Aleksandar-Zekovic-1

&#8220;Pohvalno je što je sa portala &#8216;Borba&#8217; povučen tekst pod nazivom &#8216;Koncert za Nermina: islamizacija Podgorice&#8217; ali njegova je objava uznemirila javnost. To je bio svojevrsni atentat na slobodno i građansko društvo i u ravnopravnost do koje svi držimo. Posebno je zabrinjavajuća proizvoidnja netrpeljivosti u toku predizbornih aktivnosti. To nosi poruku da kandidati i građani drugačije nacioinalnosti i vjeroispovijesti od onih koje se percipiraju kao dominantne, nemaju šansu niti demokratsko pravo da biraju i budi birani”, kazao je Zeković.



Kako navodi, gotovo sve partije, bez obzira da li su desno, centar ili lijevo, retorički zastupaju pristup da je Podgorica grad ljudskih prava koji pripada svima.



&#8220;Zato svaki nastup, naročito medijski, koji zastupa i promoviše rasizam, netrpeljivost, drugorazrednost i manju važnost bilo koje društvene grupe zaslužuje odlučnu reakciju gradske skupštine i svih njenih odbornika i odbornica.&nbsp;Naša je najsvetija obaveza i odgovornost da svi ustanemo u zaštitu jednakosti i odbranimo druge i sebe od diskriminacije i odbacimo svaku vrstu pravoslavne i bilo koje druge vjerske supremacije&#8221;, poručuje Zeković.

Zeković: Reagovati na opasnosti supremacije

o_1944269_1024

o_1944269_1024-1

Stanari kažu da mural evocira pamćenje, ali i doprinosi novom identitetu ovog gradskog kvarta. Autorka murala je ruska umjetnica Tata Petro koja je magistrirala na moskovskom Institutu za savremenu umjetnost. Od kada živi u Crnoj Gori posvetila se ukrašavanju zidova i javnih površina. U Budvi su vidljivi brojni njeni radovi, a tvrdi da radi punim srcem i sebe cijelu unese u svoj umjetnički izražaj. Zidnu sliku u znak sjećanja na fabriku koje više nema, a u čijem prostoru se sada stanuje i odvija bitno drugačiji život svojim komšijama su pokloni bankarski službenik Đorđe Protić i odbornik Aleksandar Saša Zeković. Izrada murala je kažu stanari i vid podrške ruskoj zajednici koja živi i stvara u Crnoj Gori.



&#8220;Mural je naš skromni doprinos društvenoj konstrukciji sjećanja na industrijski kompleks koji je sada postao prostor stanovanja. Odraz je i poštovanja i zahvalnosti prema svima koji su u fabrici radili i doprinosili socijalnim idealima i ekonomskom napretku Podgorice i Crne Gore. Prava je šteta što državne i gradske vlasti, kao ni investitori, nijesu ništa sačuvali od industrijske baštine. Neki od pogona su mogli postati kulturni centri, poslovna sjedišta, galerije, muzej, biblioteke i čitaonice, čak i restorani ili fitnes centri. Zastarjela industrijska oprema i mašine su mogli biti korišćeni kao skulpture na javnim površinama. Međutim nije im bilo do ponovne upotrebe industrijske baštine pa su odlučili da sve poruše, masovno komercijalizuju prostor ne vodeći računa o oblikovanju urbane kulture koja ovom gradu, a naročito konkretnom prostoru, baš nedostaje&#8221;, rekao je Aleksandar Saša Zeković, jedan od stanara i odbornik u Skupštini Glavnog grada.



<figure class="wp-container-2 wp-block-gallery-1 wp-block-gallery has-nested-images columns-default is-cropped">
<figure class="wp-block-image size-large"><img loading="lazy" width="900" height="1200" data-id="745091" src="https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2024/08/o_1944269_1024-1-900x1200.jpg" alt="" class="wp-image-745091" srcset="https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2024/08/o_1944269_1024-1-900x1200.jpg 900w, https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2024/08/o_1944269_1024-1-225x300.jpg 225w, https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2024/08/o_1944269_1024-1-768x1024.jpg 768w, https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2024/08/o_1944269_1024-1-696x928.jpg 696w, https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2024/08/o_1944269_1024-1.jpg 1024w" sizes="(max-width: 900px) 100vw, 900px" /></figure>
</figure>



On smatra da čuvanje na određeni način sjećanja na bivšu fabriku takođe je moglo biti profitabilno, a i doprinijelo bi formiranju duha naselja. Zeković ističe da o zelenilu i higijeni u naselju brinu stanari.

