Kad bi Francuska parlament birala prema lošem izbornom modelu, prema kojem se bira Europski parlament, juče, odnosno bolje rečeno, još prije nedjelju dana, Marine Le Pen bi sastavljala parlamentarnu većinu. Naravno, zapravo ne bi, jer tada predsjednik Emauel Makron ne bi povukao državnički potez koji je povukao nakon relativne pobjede desnih radikala na izborima za Europski parlament u Francuskoj.



Isterija koja je u medijima pratila Makronovu odluku o raspisivanju izbora, zasnovana na tvrdnji da je time francuski predsjednik otvorio prostor za uspon desnih radikala na vlast, pokazuje nam kako velik dio medijskih profesionalaca širom Europe ne razumije političke sastave o kojima pišu i zakonitosti njihova djelovanja. Zaboravilo se na ozbiljne političke rasprave vođenje kasnih četrdesetih i u pedesetima, pa i šezdesetim godinama, o tome zašto se dogodilo da su fašistički sastavi ovladali liberalne demokratije u Europi.



Istina je da je teza kako je izborni model Weimarske republike, „čisti” razmjerni sastav bez ikakvih pragova za diobu mandata, koji je doveo do visoke fragmentacije parlamentarne arene, uzrokovao situaciju u kojoj je NSDAP s 33 posto glasova mogla formirati većinu, a nakon toga je put za transformaciju liberalno-demokratskog ustavnog modela u crnu partijsku diktaturu, donekle deterministička, da smanjuje problem na manjkavosti u političkom sastavu, a ne govori o socijalnim okolnostima, ali poruka te teze aktualna je i danas.



Osim razmatranja o političkom ssstavu, silno su važna i ona koja su društvene nauke, pogotovo u SAD, započele još u vrijeme II svjetskog rata, o tome kako unutar demokratskoga ssstava izgraditi zaštitne mehanizme koji će djelovati onako kako su to zagovarali očevi utemeljitelji američke Federacije, naime, koji će spriječiti pojavu jednog uzurpatora, osobe, frakcije ili stranke, koja bi htjela ovladati svim oblacima vlasti u društvu.



Kako izgleda takva situacija, kad u sastavu koji je samo formalno parlamentarna demokratija, jedan uzurpator ovlada svim oblicima vlasti, sjajno vidimo na primjeru Rusije ili Srbije, ali tek se postepeno unutar Europe počinje buditi svijest da takav scenario prijeti i konsolidovani , starim demokratijama.



<h3 id="macron-pokazao-da-razumije-politicki-sistem">Makron pokazao da razumije politički sistem</h3>



Koliko god mnogi u međunarodnoj areni podcjenjivali predsjednika Makrona, koliko god o njemu govorili kao o svojevrsnom napoleonskom liku koji precjenjuje svoje državniče kapacitete i pokušava afirmirati svoju sujetu, on je u nekoliko situacija pokazao da razumije politički sastav u kom djeluje i da ima temeljnu državnu odgovornost. Pokazao je to nametanjem penzijske reforme, jer bez nje bi Francuska bila na putu marginalizacije u Europi, gubila bi konkurentnost i postepeno sve više zaostajala, a pokazao je to i kad se suočio s činjenicom da su desni radikali, iskorištavajući između ostaloga i socijalno nezadovoljstvo njegovom mirovinskom reformom, ali i stanje neurotskog straha u društvu, prijetnje deklasifikacijom dijela stanovništva, napetostima iz vremena Korona krize, te inflacijom i problemima uzrokovanim ruskom agresijom na Ukrajinu, odnijeli relativnu pobjedu na izborima za Europski parlament.



Zamah koji je tada uspostavljen prijetio je eksponencijalnim jačanjem desničarskih radikala, a Nacionalno okupljanje, radikalski pokret Marine Le Pen, dostigao je upravo onu kritičnu točku od 33 posto potpore, koja je 1933. Hitleru otvorila vrata uspona na vlast.



Makron je ispravno procijenio da francuski većinski sistem u dva kruga, koji omogućava biračima da glasaju srcem u prvom krugu, a podstiče ih da glasaju umom u drugom krugu, ipak može da obavlja funkciju za koju je osmišljen – da spriječi radikalnu opciju od preuzimanja političkog sistema.



