1607286807-garcevic6-i_960x600

Kandidat Miloš Radinović odustao je 25. marta od mjesta ambasadora Crne Gore u Moskvi, nakon što je potvrđeno da je ujedno i državljanin Rusije, životno i poslovno vezan za tu zemlju i sarađuje sa političkom strankom Rodina, koja je u savezu sa Jedinstvenom Rusijom Vladimira Putina.



Radinovića je za ambasadora u Rusiji kandidovao Milan Knežević, jedan od lidera rasformiranog proruskog Demokratskog fronta (DF) i predsjednik vladajuće Demokratske narodne partije (DNP).



Prema koalicionom dogovoru, DNP je dobila pravo da predloži ambasadora Crne Gore u Moskvi.



Iako je u diplomatiji pravilo da se ne objavljuju imena kandidata za ambasadore dok mu zemlja prijema ne dodijeli agreman Knežević je potvrdio da je on kandidovao Radinovića.



Kao kandidat za budućeg ambasadora Radinović je bio sporan predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, koji je zatražio dodatne konsultacije sa Vladom.



Bez obzira na imena, kako kaže Garčević, od diplomate Crne Gore se očekuje da sprovodi politiku i interese svoje zemlje.



&#8220;Zato nije uobičajeno da dvojni državljani budu postavljeni za ambasadore, a naročito oni koji su vezani politički i ekonomski za zemlju domaćina. Jer se smatra da oni već imaju interese u toj zemlji&#8221;, istakao je on.



Osim toga koalicioni sporazum partija vladajuće većine obavezuje potpisnice da poštuju evroatlantski kurs države.



&#8220;Ako su koalicioni partneri i Vlada dogovorili da ne mijenjaju spoljnopolitički kurs Crne Gore kao članice NATO, ne može ambasador da ima svoju političku ili ideološku agendu. To bi onda govorilo o neozbiljnosti ili neprofesionalnosti diplomatske mreže &#8220;, ocjenjuje Vesko Garčević.



On pojašnjava da bi, u nekoj idealnoj situaciji, budući ambasador u Rusiji treba da zna jezik te zemlje, da poznaje istoriju i da bude profesionalno opredijeljen da u potpunosti sprovodi politiku države koju predstavlja,



Komentarišući činjenicu da Crna Gora već godinama nema popunjenu diplomatsku mrežu, Garčević ocjenjuje da to pokazuje da su politički interesi iznad nacionalnih.



&#8220;Štete su velike, jer nemamo ambasadore u NATO, Vašingtonu, Moskvi… To može predstavljati i znak slabosti i neorganizovanosti, kao i nepoštovanja domaćina koji čeka da imenujete da predstavlja zemlju na najvišem nivou&#8221;, zaključuje Garčević.

Garčević: Nije uobičajeno da dvojni državljani budu ambasadori, naročito oni politički i ekonomski vezani za zemlju domaćina

Tako, kako je rekao, za Rusiju definitivno ne bi bilo povoljno da se pronađe rešenje za kosovsko pitanje u nekom doglednom vremenu, jer bi joj to praktično izbacilo iz igre Srbiju.



&#8220;Ali isto tako, bilo koji problem da se pojavi u regionu, da li je to u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori, na Kosovu, to je nešto što Rusiji ide na ruku. I u tom pogledu ona možda ne mora da bude direktno involvirana, tako da bude vidljiva, kad postoje lokalni akteri koji će to da urade za nju&#8221;, rekao je on za Televiziju E.



Dodaje da je u svemu bitan faktor i Srpska pravoslavna crkva, koja je najveći saveznik Ruske pravoslavne crkve, koja zapravo sprovodi i populariše narative, iza kojih stoji kako Ruska pravoslavna crkva, tako i Ruska država.



&#8220;Znači, u tom pogledu Rusija će ostati vrlo prisutna na Balkanu i u regionu, a i u Crnoj Gori&#8221;, kaže Garčević.



TV E: Posljednje istraživanje pokazuje da podrška NATO-u u Crnoj Gori pada. Šta nam to govori? Jesu li podaci alarmantni?



Garčević:&nbsp;Situacija kad je u pitanju podrška NATO-u nikad nije bila jednostavna. To je jedna kompleksna priča i ona zavisi od niza faktora. Moj utisak je da se nakon ulaska Crne Gore u NATO vrlo malo radilo na tome da se nastavi takozvana kampanja i da se nastavi jedna vrsta dijaloga sa građanima o tome zašto je NATO važan za Crnu Goru i na koji način Crna Gora kroz čanstvo u NATO zapravo može da obezbjedi sebi i dugoročne koristi. Osim toga moram reći da se nijedna vlada, pa ni ova nije ozbiljno time bavila.