Mural posvećen fabrici &#8220;Radoje Dakić&#8221;: Sjećanje na industrijski kompleks

IMG_0233

Na molbu predstavnika više skupština etažnih vlasnika u City kvartu, Zeković je gradskoj Čistoći dostavio fotografije sa terena i zamolio da organizuju pranje ulica u ovom gradskom naselju, naročito onih u kojima su postavljeni kontejneri za odlaganje smeća.



<figure class="wp-block-image" id="attachment_2167784"><img src="https://www.cdm.me/wp-content/uploads/2024/07/IMG_0241.jpg" alt="Foto: GI &quot;21.maj&quot;" class="wp-image-2167784"/><figcaption>Foto: GI “21.maj”</figcaption></figure>



“Ulice i prostori oko kontejnera su izuzetno prljavi i masni, što ne samo da otežava pristup kontejnerima da bi se propisno odložilo smeće, već doprinosi i širenju prljavštine po trotoarskim površinama i ulazima stambenih zgrada”, naveo je Zeković u pismu rukovodstvu gradske Čistoće.



<figure class="wp-block-image" id="attachment_2167785"><img src="https://www.cdm.me/wp-content/uploads/2024/07/IMG_0233-1.jpg" alt="Foto: GI &quot;21.maj&quot;" class="wp-image-2167785"/><figcaption>Foto: GI “21.maj”</figcaption></figure>



Jedan od uzroka je, dodaje se u saopštenju, i što pojedini restorani u City kvartu neadekvatno odlažu kuhinjski otpad, koji uz ostale (etičke i ekonomske) proizvodi i ekološke posljedice po sve tamošnje stanovnike.



“Na osnovu svjedočenja stanara i etažnih skupština, gradska organizacija Građanske inicijative “21. maj” za Podgoricu javno pohvaljuje vlasnike i osoblje restorana kineske hrane “Zheng he” koji svakodnevno detaljno peru kompletne trotoarske površine i sa naročitom pažnjom brinu o zelenilu u tom dijelu kvarta koje pripada svima”, zaključuje se u saopštenju.



<figure class="wp-block-image"><img src="https://www.cdm.me/wp-content/uploads/2024/07/IMG_0241-1.jpg" alt="" class="wp-image-2167786"/></figure>

Zeković: Ulice u City kvartu u Podgorici prljave i masne, treba ih oprati

Snežana Magoč je, kako podsjećaju iz “21.maja”, spasila život jednom od putnika koji je upravo bio stigao u Podgoricu.



“Građanka gospođa Snežana Magoč je rođena je 9. septembra 1973. godine. Završila je Srednju medicinsku školu. Iza nje je bogato tridesetogodišnje radno iskustvo. Od toga 10 godina u opštoj intenzivnoj njezi i 20 godina intenzivne njege na kardiohirurgiji. Posljednje dvije godine je angažovana u Aerodromima Crne Gore. Ponosna je supruga i majka dvije kćerke, koje imaju 26 odnosno 20 godina”, naveli su iz “21.maja”.

GI “21. maj”: Milatović da odlikuje Snežanu Magoč

Portal Standard je tim povodom prenio informacije od drugih medija ili se pozvao na njihovo izvještavanje. 



Novinar portala Standard u tekstu u kojem se direktno govori o posljedicama saobraćajne nezgode, a koji je, 30. aprila 2024. godine, prenešen sa platformi javnog servisa RTCG, nije poštovao prezumpciju nevinosti Zekovića, zbog čega se ovim putem izvinjavamo našim čitaocioma i njemu. 



Kako su i sami naslovi sugerisali kršenje pretpostavke nevinosti a sadržaji nijesu bili u potpunosti zasnovani na činjenicama i potpunim informacijama, iako se ne radi o autentičnim, izvornim, tekstovima svojih novinara, redakcija portala Standard, će trajno ukloniti sve tekstove u odnosu na ovaj događaj.&nbsp;

Izvinjenje Aleksandru Saši Zekoviću

Podizanje spomenika žrtvama deportacija, posthumno dodjeljivanje priznanja Milanu Jokiću, te odbacivanje inicijative da Pavle Bulatović dobije svoju ulicu, pokazalo bi da se Crna Gora počela suočavati s prošlošću



Nakon što je komesarka Vijeća Evrope, Dunja Mijatović, nedavno pozvala Crnu Goru da bude primjer suočavanja sa prošlošću zemljama u regiji, te da prekine sa nekažnjavanjem ratnih zločina i osudi slučajeve njihovog veličanja, uslijedile su dvije inicijative nevladinog sektora.



Prva: 23 NVO i građanski aktivista Saša Zeković, uputili su apel „neupućenom“ predsjedniku Demokrata Aleksi Bečiću, da iskoristi svoj autoritet i utiče na odbornike njegove stranke u Skupštini Glavnog grada kako bi povukli prijedlog da se jedna od podgoričkih ulica nazove po nekadašnjem ministru policije Pavlu Bulatoviću.