Njegov ključni problem, međutim, nije bila činjenica da je njegova liberalna grupa Zajedno bila preslaba da pobijedi na izborima, već činjenica da su tradicionalne francuske ključne političke opcije dramatično oslabile. Socijalisti su praktično nestali sa političke arene, a predsjednik Niklas Sarkozi je tokom svog neuspješnog predsedničkog mandata i još neuspješnijeg pokušaja povratka u političku igru uništio (post)degoliste desnog centra. Otvorena je niša za levičarske radikale, koji objektivno ne pripadaju ustavnom luku, i za kontroverznog Žan-Lika Melanšona, za koga ostaje da se vidi kakav izazov predstavlja demokratskom poretku.



<h3 id="macronova-politicka-strategija">Macronova politička strategija</h3>



Veliki profesor Moris Duverže nas je učio da francuski polupredsjednički sistem de facto funkcioniše kao predsjednički sistem, ako predsjednik kontroliše parlamentarnu većinu, i da funkcioniše kao sistem parlamentarne vlade, ako je parlamentarna većina u rukama politička opcija suprotstavljena predsjedniku. Melanšon i njegov Novi narodni front osvojili su relativnu većinu, ali ne i apsolutnu.



Oni ne mogu da dostignu apsolutnu većinu saradnjom sa Narodnom skupštinom, što bi Makrona pretvorilo u nemoćnog predstavnika suvereniteta, koji će ostati u Jelisejskoj palati do kraja svog mandata, odnosno naredne tri godine, ali bez ikakvog uticaja na političke procesa, uključujući i spoljnu politiku Francuske kao pukog predstavnika savremenosti. Oni i dalje imaju saradnju sa Makronovim liberalima, pa će doći do situacije u kojoj će premijer postojati (neće biti samo šef „kuhinjskog kabineta”, šef „izvršnog savjeta”, kao što je u predsednički sistem), ali neće biti ni akter nezavisan od Makrona. Dakle, velika je vjerovatnoća da će Makron nastaviti da predstavlja Francusku u Evropskom savjetu i da će donositi ključne spoljnopolitičke odluke, tako da se, što se Francuske tiče, ništa bitnije neće promjeniti u odnosima sa Briselom.



Sa svim unutrašnjim tenzijama i neizvjesnostima koje su uslijedile, zbog vladajućih odnosa kakve do sada nismo vidjeli, Francuska je ipak dobila tri godine mira i prekinut je stalni rast desničarskog uticaja. Ako su Makron i Melanšon uopšte sposobni da uspostave održive odnose, ako zbog toga imaju duboke međusobne razlike, pošto su ih uspješno blokirali izgradnjom zaštitnog zida protiv prodora desničarskih radikalnih populista, u te tri godine moguće je pripremiti se za ozbiljnu odbranu demokratskih institucija na slijedećim predsjedničkim izborima, a vjerovatno i na opštim izborima



<h3 id="evropske-integracije">Evropske integracije</h3>



Evropska unija bi morala da razmisli o izbornom modelu po kojem se bira Evropski parlament, da u taj izborni model ugradi barijere i zaštite, kao što su francuski model većine u dva kruga, njemački mešoviti model ili britanska relativna većina- model. Već se pokazalo da antidemokratski radikali zloupotrebljavaju lako sticanje parlamentarnog sistema na nivou Evropske unije, pa su Le Pen, nemačka AfD i Najdžel Faraž iz Britanije koristili medijski prostor, ali i novac od Evropski parlament, za patogene aktivnosti u njihovim zemljama. Činjenica da se ključne odluke u EU donose u Evropskom savjetu i zahvaljujući modelima glasanja i postizanja većine u Evropskom savjetu, Unija se do sada nije našla u blokadi, koliko god neke od članica (doskorašnja Poljska zajedno sa Mađarskom, sada Slovačka sa Mađarskom) predstavljaju izazov za racionalno političko djelovanje. Amsterdamski mehanizmi ograničavanja biračkog prava postoje, ali ih je teško pokrenuti i nisu efikasni u situaciji kada dvije države (ili ako se okupi više njih, što do sada nije bio slučaj) ugrožavaju proces donošenja odluka.



Kao što su mnogi počeli zaboravljati da je europska integracija prije svega projekt izgradnje trajnog mira (ali i sprječavanja gladi) nakon II svjetskog rata, tako zaboravljaju i na to da je nužno graditi mehanizme sprječavanja pojave uzurpatora koji bi mogli dovesti u pitanje liberalno-demokratski poredak. Ranjivost liberalnih demokrazija neko vrijeme nije bila jedna od prioritetnih tema društvenih nauka, a još je manje bila predmetom bavljenja političara. Čini se da ulazimo u period, u kojem prije svega zbog patogenog utjecaja totalitarnog režima Vladimira Putina (ne zaboravimo da su i Le Pen, i AfD, i austrijska FPO, ključne rizične stranke za demokraziju u Europi, Putinovi klijenti) takmičiti da o problemu zaštitnih mehanizama demokratije ozbiljno razmislimo.



