Đukić je, na pitanje da li je zbog litijuma promijenjena geopolitička situacija i Vučić kupio naklonost EU i SAD, odnosno postao im poželjan partner, istakao da naklonost Zapada nije bezgranična, već je uslovljena građanskim mirom u Srbiji, dovođenjem do kraja rješenja Kosova i neupitnom cjelovitom BiH.
Ocjenjujući da je sve mnogo komplikovanije i globalna i regionalna geopolitička situacija i stanje stvari oko litijuma, koji bi mogao da se kopa, prema čvrstim obećanjima vlasti u Srbiji, ali da tu i nastaju problemi, Đukić podsjeća da su građani većinski protiv njegovog rudarenja.Što je sve prodato
,,Protiv kopanja litijuma i pretvaranja zemlje u rudarsku koloniju prvi put su ustala i sela i varošice, a ne samo gradovi širom Srbije. Vlasti kao da nije dovoljno što je zemlja postala kineska rudarska kolonija, dajući Kinezima istočnu Srbiju da kopaju bakar i zlato i da rude dragocjenih metala izvoze u svoju zemlju. Srbiji ostaje rudna renta od tri odsto i kupovina i sopstvenog bakra i zlata od Kineza. Ko to još radi, a da nije novokolonizovana zemlja? Kinezi su i najveći zagađivači prirode sa svojom tehnologijom. Arapima je prodata najplodnija vojvođanska zemlja. Tamo su i Kinezi podigli i najveću fabriku guma u Evropi!? Rusima su dati izvori srpske nafte i gasa i sada dolazi na red da se namiri Njemačka, odnosno Zapad rudarenjem litijuma, a Srbiji opet da ostanu koske”, naveo je Đukić.
Upitao je ima li granice novom kolonijalizmu, zagađivanju životne sredine i uništavanju i trovanju prirodne okoline. Đukić je podsjetio da je Srbija i bez novih zagađivača ekološki ugrožena zemlja, jer veći dio zemlje pati od nestašice vode. Kazao je da će se tek vidjeti kako će se sudar građana sa samovoljom vlasti završiti i da će posljedice biti trajne.
Duboko previranje u svijetu
Ocijenivši da se svijet nalazi u procesu dubokog previranja, da je demokratija ugrožena jer nadiru autoritarni i militantni režimi i da ovako duboke globalne podjele nijesu postojale u vrijeme Hladnog rata, jer su, kako je rekao, međunarodni odnosi tada počivali na pravilima, Đukić je naglasio da se danas sve ruši.
,,OUN je gurnuta u stranu. Ako se tako dešava na globalnom planu, a dešava se, ruska invazija u Ukrajinu, rat u Gazi, najupečatljivije su potvrde haosa koji nameću autoritarni režimi u međunarodnim odnosima. Sve se to odražava i na nedovršeni mirovni projekat regiona Zapadnog Balkana, sa svoje dvije izrazito neuralgične tačke, Kosovo i Bosna i Hercegovina. A one su opet spojnim sudovima povezane sa Srbijom”, kazao je Đukić.
Ruski vez
Prema njegovim riječima, Srbija je, osim sa Zapadom, povezana i sa Rusijom i Putinom, i ne zna se gdje se opredijelila – Vučić je jedan dan sa Borisom Ruge, pomoćnikom generalnog sekretara NATO, sjutradan sa ruskim ambasadorom.
,,Pri današnjoj srpskoj vladi, srpski čamac je čvrsto vezan za ruski brod. To je posljednji vez koji bi mogao da se odveže. Vlast javno počiva na proruskom diskursu i antizapadnom narativu i sva istraživanja javnog mnjenja to potvrđuju. Naravno, to se svakodnevno podgrijava i bilduje od vlasti i njihovih medija koji dominiraju u javnosti i zato alternativu ‘ruskim bajkama’ neće čuti široka publika”; objašnjava Đukić.
Podsjećajući da zvanična Srbija odavno ponavlja mantru da je na evropskom putu, jer joj je to ekonomski korisno, a mi, kako kaže, vidimo da je to samo simuliranje evropskih integracija i nemogućeg članstva u EU, Đukić naglašava da se Srbija snažno opredijelila za Rusiju i Kinu, što se vidi na svakom koraku, ali Vlada u Beogradu respektuje i zapadne sile, SAD, EU, Nemačku i Francusku naročito.
,,U slučaju srpske spoljne politike se ispunjava deviza – i ovce na broju i vukovi siti. Sastanak sa ruskim ambasadorom je postao skoro uobičajena praksa, da se poslije visokog zapadnog zvaničnika odmah prima ruski ambasador. Namjerno? Nenamjerno? Delikatna diplomatija vodi računa da takve stvari ili ne čini javnim ili da takve susrete održava kasnije ili na drugom nižem nivou. Razumljivo da Zapad odmah mora pomisliti da ,,sve što je rečeno već je na stolu u Moskvi“. To naravno ne mora biti tako, ali prvi utisak svakog pažljivog diplomate upravo je takav. Zašto to Beograd uporno demonstrira, zaista nije jasno. Od toga može imati koristi samo Moskva”, kazao je Đukić.