Takvo javno odavanje počasti Pavlu Bulatoviću, smatraju podnosioci apela, „značilo bi glorifikaciju ratnog zločina Deportacija, koji je Bulatović naredio“. Što bi, između ostalog, „nanijelo dodatnu patnju porodicama stradalih žrtava tog zločina.“



Druga: premijer Milojko Spajić predložiće na narednoj sjednici Vlade razgovor o inicijativi za podizanje spomenika u Herceg Novom deportovanim bosansko-hercegovačkim izbjeglicama iz Crne Gore. To je premijer, kako su se pohvalili iz Građanske alijanse, obećao na sastanku sa direktorom te NVO Milanom Radovićem i Bojanom Jokić iz LGBT Forum Progressa.



Dobri čovjek Pavle



Dakle, ako ima Boga i pravde, smatraju podgoričke Demokrate, zaslužni ministar i dobri čovjek Pavle, dobiće svoju ulicu. Vidjećemo hoće li se tome suprotstaviti vođa Demokrata Aleksa Bečić, koji je iznikao iz šinjela Momira i Pavla Bulatovića i njihovog SNP-a. Bez čijeg odobrenja, da se ne zanosimo, ta inicijativa teško da bi bila podnešena.



Riječ je, da se podsjetimo, o ministru crnogorske policije koji je, svojim potpisom i depešom, s proljeća 1992. godine, direktno poslao u smrt najmanje 92-oje bosanskih izbjeglica.



A kako je izgledao lov na bosansko-hercegovačke izbjeglice i kroz kakve patnje su prošle i prolaze njihovi najbliži, autor ovih redova je blagovremeno opisao u brojnim tekstovima i  knjizi „Kobna sloboda“. I o tome je snimio  dva dokumentarna filma. „Karneval“ i „Heroj našeg doba“. <a href="https://thedokument.me/en/carnival/">https://thedokument.me/en/carnival/</a>



Evo djelić atmosfere koja je tih dana vladala u Miloševićevoj Crnoj Gori: 



„Hajka na Bosance po svojoj organizovanosti, selektivnosti i mržnji sličila je nacističkom lovu na Jevreje. Punoljetni muškarci hapšeni su samo zbog svog imena, mjesta rođenja ili mjesta izdavanja lične karte. Lov na izbjeglice trajao je danima i noćima. Racije su sprovođene po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim sobama&#8230;



Bez ikakvog sudskog naloga, usred mrkle noći, ili u cik zore, pred uspaničenim majkama odvođeni su sinovi; djeca su zapomagala za očevima, žene za muževima, sestre za braćom. Arogantni inspektori i policajci, nisu se obazirali na te vapaje, baš kao ni na molbe čestitih domaćina da im iz kuća ne odvode bliske rođake i prijatelje, koji su tu došli na njihovu riječ&#8230;“



Ministrov pečat na zločin



Ministra Pavla Bulatovića je samo smrt spriječila da ne završi iza haških rešetaka. Preciznije, njegova nerazriješena mafijaška likvidacija 7. februara 2000-te u beogradskom restoranu fudbalskog kluba &#8220;Rad&#8221;.  



Samo godinu ranije, u jednoj rožajskoj kafani, ministar Pavle je u trenucima opuštenosti, okružen brojnim tjelohraniteljima, iz sve snage pjevao, &#8220;Đe su straže/ đe su straže/ generala Draže&#8221;. A nakon predsjedničke pobjede Mila Đukanovića pozvao Crnogorce da ne dozvole &#8220;da njima vladaju Turci&#8221;.



Haški tužioci su protiv Pavla Bulatovića vodili istragu zbog njegove uloge u ratnom zločinu „Deportacija izbjeglica iz CG“, te njegove komandne odgovornosti, kao ministra odbrane SRJ, u ratnim zločinima na Kosovu.



Da je Pavle Bulatović direktno odgovoran za ratni zločin deportacija bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore s proljeća 1992. godine, i masovno ubistvo tih ljudi, potvrdio je još za njegovog života njegov nasljednik na poziciji ministra crnogorske policije Nikola Pejaković:



„Devedeset i dvoje izbjeglica je isporučeno policiji Radovana Karadžića. Ni nakon deset godina od tog događaja niko od njih se nije javio kući: svi su pobijeni. Naredbu o hapšenju i deportovanju tih ljudi lično je izdao tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović“, precizirao je ministar Nikola Pejaković u svom odgovoru na poslaničko pitanje SDP-a. Stavljajući tako i državni pečat na broj ubijenih u tom zločinu.



Što je, naravno, najmeritorniji podatak o broju ubijenih bh izbjeglica deportovanih iz Crne Gore. Posebno imajući u vidu činjenicu da su tada crnogorska i policija Radovana Karadžića bile kao nokat i meso.