Na drugoj strani, takođe, na to je uticao rat u Ukrajini i ako ste ukrstili ove informacije sa, na primjer, istraživanjima javnog mnjenja koje govore da, na primjer, skoro 40 odsto ljudi u Crnoj Gori misli da je Ukrajina kriva za rat onda vam može biti jasno zašto se tako postavlja u odnosu na NATO.



Na drugoj strain, postoji jak uticaj Srpske pravoslavne crkve i Beograda koji šire takođe njihovu vrstu narativa koji su jednaki kao i ruski kada je u pitanju porijeklo rata u Ukrajini, a i takođe stavovi u odnosu na NATO i to je dominantno na medijskom prostoru u Crnoj Gori. Sve to utiče na stavove građana u odnosu na to.



TV E: Često se čuju ocjene da desne snage jačuju u cijelom svijetu. Neka istraživanja u Sjedinjenim Američkim Državama kažu da je Donald Tramp na pragu da opet uđe u Bijelu kuću, bez obzira na niz optužnica sa kojima je suočen. Hoće li to značiti novi zaokret na svjetskoj političkoj sceni i da li to može biti potvrda navedene ocjene?



Garčević:&nbsp;Definitivno, slažem se sa vama da desne strane, tzv. desnica ili konzervativna desnica, ili kako ga god odlučimo da ih zovemo ili lberalne snage, imaju zamah u zapadnom svijetu. Pogledajte šta se dešava u Evropi, na primjer izbori u Holandiji i tako dalje, rast desnice u Njemačkoj.



Ne možemo da isključimo čak i mogućnost da LPN pobjedi na predsjedničkim izborima u Francuskoj. Kad to kažem, taj trend je sigurno prisutan i u Americi. Još je rano da bi pravili neke definitivne zaključke ko može da pobjedi na izborima. Ima još dovoljno dugo vremena i mnogi faktori su u igri. Ali Trampova popularnost nije mala i njegova popularnost je stalno prisutna. Zapravo, Republikanska stranka na neki način postaje, da kako kažem, taoc Trampa, jer mora da slijedi njegovu politiku čak i onda kada to ne želi. Zbog toga što je on vrlo, popularan među glasačima.



Rekao bih da optužbe uopšte ne utiču na njegovu popularnost. Naprotiv, one se često vide kod glasača kao još jedan pokušaj da se on spriječi da ponovo bude u trci za predsjednika. Ostaje da se vidi šta će se desiti, ali ukoliko pobijedi, to će sigurno promijeniti u velikoj mjeri odnose na globalnoj ravni.



TV E: Novi mandat za Vladimira Putina u Kremlju. Šta to znači za globalnu politiku, ali i za zemlje Zapadnog Balkana, naročito za Crnu Goru?



Garčević:&nbsp;Ovo nije iznenađenje da je Putin pobjedio. Bilo bi iznenađenje da nije. Znate da je skoro 90 odsto glasača glasalo navodno za njega. U ovom pogledu, to znači nastavak politike koju je Rusija do sada sprovodila.



Znači, neće biti nekog velikog iznenađenja. Ali ne isključujem razna iznenađenja u okviru pojedinačnih akcija koje Rusija može da preduzme u Evropi, a možda čak i van Evrope. Prema tome, Rusija će da nastavi tu svoju politiku u kojom će se pokazivati da je ona super sila.



Kada je u pitanju Balkan, možemo očekivati da Rusija koristi svoje, kako da kažem, političke aktere na Balkanu koji podržavaju rusku politiku i prije svega preko Srbije da nastavi, svoj uticaj u regionu. Definitivno, za Rusiju ne bi bilo povoljno da se pronađe rešenje za kosovsko pitanje u nekom doglednom vremenu, jer bi je to praktično izbacilo iz igre Srbiju.



Ali isto tako, bilo koji problem da se pojavi u regionu, da li je to u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori, na Kosovu, to je nešto što Rusiji ide na ruku. I u tom pogledu ona možda ne mora da bude direktno involvirana, tako da bude vidljiva, kada postoje lokalni akteri koji će to da urade za nju.