Fingiranje
Zbog slijeda događaja pitanje je gdje Srbija fingira, a sa kim zaista sarađuje: potpredsjednik Vlade Aleksandar Vulin je 15. avgusta bio u Moskvi, sedam dana poslije u Beograd je došao Vilijam Berns, šef CIA – zvanično ne znamo ništa o tome, ali Zdravko Ponoš (penzionisani general Vojske Srbije, a sada predsjednik stranke SRCE (Srbija centar)) – tvrdi da je Vladimir Orlić, šef BIA bio u sjedištu CIA… Komentarišući ovakva dešavanja, Đukić je kazao da je bilo tokom te posjete i niz drugih važnijih susreta.
,,Mislim da su u fokusu sastanci sa ruskim zvaničnicima iz sfere bezbjednosti. U srpskoj vladi se ustalila praksa da postoji grupa proruskih ministara koji se isključivo bave Rusijom i vezama sa njom. Nijesu poznate takve vlade u drugim zemljama. Ali Srbija je i tu posebna”, navodi Đukić.
Podsjećajući da je Berns član Bajdenovog kabineta, dugogodišnji diplomata i obaveštajac, Đukić njegovu posjetu Srbiji vidi kao tek jednu u nizu posljednjih godina.
,,Dugo nema tako značajnih posjeta iz Vašingtona koje „sve“ objedinjuju. To znači da na agendi nijesu bile samo obavještajne i bezbjednosne stvari, koje su nesumnjivo važne za ukupne odnose sa Srbijom i regionom, nego i krupne političke „dileme“ koje opterećuju region Zapadnog Balkana. Već je bilo riječi da su dvije neuralgične tačke u regionu Kosovo i BiH. Vidjeli smo da je u Sarajevu separatizam Milorda Dodika ugašen za tren oka (pitanje je koliko će to potrajati), ali jasno je da je podrška cjelovitoj i suverenoj BiH neupitna”, ističe Đukić.
On naglašava da je i pitanje o čemu se razgovaralo u Beogradu kada još nijedna riječ nije objavljena i ocjenjuje da su posrijedi bile mnogo složenije i krupnije stvari koje se tiču odgovornosti Srbije za stanje u regionu, posebno na Kosovu i u BiH.
Berns zna što radi Srbija
,,Srbija ima moć da destabilizuje i jednu i drugu kriznu tačku Zapadnog Balkana. Ona je to dokazala, ali isto tako ima još veću moć da podrži i održi stabilnost u regionu, i to je pokazala”, kazao je Đukić i zaključio da je odgovornost Srbije najveća.
,,Srbija zna šta radi u regionu, istakao je, ali zna i Berns, u detalje. To nijesu bili razgovori u rukavicama, pogotovo kada je Srbija izgubila praktično svaki uticaj na Kosovu, kada Priština bez pardona sprovodi ‘kosovizaciju’ ili suverenizaciju svega srpskog što je tamo preostalo. Uz to, Vlada u Beogradu tvrdi da se odrekla Ohridske agende što znači da ona traži nove pregovore. Ako je u regionu za SAD nešto važno, onda su to Kosovo i BiH”, istakao je Đukić.
Makron dolazi zbog neriješenih međunarodnih obaveza
,,Iz iskustva ranijih godina znamo da se međunarodne obaveze ne otpisuju, ne zaboravljaju i to je kredit sa visokom kamatom. Dakle, moraće sve da se plati. Pošto nije juče i danas, platiće se sjutra sa zateznom kamatom. To umanjuje međunarodni kredibilitet zemlje, povjerenje u nju i njene institucije. I veliki prijatelj Srbije, kako predstavljaju Makrona, traži da se riješi slučaj Banjske, drugi traže da se riješi i problem povrijeđenih vojnika KFOR-a. A bar bi Makron mogao svom prijatelju u Srbiji „da progleda kroz prste“?! Dat mu je aerodrom u Beogradu, metro u glavnom gradu, a sada dolazi da zaključi ugovor o prodaji francuskih „Rafala“, više milijardi eura vrijedan za novu srpsku ratnu flotu. Ali znate kako se kaže – ljubav za ljubav, a jare za pare”, kaže Srećko Đukić.
Podsjetio je da je akumuliralo ,,čitavo klupko kosovskih i nekosovskih problema“.
Preporučeno
,,Vlast uspijeva godinama da ih drži „pod tepihom“, netransparentno, da odgađa, ali oni će jednog, ne tako dalekog, dana nesumnjivo isplivati na površinu”, dodao je Đukić.
Video