Autor ovog teksta je u pomenutoj knjizi „Kobna sloboda/ deportacija bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore“ (Fond za humanitarno pravo, Beograd 2005) <a href="https://thedokument.me/kobna-sloboda/">https://thedokument.me/kobna-sloboda/</a> &nbsp;utvrdio je da je na osnovu kobne depeše &nbsp;Pavla Bulatovića u Crnoj Gori uhapšeno i, protivno svim međunarodnim zakonima i konvencijama, predato policiji Radovana Karadžića 143 građanina ratom zahvaćene BiH (najmanje 105 Bošnjaka, među njima i jedna žena, 33 Srbina i petorica Hrvata). Uz to, na crnogorskoj teritoriji ubijena je i tročlana izbjeglička porodica Klapuh iz Foče.



Nema podataka da su nekog od bosanskih Srba i Hrvata deportovanih iz Crne Gore ubili Karadžićevi egzekutori.



Čekao ga Hag



U ovom kontekstu važno je istaći da je tokom suđenja upravniku konc-logora u Foči, Miloradu Krnojelcu, osuđenom u Hagu na 15 godina zatvora, u kojem je ubijeno više od 400 civila, među njima i mnogi deportovani iz Crne Gore, Haško tužilaštvo kao dokaz koristilo i tekst iz knjige „Crna kutija“ (Monitor 1996) Šekija Radončića, a Sud prihvatio. Taj tekst dokumentuje zločin deportacija. Čime je u Haškom Tribunalu potvrđena i odgovornost potpisnika „depeše smrti“, Pavla Bulatovića, za ratni zločin deportacija bh. izbjeglica iz Crne Gore.



I bivši državni tužilac CG Vladimir Šušović je potvrdio da je dobio zahtjev iz Haga, da izvjesti Haški trubunal o tome što je on kao državni tužilac uradio u slučaju tog ratnog zločina, odnosno u procesuiranju ministra Pavla Bulatovića i njemu podređenih.



Heroj Demokrata, Pavle Bulatović, je u svojstvu ministra odbrane SRJ takođe bio pod istragom Haškog tribunala, zbog komandne odgovornosti u ratnim zločinima koje su počinile&nbsp; jedinice Vojske Jugoslavije na Kosovu 1998. i 1999. To je agenciji SENSE zvanično potvrdio zamjenik glavnog haškog tužioca Grejem Bluit.



Pejović uhapsio, Jokić pustao



U Crnoj Gori je održano suđenje pomoćnicima Pavla Bulatovića za javnu i državnu bezbjednost Mići Markoviću i Bošku Bojoviću, te policijskim funkcionerima i šefovima CB-a Dušku Bakraču, Radoju Radunoviću, Božidaru Stojoviću, Miloradu Šljivančaninu, Sretenu Glendži i Branku Bujiću.



I to na pritisak Haškog tribunala i Karle Del Ponte, a ne „Šekija Radončića koji je sve to započeo i sa stranim službama organizovao“. Kako su to prilikom hapšenja osumnjičenim govorile njihove kolege. Sa ciljem da od novinara-istraživača naprave metu.



Svi optuženi su na suđenju negirali svoju krivicu, a pojedini svjedočili da su i oni vidjeli depešu ministra Pavla Bulatovića.



Tokom tog višemjesečnog suđenja došlo je i do neočekivanog obrta: Ranko Martinović, zamjenik komandanta specijalne jedinice MUP-a u Herceg Novom u vremenu deportacija, posvjedočio je da je opjevani heroj koncerna Vijesti, Slobodan Pejović, bio inspektor za potrage, glavni tragač i hapsitelj nesrećnih ljudi. Koji su u Crnu Goru pobjegli od ratnog vihora računajući na crnogorsko čojstvo i etiku.



U sudnici se pojavio i bivši specijalac iz HN, Ranko Mihailović. Izjavio je da je asistirao Slobodanu Pe­joviću prilikom hapšenja izbjeglica i to na njegov zahtjev „jer je on &nbsp;rukovodio tom akcijom“.



„Pejović je bio glavni operativac, tako da je znao gdje su smješteni izbjegli građani iz BiH“, precizirao je Mihailović. &nbsp;



Svi optuženi su u konačnici oslobođeni, pa je država na kraju njima isplatila obeštećenje. Uz obrazloženje da se nije radilo o ratnom zločinu, jer Crna Gora nije bila u ratu.



U međuvremenu je autor ovih redova, poslije višegodišnje &nbsp;potrage, uspio pronaći braću Nedžiba i Nermina Sijerčića iz Goražda. Koje je, kako pred kamerama svjedoče, Slobodan Pejović lično uhapsio u noći, 28. maja 1992. godine, u kući Rade Žugić u Meljinama. A dva dana kasnije pustio policajac Milan Jokić. Inače, otac čuvenog crnogorskog vaterpoliste Predraga Jokića.