Na kraju krajeva tu je još jednom da kažem Srpska pravoslavna crkva, koja je najveći saveznik Ruske pravoslavne crkve, koja zapravo sprovodi i populariše narative, iza kojih stoji kako Ruska pravoslavna crkva, tako i Ruska država. Znači, u tom pogledu Rusija će ostati vrlo prisutna na Balkanu i u regionu, a i u Crnoj Gori.



TV E: Kakva se globalna politička kretanja mogu očekivati ukoliko Amerikanci izaberu Trampa na jednoj strani i ukoliko imamo u vidu da će Putin još pet godina biti na čelu Rusije?



Garčević:&nbsp;Sigurno se mogu očekivati velika iznenađenja ako bude Tramp izabran. Sigurno da Amerika možda neće raditi sinhronizovano sa Evropskom unijom, kao što je to bilo u slučaju sa Bajdenom, nego će pokušavati da ima neke svoje inicijative koje će možda biti čak i u suprotnosti sa onima za šta se Evropska unija zalaže.



Na primjer, na Kosovu ne bih se iznenadio da se ponovo oživi ideja o razmjeni teritorija, jer je to bila ideja koju je Tramp podržao u jednom periodu. Znači, ne bih mogao da isključim da se to ponovo dogodi. Svjesni ste gdje bi to moglo da odvede i na koji način bi to moglo poslije da se razvije po cijelom Balkanu. Prvu stvar koju bih mogao da zamislim je ohrabrenje. Takva jedna politika bi ohrabrila odvajanje Republike Srpske, od Bosne i Hercegovine, itd.



Kada je u pitanju globalni nivo, Tramp možda, prije svega ako ostanem u Evropi, vjerovatno će biti težak ili još teži partner nego što je bio kada je u pitanju NATO. On će vjerovatno pokušati na određeni način da smanji nivo saradnje između Amerike i NATO-a, što će definitivno pogodovati Rusiji, ali i Kini. Mogu da očekujem da će pokušati da se izvrši pritisak na Ukrajinu, da se nađe rješenje sa Rusijom, odnosno, barem da se zamrzne ovaj konflikt, na način da će se priznati Rusiji ono što je do sada osvojila. S tim bi se zapravo de facto stanje na neki način prevelo u de jure. Ali ostaje da se vidi, treba prvo da vidimo hoće li on da pobjedi.



TV E: Gdje je u svemu tome Crna Gora? Kako vidite njenu poziciju i kakva bi njena politika trebalo da bude orijentisana u ovom trenutku?



Garčević:&nbsp;Kada je u pitanju Amerika, ne samo Crna Gora, nego Balkan u cjelini, definitivno nije prioritet i neće biti prioritet, budimo potpuno realni. Ali to ne znači da mi kao zemlja ne treba da pokušamo da sebe na svoj način zapravo pozicioniramo. Crna Gora mora sebe pozicionirati, ako želi da se drži ovog takozvanog proklamovanog kursa prema zapadu, onda to mora jasno i stalno da dokazuje. Znači, mora da se drži onoga što bi bila Evropska unija i njena vanjska politika u odnosu kako na Rusiju, tako i na Kinu, da se nastavi intenziviranje reforme da bi se stvorila šansa da se uđe u Evropsku uniju, jer ova pozitivna klima koja je u ovom trenutku u Evropskoj uniji prisutna, a koja može da dovede do toga da čak dobijete članstvo, iako niste sproveli reforme, ne mora da traje puno.



Evo možemo da zamislimo scenario, da dođe do neke vrste zamrzavanja konflikta u Ukrajini. To će odmah promijeniti klimu u Evropskoj uniji prema proširenju i to nas može staviti odmah u onu poziciju u kojoj smo bili samo prije dvije godine.



Znači, mi moramo da nastavimo reforme kako bi pojačali svoje prisutstvo u tom pogledu. I konačno moramo takođe da se pridržavamo ili učestujemo aktivno u onome što je NATO politika, ako želimo da budemo jedna pouzdana članica Alijanse.



TV E: Očekuje se i izbor novog generalnog sekretara NATO-a. U igri je nekoliko kandidata. Koliko je zapravo mjesto generalnog sekretara važno za države članice i zbog čega?



Garčević:&nbsp;Generalni sekretar je definitivno jedna važna osoba, da tako kažem karika u samoj toj organizaciji. Međutim, ovdje moram da stavim do znanja da zapravo NATO funkcioniše na takvoj osnovi da su zapravo članice glavne u NATO, članice odlučuju o tome na koji način će se NATO postaviti u odnosu na krize.



