije bolje od statistike koja to radi činjenicama, brojkama i podacima.
Malo prije prošlih američkih predsjedničkih izbora jedna studija je pokazala da 68% Trumpovih pristalica ne vjeruje ekonomskim podacima koje je objavila državna statistika. Vjeruju u ono što im govori Donald Trump. U Velikoj Britaniji je, istraživački projekt Univerziteta Cambridge i YouGov, koji je proučavao teorije zavjere, otkrio da 55% stanovništva vjeruje da vlada „skriva istinu o broju imigranata koji ovdje žive“. Sasvim je izvjesno da će popriličan broj građana Crne Gore vjerovati svojim političkim istomišljenicima koji budu objavljivali tvrdnje bez ikakvih utemeljenja, prije nego zvaničnoj statistici koja stanje bude utvrdila na osnovu međunarodno verifikovanih metoda. Pitanje je čime će, kada rezultati popisa stanovništva budu objavljeni, rezultirati ta sasvim izvjesna populistička velikosrpska histerija.
(Stavovi autora ne održavaju nužno stav redakcije Standarda)
Preporučeno
Video