No, nakon Milanove smrti moralna vertikala Slobodan Pejović je djelo preminulog kolege čojski pripučio sebi na prsi, samoproglašavajući se nacionalnim herojem.



Krucijalna svjedočenja braće Sijerčić, Rade Žugić, te sestre trojice braće Rikalo, Elvire, koja svjedoči kako je njenu braću „baš taj Pejović odveo u smrt“, nakon hapšenja u Baošićima kojem je prisustvovala, i da te „krvave oči nikada neće zaboraviti“, autor ovih redova je predočio u dokumentarnom filmu „Heroj našeg doba“ <a href="https://thedokument.me/en/a-hero-for-our-time/">https://thedokument.me/en/a-hero-for-our-time/</a> .



Da život piše romane, ali i scenarije za dokumentarne filmove, potvrđuje činjenica da se glavni lovac na Bošnjake Slobodan Pejović javno dičio da je tvrdi Crnogorac, dok je skromni i časni policajac Milan Jokić, važio kao Srbin. Što samo dodatno potvrđuje pravilo da nije bitno ko si, nego kakav si.



Stoga mi, poštovani čitaoci, nemojte zamjeriti što ću iskoristiti ovu priliku da predložim odbornicima Skupštine HN da jednu ulicu u tom gradu nazovu po Milanu Jokiću, koji je imao hrabrosti da se u paklenim vremenima suprotstavi dirigovanom zlu i mržnji.



Naravno, i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović bi mogao da prihvati inicijativu autora ovog teksta pa da, dobrom čovjeku u vremenu zla, policajcu Milanu Jokiću, posthumno dodijeli „Medalju čovjekoljublja“. Koja se po Zakonu o državnim odlikovanjima i priznanjima CG, član 14. „dodjeljuje za lično djelo pomoći bolesnim, ranjenim ili izbjeglim licima&#8230;“



Ukoliko se navedene inicijative usvoje, svakako će doprinijeti da Herceg Novi i njegovi građani neće više nositi biljeg ratnog zločina, koji je naredio crnogorski ministar policije Pavle Bulatović, a počinili njegovi policajci.



Bez katarze nema pomirenja



Kao prvi, uporni i sada već pomalo umorni inicijator da se u Herceg Novom, gdje se nalazio Sabirni centar za uhapšene izbjeglice, mora podići spomen obilježje deportovanim ljudima i uvesti dan sjećanja na taj zločin, siguran sam da navedene inicijative korespondiraju. I trebalo bi da budu sprovedene.



Krajnje je vrijeme. Evo i zašto: prvu incijativu za podizanje tog spomenika predlagao sam u brojnim tekstovima i knjizi „Kobna sloboda“ (april 2005). &nbsp;Nakon promocije te knjige, održane 30. maja iste godine u „Zelenom salonu“ Hotela Crna Gora, izdavač knjige Fond za humanitarno pravo Beograd, odnosno Nataša Kandić, Grupa za promjene i njen direktor Nebojša Medojević, kao i autor, tu su inicijativu zvanično podnijeli Skupštini CG i njenom predsjedniku Ranku Krivokapiću.



Vidimo kako je završila. Od tada je prošlo 19. godina. U međuvremenu su, to treba istaći, Akcija za ljudska prava i CGO, odnosno Tea Gorjanc i Daliborka Uljarević, sa građanskim aktivistom Sašom Zekovićem preuzele tu baklju sjećanja kada su tu inicijativu ponovile 2011.godine. I sa još nekoliko manjih NVO nastavile to da čine sve do prošle godine. Sa istim rezultatom.



Sada su se u tu humanu priču, takoreći niotkud, uključile dvije NVO koje nijesu prepoznate da su se ikada bavile ratnim zločinima. Što je dobro. Svaka ruka za tu baklju sjećanja je dobrodošla.



Ipak, čini se da smo sada najbliži tom cilju. Presudno u čitavoj ovoj priči može biti to što komesarka Vijeća Evrope, Dunja Mijatović, eksplicitno zahtijeva od nove vlasti da Crna Gora napokon krene u suočavanje sa prošlošću, prekine sa nekažnjavanjem ratnih zločina, te osudi slučajeve njihovog veličanja.



Podizanje spomenika žrtvama deportacija, posthumno dodijeljivanje priznanja huanom policajcu Milanu Jokiću, te odbacivanje inicijative da zloglasni Pavle Bulatović dobije svoju ulicu, pokazalo bi da se Crna Gora počela suočavati s prošlošću i da prolazi katarzu bez koje nema pomirenja.