Članice donose odluke o akcijama i tako dalje. Generalni sekretar je vidljivo lice organizacije. On definitivno može da utiče, ali on ne donosi odluke, odluke su na članicama. U tom pogledu mislim da će definitivno NATO članice voditi računa ko bi mogao da bude generalni sekretar NATO-a. U svakom slučaju proces odlučivanja, i načina djelovanja NATO-a se neće promijeniti i generalni sekretar nema mogućnost da utiče na to.

Garčević: Rusija će nastaviti da širi svoj uticaj prije svega preko Srbije i SPC

&#8220;Ambasadorka Rajnke trenutno obavlja dužnost ambasadorke SAD u Crnoj Gori na zadovoljstvo predsjednika Bajdena. Kao znak strateške važnosti koju Sjedinjene Države pridaju NATO saveznici Crnoj Gori, ambasadorka Rajnke planira da nastavi da obavlja svoju dužnost do daljnjeg&#8221;, saopštio je Pobjedi portparol Ambasade SAD Stiven Drajkorn.



Američki predsjednik Džozef Bajden predložio je u septembru 2022. godine službenika Stejt departmenta Biks Alijua (Bix Aliiu) za novog ambasadora SAD u Crnoj Gori, nakon što je Rajnke istekao četvorogodišnji mandat.



Međutim, za sada od dolaska novog ambasadora u Crnu Goru, nema ništa, jer je njegovo imenovanje blokirano u Kongresu, a prijedlog za imenovanje, u janauru ove godine, vraćen predsjedniku Bajdenu.



Bajden je ranije optužio republikance ,,da blokiraju njegovu zakonodavnu agendu u političke svrhe“.



<h2>NA ČEKANJU 29 KANDIDATA</h2>



Profesor na Univerzitetu u Bostonu Vesko Garčević pojasnio je da je u julu prošle godine čak 56 ambasadorskih pozicija bilo i dalje zauzeto od strane diplomata čiji je mandat istekao, a da trenutno 29 predloženih ambasadora čeka na potvrdu Senata.



&#8221; Većina od njih je imenovana još u 2022. godini i većina njih su karijerne diplomate. Koliko je situacija složena govori i to da su SAD imenovale ambasadora u Izraelu tek u novembru 2023. Da nije bilo terorističkog napada Hamasa i brutalnih napada na Gazu, teško da bi i ovo imenovanje bilo realizovano&#8221;, ocijenio je Garčević.



Prema njegovim riječima, višestruki su razlozi za ovo kašnjenje, ali jedan od najvažnijih razloga je duboka politička podijeljenost Kongresa SAD i nepovjerenje između dvije partije čiji zastupnici sjede u ovom tijelu.



&#8221; Skoro svako imenovanje koje sprovede predsjednik Bajden dočekano je ,,na nož“ od strane republikanske većine u Kongresu i vrlo je teško dobiti potvrdu od strane Komiteta za vanjske poslove Senata. Zbog toga većina imenovanih diplomata, uključujuci i vjerovatnog budućeg ambasadora u Crnoj Gori, čekaju na završetak formalne procedure&#8221;, kaže Garčević.



Garčević smatra da problemi sa imenovanjima ambasadora nijesu novi u SAD, već se, kako je rekao, često dešava da novoj administraciji treba neko vrijeme da popuni mjesta u Stejt departmentu i diplomatskim misijama vani.



Ipak kaže da odavno situacija nije bila ovako ozbiljna kao sada.



&#8221; Zapravo, problemi su počeli tokom mandata predsjednika Trampa, kada su državni sekretari bili Reks Tilerson i Majk Pompeo. U tom periodu, veliki broj profesionalaca je napustio diplomatsku službu, a promjene koje su uvedene bile su često mete kritika u američkoj javnosti&#8221;, rekao je Garčević za Pobjedu.



<h2>IMENOVANJA NA PROLJEĆE?</h2>



U saopštenju Bijele kuće navodi se da je Aliju karijerni diplomata sa zvanjem ministra-savjetnika i da je nedavno bio privremeni otpravnik poslova u američkoj ambasadi u Budimpešti.



Aliju je u Crnoj Gori bio od avgusta 2014. godine do avgusta 2017. godine, gdje je bio zamjenik tadašnje ambasadorke Margaret En Ujehara, a potom je karijeru nastavio u Poljskoj gdje je prvo bio konzul u Krakovu.