Uz sve svoje mane, očigledno je da predsjednik Makron to uspješno čini, pa zato valja pretpostaviti da lavina podcjenjivačkog odnosa prema njegovim politikama, ne proizlazi samo iz neznanja učesnika u toj kampanji, nego i iz svjesnog širenja lažnih vijesti u korist Putinova režima. Zanimljivo je gledati ko prednjači u opisivanju Makrona kao gubitnika i ko je bio najčvršće uvjeren u to da se u Francuskoj uspostavlja nova realnost, koju će oblikovati Marine Le Pen, pa da nam sve bude jasno.



Koliko god gajio nadu u to da u SAD sastav sprečavanja pojave uzurpatora demokratskog poretka ne bi preživio povratak na vlast predsjednika Trumpa, Putin, koji je vjerojatno već otvarao bocu dobrog francuskog šampanjca, nadajući se političkim krizama u Francuskoj (i Velikoj Britaniji) ipak nema razloga otvoriti to piće. Europska unija je prostor permanentne „političke drame”, ali institucije ipak funkcionišu, iako je očigledno da njihovu zaštitu treba snažno pojačati.



Stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Standard.

Makron je pokazao da zna pokrenuti ustavne mehanizme zaštite demokratskog poretka

Marine Le Pen i Emmanuel Macron

Ovo je prvi put da anti-imigraciona Nacionalna okupljanja (RN) Marine Le Pen i Jordana Bardelle imaju realne šanse da preuzmu kontrolu nad Nacionalnom skupštinom.



Nakon pobjede RN u prvom krugu vanrednih parlamentarnih izbora prošle sedmice, stotine suparničkih kandidata su odustale kako bi drugima pružile bolje šanse da poraze krajnju desnicu. Glasanje u kontinentalnoj Francuskoj počinje u 8 sati, a prvi izlazni rezultati će biti objavljeni 12 sati kasnije.



Bez obzira na rezultat, teško je vidjeti kako predsjednik Emmanuel Macron može izaći kao pobjednik iz ove situacije. Prije četiri sedmice je rekao da je odgovorno rješenje raspisati vanredne izbore kao odgovor na pobjedu RN na evropskim izborima, odmah nakon što ga je 28-godišnji lider stranke Jordan Bardella izazvao da to učini. Dvokružni izbori su došli kao šok za zemlju koja se pripremala za početak Olimpijskih igara u Parizu 26. jula. Sigurnost je već bila stroga, a sada je 30.000 policajaca raspoređeno zbog povećane političke napetosti.



Postoje strahovi od nasilja u Parizu i drugim francuskim gradovima, bez obzira na ishod glasanja, a planirani protest ispred Nacionalne skupštine u nedjelju navečer je zabranjen. U Dreuxu, historijskom starom gradu na putu za Normandiju, glasanje se poklapa sa danom kada olimpijski plamen prolazi kroz grad. &#8220;Za nas je to velika stvar, veća od izbora,&#8221; kaže Paulina iz turističke kancelarije. Plamen putuje po Francuskoj skoro dva mjeseca, a Dreux je planirao vikend proslava povodom njegovog dolaska. &#8220;Macron je trebao sačekati poslije Olimpijade,&#8221; rekao je stanovnik Dreuxa, Antoine.



Veteranski komentator Nicolas Baverez vjeruje da predsjednik nije samo uništio svoj mandat, već je otvorio vrata moći krajnjoj desnici. &#8220;Kompromitovao je organizaciju Olimpijskih igara u Parizu 2024, što bi moglo nanijeti posljednji udarac kredibilitetu i imidžu Francuske,&#8221; napisao je u Le Pointu uoči glasanja.



Izborna jedinica koja uključuje Dreux je jedna od trka koju treba pratiti u drugom krugu ovih izbora. Kandidati poput Marine Le Pen i Jordana Bardelle već su osvojili svoja mjesta, osvojivši više od polovine glasova. Ali još 500 trka se odlučuje u drugom krugu, uglavnom sa dva ili tri kandidata. Bivši konzervativni ministar Olivier Marleix je poražen u prvom krugu od strane krajnje desničarskog kandidata Oliviera Duboisa. Obojica su se kvalifikovali za drugi krug, zajedno sa kandidatom iz lijevo orijentisanog Novog narodnog fronta, koji je drugi na nacionalnom nivou.