Što bi nova vlast predvođena Spajićem, Milatovićem i Bečećem prikazala kao svoj veliki rezultat.



S punim pravom.



Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.

Pavle i deportacije

“Kritika prema&nbsp;Andriji Mandiću, predsjedniku Skupštine Crne Gore, zbog isticanja određenih simbola tokom službenih protokolarnih aktivnosti, saopštena je u emisiji od strane gosta, uglednog advokata&nbsp;Borisa Marinovića, pa na bilo koji način nije predstavljala stav novinara ili uredništva. Svjedočimo nezampamćenom i potpuno nepotrebnom nastupu uredništva Gradske RTV koje se izvinilo javnosti zbog stavova koje je saopštio pozvani gost što je poltronstvo i servilnost prema moćnicima i vlastima do krajnjih granica”, kazao je on.



Prema njegovim riječima &#8221;uvaženi kolega odbornik Stefan Vešović imao je, sadržajno, istovjetan nastup kao i advokat Marinović i doživljavam ga legitimnim, u granicama slobode izražavanja i kao dio rasprave i različitosti u demokratskom društvu&#8221;.



“Međutim, nepotrebni postupak uredništva prema Mandiću, sada ne samo da otvara prostor nego i obavezuje uredništvo da upute izvinjenje i prema istoričaru dr Bobanu Batrićeviću u odnosu na kojeg su takođe saopštene ocjene prije odluke nadležnog suda a koje, takođe, prate polarizovane rasprave. Savjet Gradske RTV treba da prepozna pluralizam kao važan aspekt slobode izražavanja i snažno ga promoviše. Postupak uredništva prema nosiocu jedne od najviših državnih funkcija zabrinjava i u pogledu da li konkretno izvinjenje znači da advokat Marinović, i svi drugi sličnih razmišljanja, postaju zabranjeni nepoželjni gosti na Gradskoj RTV. Glasao sam za novi saziv Savjeta Gradske RTV, jedini iz opozicije, vjerujući da je važno da dobijemo proaktivno tijelo, sastavljeno iz građanskog društva, koje će biti manje „politički podobno i poslušno“ i koje će podstaći razmišljanja i diskusiju o ključnim vrijednostima javnih medija i njihovoj osnovnoj ulozi u demokratskom društvu. Za raniji saziv Savjeta Gradske RTV smatrao sam da nijesu radili kako treba, nijesu upostavili nadzor nad radom direktora i najodgovorniji su što Gradska RTV nije imala direktora u mandatu. Koristim priliku da novinarkama i novinarima u Crnoj Gori čestitam njihov praznik sa željom da se odupru svim političkim i drugim pritiscima, populističkim kampanjama i pokušajima cenzure”, zaključio je Zeković.

Zeković povodom izvinjenja uredništva Gradske RTV Mandiću: Neaktivan i poslušnički Savjet ne služi demokratiji

Aleksandar-Sasa-Zekovic

Kako je naveo, Crna Gora je potpisnica Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima kojim se garantuje da iseljavanjem pojedinac ne smije da postane beskućnik i da mu se usljed toga krše ostala ljudska prava, kao i da iseljenje ne smije da se odvija po naročito lošem vremenu.



“Ne samo što od iseljenja treba odustati u toku zime, već je potrebno prethodno utvrditi stvarne socijalne i ekonomske prilike svih tih porodica, a država je dužna da preduzme korake, do maksimuma svojih raspoloživih sredstava, kako bi se osigurao adekvatan alternativni smještaj svima koji to sami nijesu u mogućnosti da urade zbog čega je važno da svi nadležni organi blagovremeno postupe”, istakao je Zeković.

Zeković: Rušenja i iseljenja su nedozvoljena tokom zime

651d76e41df4374e1194e03ca53556e9

Zeković je, kako je saopštio, u ime Socijaldemokratske partije, Bošnjačke stranke i Građanske inicijative “21. maj” ispred zgrade Centra bezbjednosti (CB) Podgoirica, zajedno sa kolegama i koleginicama iz opozicije, pružio podršku Milošu Maškoviću iz Socijaldemokrata Crne Gore koji se, kako ističe Zeković, suočava sa neosnovanim krivičnopravnim progonom samo zato što savjesno i odgovorno obavlja odborničku funkciju.



&#8220;Bez obzira na ideološke i političke razlike i da li smo u opoziciji ili vlasti, medijima, civilnom društvu, akademskoj zajednici ili u vjerskim organizacijama, solidarnost se treba prepoznati kao važan društveni i politički koncept kojim se odgovara na određenu zabrinutost&#8221;, ističe Zeković.