Bio je i zamjenik šefa misije u američkoj ambasadi u Poljskoj i privremeni otpravnik poslova tokom 2021. godine. Prije toga, kako se navodi, bio je generalni konzul u Krakovu gdje je nagrađen najvećim gradskim ordenom za ,,značajno unapređenje ekonomskih i kulturnih odnosa SAD“ i tog poljskog grada.



Služio je i u Ambasadi u Tirani, dok je u Stejt departmentu bio zamjenik koordinatora za orijentaciju u Nacionalnom centru za spoljnopolitičku obuku, a radio je i pri Kongresu SAD.



U saopštenju Bijele kuće navodi se da je Aliju diplomirao na Medicinskom fakultetu u Prištini i da ima master za strateške studije sa američkog Vojnog ratnog koledža u Pensilvaniji. Dobitnik je više nagrada Stejt departmenta i govori crnogorski, poljski, srpsko-hrvatski, makedonski i albanski, navodi se u saopštenju iz Bijele kuće.



Garčević kaže i da je, prema nekim (neprovjerenim) informacijama, moguće da će većina karijernih diplomata, uključujući i Aliju Biksa, biti potvrđena tokom proljeća.



&#8221; Po ovom scenariju se očekuje da bi čak i ako dođe do promjene administracije u Bijeloj kući, ove diplomate ostale na svojim mjestima jer su profesionalci a ne politička imenovanja&#8221;,naveo je on.

Rajzing Rajnke ostaje ambasadorka do daljnjeg

Evroskeptični i antiislamski desničarski radikal Gert Vilders šokantni je pobjednik parlamentarnih izbora u Holandiji. Ovaj rezultat bi, prema ocjeni analitičara, mogao da uzdrma holandsku, ali i evropsku politiku.



Vildersova pobjeda dolazi nakon izbora Đorđe Meloni na čelo Italije, dobrih izbornih rezultata partije Marin le Pen u Francuskoj, dok je u Njemačkoj krajnja desnica &#8211; partija ,,Alternativa za Njemačku“, druga po popularnosti.



Na taj način pobjeda holandskog desničara proširila je društvo desničarskih lidera Evrope. U trenutku kada EU pretenduje na proširenje, a za tim vape i zemlje kandidati, sve je teže nositi se sa jačanjem desnice.



&#8221; Od lošeg idemo ka gorem&#8221;, ocjenjuje Garčević.



On smatra da, u uslovima kakvi su trenutno u Evropi, ne bi trebala da nas iznenadi ni pobjeda Marin Le Pen u Francuskoj.



&#8221; To bi bio tek najveći zemljotres koji bi mogao da pogodi Evropu, odnosno Evropsku uniju. To je možda nešto što je bilo nezamislivo, ali sada mi je potpuno realno&#8221;, kaže Garčević u razgovoru za Pobjedu.



Upitan o uzroku, Garčević kaže da leži u tome što su glasači nezadovoljni klasičnim partijama.



&#8221; Te klasične takozvane partije desnice i ljevice nijesu našle rješenje za nove razočarane glasače. Ti glasači žele da vide, ako ništa drugo, nova lica, ako ne nove politike. Na primjer, desnica, odnosno klasične tradicionalne demohrišćanske stranke, su počele da idu toliko u desno da bi zadržale svoje glasače, ali ni to nije dovoljno jer im glasači ne vjeruju da je to iskreno&#8221;, ističe Garčević.



<h2>LJEVICA NIJE RIJEŠILA PROBLEME RADNIKA</h2>



Smatra i da na sličan način takozvana ljevica u Evropi nije pronašla rješenje za nezadovoljstvo radnika, za nezadovoljstvo tih slojeva koji se smatraju gubitnicima globalizacije.



&#8221; A oni najčešće, kao i uvijek u istoriji, ti takvi ljudi najčešće glasaju za krajnju desnicu koja im onda nudi demagoške ideje itd. i obično znaju sami da izaberu, u ovom slučaju su to bili muslimani koji su izabrali grupu koja je uzrok njihovih problema&#8221;, kaže Garčević komentarišući holandske izbore.



Zato će, kaže on, biti teško predvidjeti na koji će način ići proces proširenja.