Zbog toga što je Nadia Faveris tijesno poražena od strane svog konzervativnog suparnika, povukla se iz trke &#8220;kako bi blokirala Nacionalno okupljanje&#8221;. Jedan birač, Morgan, bio je skeptičan da će se bilo šta promijeniti u gradu, bez obzira ko pobijedi.



Bilo je 217 ovakvih povlačenja širom Francuske, uključujući 130 kandidata Narodnog fronta i 81 iz predsjedničkog saveza Ensemble. To je dramatično promijenilo ravnotežu ovog ključnog opštih izbora. Projekcije nakon prvog kruga dale su RN šansu da osvoji apsolutnu većinu od 289 mjesta, ali konačne ankete u petak sugeriraju da je to sada nedostižno, sa potencijalnim maksimumom od 205 do 210 mjesta.



Stranke koje pokušavaju blokirati pobjedu RN kreću se od radikalne ljevice, komunista i zelenih do centrista i konzervativaca Makrona. Kažu da brane Petu republiku od ekstremnih politika krajnje desnice. Nacionalno okupljanje je ublažilo mnoge svoje politike, ali i dalje želi da daje prednost francuskim građanima nad imigrantima za poslove i stanovanje. Takođe želi ukinuti pravo na automatsko državljanstvo za djecu imigranata koja su provela pet godina u Francuskoj u dobi od 11 do 18 godina, te zabraniti dvojne državljane u desetinama osjetljivih poslova.



Iako su ankete nepouzdane, svaka od 500 trka je lokalna, a birači ne prate preporuke političkih stranaka. Ako RN uspije da osvoji preko 250 mjesta, mogla bi tražiti saveznike za formiranje manjinske vlade. Stranka predsjednika Makrona morala je raditi sa sličnim brojevima dok on nije postao frustriran svojom ograničenom sposobnošću da sprovodi reforme u parlamentu.



Profesor Armin Steinbach iz poslovne škole HEC u Parizu vjeruje da je takva vlada RN malo vjerovatna. Vjerovatno bi se suočila sa glasanjem o nepovjerenju, a prema ustavu, Francuska ne može imati nove opće izbore bar još godinu dana. Drugi potencijalni scenario je &#8220;velika koalicija&#8221; koja bi uključivala većinu drugih stranaka, osim radikalne stranke Francuska nepokorena (LFI), koju saveznici Makrona i konzervativci odbijaju kao ekstremiste.



Također se govori o tehnokratskoj vladi, slično onima koje su upravljale Italijom tokom krize u evrozoni. Umjesto odabira stručnjaka van politike, mogli bi uključiti političare sa dokazanom stručnošću u određenim oblastima. U svakom slučaju, Francuska ulazi u neistraženu teritoriju, kaže Jean-Yves Dormagen iz instituta Cluster 17.



Sam predsjednik Macron je rekao da ne planira da podnese ostavku i da će nastaviti da služi posljednje tri godine svog mandata. &#8220;Imaćemo Macrona kao šepavog patka predsjednika koji je stvorio ovaj haos bez potrebe,&#8221; rekao je profesor Steinbach za BBC. &#8220;I gubi legitimitet.&#8221;



Trenutna briga za Francusku je imati neku vrstu vlade na mjestu tokom Olimpijskih igara. Ustavni stručnjak Benjamin Morel vjeruje da bi predsjednik mogao formirati vladu nacionalnog jedinstva do kraja Olimpijskih igara u Parizu. &#8220;To bi dalo strankama vremena da postignu dogovor između sada i početka školske godine i sljedećeg budžeta,&#8221; rekao je za Le Figaro.

Francuzi danas glasaju na istorijskim izborima: Hoće li ultradesničari preuzeti vlast?

flag-993627_1280

Anketa Instituta Harris Interactive dala je krajnjoj desnici od 185 do 215 mjesta. Istraživanje Ipsosa stavilo je ljevičarski savez Novog narodnog fronta (NFP) na drugo mjesto sa 145 do 175 mjesta.



<h3>Očekuje se potop Makrona, taktizira se da Le Pen ne pobijedi</h3>



I krajnja desnica i ljevica su ispred centrističkih saveznika predsjednika Emanuela Makrona. Oni su na trećem mjestu u anketama, a Ipsos predviđa da će u nedjelju osvojiti od 118 do 148 mjesta. Prema Harris Interactiveu, ljevičarski savez mogao bi dobiti između 168 i 198 mjesta, a Makronov tabor od 115 do 145 mjesta.