Ispred zgrade CB Podgorica podsjetio je na zaključke Savjeta za prevenciju narkomanije i drugih bolesti zavisnosti Skupštine Glavnog grada Podgorice koji se, kroz posvećenost svih članova i članica na čelu sa predsjednicom mr sci. dr Majom Miročević-Rotolo jedinstveno fokusirao na prevazilaženju uočenih izazova i problema i pružanju snažne društvene podrške radu gradske javne ustanove za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci Podgorica.



&#8220;Resursi Glavnog grada na bilo koji način ne treba da se koriste za potkopavanje rada i podnošenje krivičnih prijava protiv NVO aktivista, novinara i odbornika samo zato što postavljaju pitanja o radu i iznose ocjene o uočenim pojavama i praksama&#8221;, ističe Zeković.



Bilo bi, poručuje Zeković, smisleno da se povuku sve podnijete krivične prijave kao i da se učini sve što je potrebno kako bi se o važnoj i društvu potrebnoj ustanovi govorilo u pozitivnom i afirmativnom smislu.



&#8220;Apelujem na sve, naročito na rukovodstvo ustanove, da se posvetimo implementaciji i praćenju zaključaka i preporuka Savjeta za prevenciju narkomanije i drugih bolesti zavisnosti gradske skupštine i učinimo sve što možemo da nastavimo da unaprijeđujemo svrhu, misiju i dobre rezultate gradske ustanove specijalizovane za tretman zavisnosti&#8221;, ističe Zeković.

Zeković podržao Maškovića: Povući prijave, osnažiti dijalog i fokusirati se na rezultate i zadovoljstvo korisnika programa

No, ne ćuti samo ministar Šaranović: maltene je čitava crnogorska javnost ostala nijema na posljednji težak i neprihvatljiv ispad policijskog službenika Kneževića.



&#8221; Molim neke sramne nevladine organizacije da uzmu sljedeći put više novca kada sam ja u pitanju da blate o meni, da bi mi poremetili ugled u društvu, jer nijesam ja neko sa kime ćete potkusurivati vaše političke poene. I ako već to radite, ne zaboravite da ja jako dobro poznajem bezbjednosnu situaciju u zemlji i regionu i da sam, nažalost, operativno jako dobro informisan. Znam vaše nalogodavce, koji su vas gurali protiv mene i nemojte da vas oni troše&#8221;, upozorio je v. d. komandanta Protivterorističke jedinice i zaprijetio: „Kada odete u toalete stranih službi, ne govorite jeftino o meni jer to ima svoju cijenu“.



Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore Velimir Rakočević za Pobjedu poručuje da nevladin sektor mora imati optimalne uslove za rad, budući da predstavlja vrlo važan generator razvoja društva.



&#8221; Svaka prijetnja i zastrašivanje civilnog sektora ima duboko negativne posljedice koje se reflektuju kroz ukupnu stagnaciju i zastoj u reformama. Situacija je vrlo loša ukoliko na civilni sektor atakuju oni čija je obaveza da ih zaštite. Policija treba da podstiče toleranciju u društvu, a ne da guši kritičku misao&#8221;, istakao je Rakočević.



Nedopustivo je, dodaje on, da policajac prijeti nevladinim aktivistima.



&#8221; On može biti prijetnja samo onima koji ugrožavaju vitalne vrijednosti društva, a to su nosioci kriminalnih aktivnosti. Ovo su ozbiljne anomalije koje oslikavaju svu patologiju odnosa u društvu&#8221;, precizan je Rakočević.



On vjeruje da ministar Šaranović ćuti na naša pitanja, jer je tek preuzeo dužnost i još se nije upoznao sa stanjem u sistemu i nada se da će reagovati kada bude imao sve činjenice.



Za Aleksandra Sašu Zekovića, člana nestranačke Građanske inicijative „21. maj“, koji se decenijama bavi istraživanjem i zaštitom ljudskih prava i koji je bio na čelu Savjeta za građansku kontrolu rada policije, ćutanje o izjavama Kneževića nosi poruku nesigurnosti.



&#8221; Nije dobra poruka da niko nije reagovao na takve izjave, da ih niko nije ni etički problematizovao, naročito iz samog sistema, iz policijskih udruženja, ali ni niko iz ekspertske zajednice, a ko drži do integriteta bezbjednosnog sektora&#8221;, upozorio je on.



Destruktivni nastupi, kriminalizacija, pa i prijetnje prema aktivistima civilnog društva, podsjeća naš sagovornik, već su viđena stvar.



&#8221; Posljednjih godina svjedočimo potpunoj zloupotrebi termina „operativna saznanja“, pa bih to uzeo sa određenom rezervom. Ipak, suštinsko je pitanje otkud gospodinu Kneževiću saznanja bilo koje vrste, o kretanju i aktivnostima aktivista nevladinih organizacija. Čak ih ne predstavlja na određeni profesionalan način, nego klevetnički, podižući sebi politički i društveno, kako i sam kaže, cijenu. Takva priča kompromituje ne samo bezbjednosni sektor već šteti i ugledu zemlje u cjelini&#8221;, kategoričan je Zeković.