&#8221; Ako uopšte ide, jer definitivno Holandija je bila jedna zemlja koja je bila vrlo skeptična, da ne kažem, oprezna prema daljem proširenju, a mislim da bi sa nekom vladom koja bi bila tako desna, taj skepticizam mogao biti samo još veći. Čak i ako Vilders ne uđe u vladu, što je isto moguće, ili ako ta vlada bude manjinska, što je isto moguće, znači slaba, to neće mnogo promijeniti stav Holandije koji će biti svakako mnogo još rigidniji, još oprezniji u odnosu na ono što je bio do sada. Tako da za nas, iskreno da kažem, ovo uopšte nijesu dobre vijesti. Od loših idemo ka gore&#8221;, naveo je naš sagovornik.



Garčević pozdravlja ideju o postepenom uključivanju u EU, u koju, kako smatra, Crna Gora treba da se što više uključi. Ipak, i sam očekuje da će u trenutnoj situaciji u EU, ta ideja naići na probleme.



&#8221; To je sada neka nova ideja u kojoj ja mislim da naša zemlja treba da pronađe način da se što više uključi. Međutim, sama ta ideja, njeno sprovođenje, kao što ste vi sami sada rekli, biće suočeno sa problemima. Na kraju može da se kaže da ima više problema na strani EU nego na strani ovih zemalja&#8221;, navodi Garčević.



<h2>NE LICITIRATI SA GODINAMA</h2>



Upitan o ocjenama predsjednika zemlje Jakova Milatovića, da bi za pet godina Crna Gora mogla biti spremna za EU, a do 2030. i članica EU, Garčević smatra da ne treba licitirati sa godinama.



&#8221; Zašto ta licitacija sa godinom? Zašto? Hoće li ti ljudi onda da podnesu ostavke ako ne bude tako ostvareno? To se nikada ne radi. Prvo, taj proces ne zavisi od vas. Evo, sad smo o tome pričali. Baš bih volio da vidimo hoće li ti ljudi da podnesu ostavke, pošto sada zagovaraju jednu drugu odgovornu politiku. Ako se desi da za pet godina Crna Gora ne bude u EU, ja mislim da je to nerealistično&#8221;, stava je Garčević.



Smatra da bi bilo bolje reći da ćemo raditi da se put ubrza, da ćemo pokušati sa evropskim partnerima, na novom talasu, i tako dalje, pronaći ćemo način da što prije uđemo.



&#8221; Da li smo čuli od ikoga u EU da ozbiljno, na taj ozbiljan način potvrdi to što naš predsjednik govori? Ja mislim da kaže da postoji šansa da Crna Gora uđe. Ne u smislu rekla-kazala negdje, nego da postoji ta da to bude javna izjava kojom će se potvrditi taj stav i kojom će nam se staviti do znanja. Evropska unija je odavno prestala da daje datume. I ona je to prestala još sa Grčkom, sa Bugarskom i Rumunijom. I to se neće promijeniti. Naročito, uzimajući u obzir novi trend u EU, jačanje desnice, populizma, jačanje euroskepticizma. U takvim uslovima, unutrašnji problemi same Unije, ne vjerujem da će neko sada da izađe sa nekim datumom ni za Crnu Goru&#8221;, zaključio je Garčević.

Garčević: Veliko je pitanje kako će se proces proširenja nastaviti

US-embassy-Armenia

To je u razgovoru za Pobjedu ocijenio diplomata i profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu Vesko Garčević komentarišući nedavno imenovanje iskusnog diplomate Džejmsa O&#8217;Brajena na poziciju pomoćnika državnog sekretara za Evropu i evroazijska pitanja.



Američka diplomatska mreža nesumnjivo će biti dodatno ojačana dolaskom O&#8217;Brajena, koji je izuzetan poznavalac našeg regiona, a u njegovoj bogatoj biografiji upisani su i Dejton, ali i mirovni pregovori o Kosovu, održani 1999. godine u Rambujeu nadomak Pariza.



Tokom karijere u Stejt departmentu vodio je sa dosta uspjeha program sankcija, a bio je uključen u brojne mirovne pregovore u Evropi. O&#8217;Brajen, koji će biti nadređeni Gabrijelu Eskobaru, koji je u Crnoj Gori prepoznat kao najaktivniji američki diplomata u kontekstu dešavanja u regionu, bio je viši savjetnik bivše sekretarke Medlin Olbrajt, a tada je bio angažovan kao specijalni predsjednički izaslanik za Balkan.



Ipak, Garčević ističe da treba biti oprezan kada su u pitanju očekivanja nakon stupanja na funkciju novog zamjenika državnog sekretara, koji je na toj poziciji zamijenio Karen Donfrid.



