Kasno uveče prvog marta 2004. godine oko 23 časa nepoznati napadač prišao je kombiju koji je u tom trenutku Kujo Kriještorac uparkiravao u dvorište porodične kuće u beogradskom naselju Žarkovo. Napadač je prišao kombiju i kroz prozorsko staklo na vratima ispalio 10 hitaca iz pištolja sa prigušivačem u ovog Žarkovčanina. Malo ko je znao da je Kiještorac čovjek koji je postao svjedok sasvim slučajno jer je na dan atentata prepoznao neke ljude, a kasnije se ispostavilo da imaju veze sa zemunskim klanom i ubistvom srpskog premijera Zorana Đinđića.

Kriještorac je praktično ubijen na kućnom pragu, a napadač je pobjegao u mrak u nepoznatom pravcu. Ubrzo na Žarkovo se sjatio veliki broj policajaca. Malo ko je znao da je ubijen jedan od potencijalnih svjedoka u slučaju ubistva Zorana Đinđića. Ovo ubistvo je maltene prošlo medijski neopaženo, a srpska javnost o njemu saznala je devet dana kasnije.

Policija se tad oglasila i saopštila je da je ubijen “vlasnik poznatog lanca prodavnica” i da je on zapravo bio žrtva reketaša, i da to nema nikakve veze sa suđenjem optuženima za ubistvo Zorana Đinđića. Da li je bilo to baš tako?

Porodica, a prije svega Kujina žena Vera Kriještorac nije povjerovala.

“Policajci su nam poslije njegove smrti pozvonili na vrata i kratko rekli: „Ubili su ga reketaši“. To je priča u koju niko nije povjerovao”, ispričala je davno za srpske medije supruga ubijenog.

Mediji koji su pisali o ovom slučaju navodili su da je ubijeni Kriještorac, prije smrti dobijao anonimne prijetnje preko telefona, kao i da je nekoliko nedelja prije nego što je ubijen premlaćen ispred kućnog praga.

Šta je Kriještorac vidio

Na dan kada je ubijen premijer Zoran Đinđić, Kriještorac je, kako su mediji pisali, u ulici Admirala Geprata, vidio, a onda i u policiji prepoznao kada je pregledao fotografije pripadnika zemunskog klana navodo tad optuženog Vladimira Milisavljevića, zvanog Vlada Budala. Kriještorac je ispričao da je tog kobnog marta 2003. često prolazio ulicom Admirala Geprata jer je renovirao pekaru u Balkanskoj ulici i da je tad navodno vladala čudna atmosfera.

“Dan-dva prije atentata, htio sam da se parkiram ispred zgrade na broju 14, ali mi to nije dozvolio mladić, crne kose i u crnim pantalonama, visine 180 cm, rekavši da sklonim kombi jer se tu izvode neki radovi. Vidio sam tada i neke radnike sa telefonskim kablovima”, rekao je tada Kriještorac i dodao:

“Na dan atentata, 12. marta, htio sam opet, oko 11.50 sati, da se parkiram kod istog ulaza, ali taj isti mladić mi je opet rekao da se sklonim. Dok sam odlazio prema Ulici kneza Miloša, vidio sam u ulici crveni “opel” sa sva četiri upaljena migavca. Kasnije, kada je objavljena slika Vladimira Milisavljevića na TV, prepoznao sam u njemu mladića iz Gepratove”, prenijeli su mediji navodno svjedočenje Kriještorca.

Verzije o likvidatoru

O tome ko bi mogao da ubije Kriještorca postojale su dvije verzije ali nijedna nije dokazana. Prva koja se provlačila poslije ubistva u medijima bila je čista spekulacija. Odnosno, radilo se o tvrdnji da je on mogao da bude žrtva reketaša jer je lanac prodavnica koje je on posjedovao bi dobro snabdijeven i radio uspješno. Navodno, ovaj imućni privatnik je zapao za oko pojedincima koji su htjeli da uzmu novac od njega. U okviru toga pojavili su se i napisi da je on dobijao anonimne telefonske pozive i prijetnje, kao i da je nekoliko nedjelja prije ubistva bio pretučen na kućnom pragu.

Druga verzija o ubistvu Kuje Kriještorca tvrdila je da iz toga stoji zemunski klan odnosno članovi koji su preživjeli hapšenje i da je on ubijen jer je bio očevidac. Poslije ubistva priča o Kriještorcu je utihnula, sve dok nije došlo do međusobnog obračuna, pucnjave i ranjavanja odbjeglih Zemunca u Zagrebu 2010. godine. Priča o Kriještorcu aktivirana je poslije hapšenja Sretka Kalinića, koji je na saslušanju u zagrebačkoj bolnici “Sestara Milosrdnica” navodno imenovao Luku Bojovića, kao osobu koja je naručila i organizovala ubistvo Kuje Kriještorca.

Međutim, Sretko Kalinić poslije izručenja Srbiji iznenada je zaćutao o ovom ubistvo, zbog čega se nije mnogo bilo odmaklo u cijelom slučaju. Čak nije bilo ni imena u pretkrivičnom postupku koji se vodio, a dokazi su bili misaona imenica.

U prilog ovome išla je i izjava bivšeg portparola Specijalnog suda Maje Kovačević Tomić, koja je prva u medijima objavila informaciju o ubistvu Kriještorca.

“Kriještorac je na dan ubistva premijera Đinđića, osim Milisavljevića, vidio još jednu osobu. Policiji je rekao da je u pitanju osoba svijetle kose, međutim ubijen je prije nego što je na osnovu toga u sudu mogao da prepozna nekog od prisutnih optuženih”, izjavila je jednom prilikom ona.

U svakom slučaju, ovo ubistvo ostalo je do dana današnjeg neriješeno, kao i motiv ko je stajao iza likvidacije čovjeka, koji se u Admirala Geprata zadesio u pogrešno vrijeme.