Francuska u nedjelju glasa u drugom krugu izbora kako bi odlučila o sastavu buduće Nacionalne skupštine. Samo 76 od 577 mjesta dodijeljeno je u prvom krugu prije nedelju dana. Makronove centrističke snage i ljevičarski savez od tada su povukli stotine kandidata u taktičkom pokušaju da osiguraju poraz kandidata Le Pen.



Nakon velike pobjede Le Pen u prvom krugu mnogi u Francuskoj i Europi ostali su zapanjeni. Ankete pokazuju, međutim, da se utrka zaoštrila posljednjih dana i da bi glasanje u drugom krugu moglo dovesti do parlamenta bez jasne većine.

Ključni izbori za Francusku: Zemlji prijeti problem koji bi mogao zahvatiti EU

Marine Le Pen,

Le Penova je rekla da će pored raspoređivanja francuskih trupa, što francuski predsjednik Emanuel Makron nije isključio, biti otkazana i dozvola Kijeva da koristi francuske rakete dugog dometa u Rusiji.



Ona je napomenula da je jedina crvena linija u odnosu na Ukrajinu spriječiti Francusku da postane strana u ratu kroz ukrajinsku upotrebu raketa koje je isporučila Francuska protiv ciljeva u Rusiji.



&#8220;Ako Emmanuel Macron želi da pošalje trupe u Ukrajinu, a premijer je protiv toga, onda nema trupa poslatih u Ukrajinu. Premijer ima posljednju riječ&#8221;, rekla je ona.



Zauzvrat, Jordan Bardella, vođa Nacionalnog skupa, rekao je da, ako njegova politička snaga dođe na vlast, neće dozvoliti Rusiji da &#8220;potroši Ukrajinu&#8221;.

Le Pen: Ako dođem na vlast neću dozvoliti Ukrajini da koristi francusko oružje za gađanje Rusije

francuska

Oko 30.000 policajaca biće raspoređeno širom Francuske u nedjelju naveče zbog straha od mogućeg nasilja nakon konačnih rezultata vanrednih izbora na kojima se krajnja desnica nada da će dobiti većinu u parlamentu, javlja Guardian.



Gerald Darmanin, ministar unutrašnjih poslova, rekao je da će 5.000 policajaca biti na dužnosti u Parizu i okolnim područjima kako bi “osigurali da radikalna desnica i radikalna ljevica ne iskoriste situaciju da izazovu haos“.



Četiri osobe, uključujući jednu mlađu od 18 godina, uhapšene su nakon što je portparolka vlade rekla da su ona i njen tim napadnuti u srijedu naveče dok su postavljali plakate kampanje u Meudonu, izvan Pariza.



Njen zamjenik i stranački aktivista su povrijeđeni nakon što je tim rekao grupi od desetak mladih da prestanu da uništavaju plakate.



“Nasilje nikada nije rješenje. Nastaviću svoju kampanju na terenu”, napisala je Thevenot na X.



Kandidatkinja stranke Nacionalni skup (RN) Marine Le Pen u Savoji, Marie Dauchy, takođe je rekla da ju je napao prodavač na pijaci u srijedu.



Očekuje se da će nedjeljni odlučujući drugi krug rezultirati time da će krajnje desničarska, antiimigraciona RN postati najveća stranka u parlamentu, bez obzira da li dostigne 289 mjesta potrebnih za apsolutnu većinu za formiranje sljedeće vlade.



I centristička grupacija predsjednika Emmanuela Macrona i široka ljevičarska koalicija povukle su više od 200 kandidata iz posljednjeg drugog kruga u zajedničkim naporima da ograniče mjesta krajnje desnice. Tačan broj mjesta koja bi krajnja desnica RN i njeni saveznici mogli osvojiti u nacionalnoj skupštini od ukupno 577 teško je predvidjeti, ali anketa Harris Interactive za magazin Challenges u srijedu pokazala je da bi oni mogli zauzeti do 220 mjesta.



Le Pen je u četvrtak izjavila da bi stranka mogla postići apsolutnu većinu ako odaziv birača bude visok.



“Mislim da još uvijek postoji kapacitet da se osvoji apsolutna većina ako se biračko tijelo pojavi u konačnom pokušaju da dobije ono što želi”, rekla je ona za BFM TV.