&#8221; Rekao bih da je Zapadni Balkan u ovom trenutku u nekoj trećoj grupi prioriteta američke spoljne politike, s obzirom da imamo rat u Ukrajini, sada i dešavanja na Bliskom istoku, a tu je i prioritet broj jedan za Amerikance, a to je njihovo sučeljavanje ili, tako da kažem, takmičenje sa Kinom. Onda možemo zaključiti gdje je otprilike Zapadni Balkan na toj listi. U tom pogledu, individualna imenovanja, bez obzira koliko su ti ljudi značajni ili koliko oni imaju znanja o našem regionu, neće dramatično promijeniti pristup prema našem regionu &#8220;, ističe Garčević.



<figure class="wp-block-image size-full"><img loading="lazy" width="750" height="450" src="https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2023/10/US-embassy-Armenia.jpg" alt="" class="wp-image-659571" srcset="https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2023/10/US-embassy-Armenia.jpg 750w, https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2023/10/US-embassy-Armenia-300x180.jpg 300w, https://www.standard.co.me/wp-content/uploads/2023/10/US-embassy-Armenia-696x418.jpg 696w" sizes="(max-width: 750px) 100vw, 750px" /></figure>



Vesko Garčević (Mara Babović/Pobjeda)



Dodaje da imenovanje O&#8217; Brajena treba posmatrati kao nastavak jedne politike koju Amerika ima prema regionu i da ljudi na pozicijama poput one koju će on obavljati nijesu u većoj mjeri slobodni da sami kreiraju politiku, već sprovode ono što je zvanična politika države.



Međutim, Garčević napominje da je pozicija pomoćnika državnog sekretara ipak nivo na kojem se mogu dogoditi neke promjene.



&#8221; Jer neko ko se nalazi iznad tog nivoa, teško da bi se stalno i ozbiljnije bavio našim regionom&#8221;, smatra Garčević.



Kako kaže, treba imati u vidu i činjenicu da je sljedeća godina, godina izbora u Americi.



&#8221; I obično je to period kada ne treba da se mnogo talasa, odnosno gdje nema potrebe da se mnogo angažuje zbog eventualnih mogućih negativnih posljedica tog angažovanja. Dakle, izborna godina je godina opreza kada je u pitanju međunarodna politika&#8221;, ističe Garčević.



<h2>Crna Gora kao nevoljna članica NATO-a</h2>



Odgovarajući na pitanje da li imenovanje O&#8217;Brajena može dovesti do rigidnijih stavova prema Crnoj Gori, s obzirom na činjenicu da sugestije zamjenika pomoćnika državnog sekretara Gabrijela Eskobara u vezi sa formiranjem vlade nijesu ispoštovane, Garčević kaže da će Crna Gora ubuduće svakako u očima SAD, ali i ostalih saveznika, biti posmatrana kao ,,nevoljna članica NATO-a“, prema kojoj se pristup može samo produbiti, a ne umanjiti.



&#8221; Tačno je da je američka administracija upozoravala na formiranje ove vlade i ja sam već rekao da, imajući u vidu da smo članica NATO-a i da želimo u EU, ne možemo izjednačavati i isto prihvatati sugestije zemalja koji su saveznici i miješanje zemalja koje zapravo baštine politiku koja je suprotna politici vaših saveznika. Znači, ne možemo staviti miješanje jednih i sugestije drugih u istu ravan&#8221;, objašnjava Garčević.



Sada, kako kaže, imamo situaciju da posmatrajući karakter buduće vlade, postoji jasan i opravdan strah da će pojedini njeni konstituenti svojim radom zapravo dovesti u pitanje onu vrstu orijentacije koju je Crna Gora do sada baštinila.



&#8221; Imamo više primjera, to se ne ogleda samo u izjavama članova bivšeg DF-a, već su tu i slučajevi poput prošle godine kada je Strahinja Bulajić bio privremeni predsjednik Skupštine. On je napustio sjednicu Savjeta odbrane i time blokirao odluku o slanju trupa i pomoći Crne Gore u Baltik. Mi možemo očekivati da se takve i slične situacije dešavaju i sada, a imajući u vidu ko će biti novi predsjednik parlamenta, mi ne moramo da čekamo da oni uđu u vladu, oni mogu to da rade i ranije – kazao je Garčević.



Sve to, kako kaže, imaju u vidu Amerikanci, ali i svi ostali saveznici u okviru NATO-a.