<h2>BELVEDER</h2>



Komandant Knežević u žiži se našao i prošle godine, ali je i tada prošao nekažnjeno.



Zeković i aktivistkinja Svetlana Pajović-Musić lani su, 30. aprila, elektronskom poštom dobili, od anonimnog pošiljaoca, tri audio-snimka na kojima se čuje Knežević koji priča kako su 5. septembra 2021. godine pod njegovom komandom bile brojne kriminalne grupe u Crnoj Gori. Na jednom od snimaka on je građanke i građane koji su bili okupljeni u prijestonici na protestu nazvao bagrom.



Na Cetinju su 3, 4. i 5. septembra organizovani veliki građanski protesti zbog nasilne inauguracije mitropolita crnogorsko-primorskog Crkve Srbije Joanikija Mićovića, a demonstranti su rašćerani 5. septembra rano ujutro brutalnom policijskom akcijom, kojom su komandovali Miloš Rakonjac i Petar Knežević.



Iako se na audio snimcima koje su Zeković i Pajović-Musić objelodanili 30. aprila prošle godine jasno čuje Knežević koji govori o tome kako su pod njegovom komandom bile određene kriminalne grupe u zemlji, ali i demonstrante naziva bagrom, on nije odgovarao.



Specijalno tužilaštvo obavijestilo je krajem novembra 2022. da neće inicirati krivični postupak, jer nema dokaza da je Knežević počinio neko krivično djelo.



Za profesora Rakočevića i danas je neprihvatljivo da „policajac koji je nazvao građane bagrom ostane u službi“, ako je, kako kaže, to tačno.



&#8221; On nije dostojan da nosi policijsku uniformu. Policajac je dužan da zaštiti svakog građanina, a ne da građane naziva pogrdnim imenima&#8221;, kategoričan je Rakočević.



U vrhu MUP-a, međutim, smatraju drugačije, pa ne samo da Knežević nije ni disciplinski odgovarao, već je unaprijeđen za v. d. komandanta Protivterorističke jedinice.



Posljednji javni istup Kneževića za Aleksandra Sašu Zekovića je „ne samo višestruko interesantan, nego nažalost i zabrinjavajući“.



&#8221; Radi se o starješini koji je u sklopu Uprave policije obavljao složene, odgovorne i povjerljive zadatke. Nastup kojim saopštava da je i životno lojalan Srbiji i Republici Srpskoj degradira ga, u potpunosti, u profesionalnom smislu. Isto bi to važilo za pripadnika policije ili vojske Srbije ili Hrvatske koji bi izjavio da bi, van konteksta zvaničnih odluka, položio život za treću zemlju, a naročito za dio teritorije jedne suverene i međunarodno priznate zemlje, kojim od njegovog uspostavljanja upravljaju nacionalisti i secesionisti. To je prilično sporna poruka koja, ipak, vrijednosno i politički precizno legitimiše onog ko to izgovara. Takav nastup je jasan i za one koji donose odluke u crnogorskoj bezbjednosno-obavještajnoj zajednici. Ova poruka ukazuje da se u profesionalnom smislu, nezavisno od Belvedera, na Kneževića teško može i treba računati&#8221;, bez dileme je Zeković.



Ovakvi nastupi, naglašava on, štete i policijskoj kulturi i etici, a mogu da doprinose izgradnji i širenju paralelnih struktura i vrijednosti koje se mogu koristiti za različite vrste podrivanja ustavnog poretka i legitimne, demokratske, vlasti.



&#8221; Zvanična unutrašnja politika i spoljno-politički interesi Crne Gore su bitno drugačiji od onog što imamo u Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine, a o tome bi naročito svijest trebalo da imaju starješine i pripadnici policije, vojske i obavještajnih agencija. Profesionalci koji služe Švajcarskoj, pratio sam preko DCAF-a brojne obuke i edukacije, odani su isključivo toj zemlji bez obzira na svoj identitet i porijeklo &#8220;,zaključio je Zeković.



Nakon Kneževićevog intervjua reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić zahtijevao je javnu reakciju crnogorskog državnog vrha, kao i čelnika Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije.



&#8221; Pitam predsjednika Jakova Milatovića, premijera Milojka Spajića, ministra unutrašnjih poslova, direktora Uprave policije: Je li ovo isti onaj narativ onih koji su za Republiku Srpsku počinili genocid u Srebrenici? Kakva je ovo poruka manjinama u policiji, je l′ ovi treba da nas brane&#8221;, objavio je Fejzić na društvenoj mreži X, ali, prema dostupnim informacijama, nije dobio odgovor.