– Sve će to dovesti do određenog opreza prema Crnoj Gori, a taj oprez se može ogledati i u smislu dijeljenja povjerljivih informacija koje dolaze iz NATO-a. Znači, nas će gledati kao jednu zemlju, nevoljnu članicu NATO-a, neku članicu koja jeste tu, koja sarađuje, ali koja zapravo to radi nevoljno. To će nas okarakterisati i na osnovu toga će biti primijenjen i pristup administracije SAD sa novim ljudima. Dakle, kada je u pitanju novi pomoćnik državnog sekretara, vidjećemo kakav će biti ishod, ali možemo da očekujemo da se sa njim djelovanje Amerike prema Crnoj Gori produbiti, nikako da bude umanjeno&#8221;, ističe Garčević. 



<h2>Amerika nije riješila nijedno od velikih pitanja na Balkanu</h2>



Garčević smatra da je imenovanje Džejmsa O&#8217;Brajena ishod namjere da se zaokruži djelovanje američke administracije prema Zapadnom Balkanu, navodeći da, kada se sumiraju utisci, ne možemo reći da su SAD uspjele da riješe neka od velikih i važnih pitanja koje opterećuju region.



&#8221; Rekao bih da pristup SAD prema Balkanu posljednjih godina nije bio dovoljno dobar i nije bio jasno profilisan. Imali smo podršku Otvorenom Balkanu, taj je projekat bio zagovaran najviše od strane Gabrijela Eskobara, a ubrzo je propao. Osim toga, imamo situaciju i probleme na Kosovu u odnosima između Srbije i Kosova. Naravno, oni nijesu samo proizvod djelovanja Amerike, ali definitivno pristup SAD i jedan blagonaklon stav prema Srbiji nije pomogao rješavanju tog problema. Imamo kontinuiranu krizu u Bosni i Hercegovini, a situacija u Crnoj Gori je dodatno zakomplikovana. Znači, ništa od velikih pitanja ovdje, nažalost, nije riješeno&#8221;, rekao je Garčević za Pobjedu.



Ponavljajući konstataciju da sa oprezom treba posmatrati stupanje O&#8217;Brajena na poziciju pomoćnika državnog sekretara, Garčević navodi da iskusni diplomata ipak može imati ulogu u zauzimanju odlučnijeg stava prema Beogradu.



&#8221; Ali i ne samo prema Beogradu, već prema svim onima koji zapravo ne žele da slijede politiku SAD. Svi koji su naklonjeni Rusiji ne mogu očekivati da Vašington bude blagonaklon prema njima. Naravno, veoma važna biće i dešavanja i politika u kontekstu rata u Ukrajini&#8221;, navodi Garčević.



On zaključuje da stvari ipak nijesu kristalno jasne i da će budućnost pokazati kakav će Amerika stav zauzeti prema regionu, na šta će uticati izbori koji će biti održani u SAD naredne godine.



&#8221; Mi ne znamo koja će administracija doći poslije trenutne, možda bude ista ova. Onda bi mogli da govorimo o tome da li nakon izbora dolazi do jednog novog odnosa prema Zapadnom Balkanu, i da li taj novi odnos može biti oštriji, na primjer u odnosu na Beograd. Naravno, isto tako se može desiti da dođe sasvim druga administracija koja će da razmotri sve što je sada urađeno u regionu i izvrši novu raspodjelu pozicija i možda kompletno promijeni pristup&#8221;, zaključio je Garčević.

Imenovanje O&#8217;Brajena i ulazak ZBCG u vlast povećavaju oprez SAD prema Crnoj Gori

Garčević je za Televiziju E rekao da je za buduću vladu najvažnije na koji će način ispuniti evropsku agendu i ostvariti ciljeve približavanja Evropskoj uniji. Kazao je da bi vlada sa manjim brojem resora bila signal da Crne Gore želi ozbiljnije da krene ka EU.



Istakao je takođe da bi neulazak bivšeg Demokratskog fronta u Vladu bio veliki udarac za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.



&#8220;Jasno je da su članice bivšeg DF-a trebalo da služe kao vrsta poluge preko koje bi se direktno uticalo na buduću vladu&#8221;, kazao je Garčević, navodeći da je vlast u Srbiji izvor nestabilnosti u region,u sa idejom srpskog sveta, koji obuhvatu i Crnu Goru, a zapravo je projekcija ruskog sveta na Balkan.



Profesor Univerziteta u Bostonu je istakao da Balkan nije prioritet Amerike.



&#8220;Balkan nije ni u drugoj, već u trećoj grupi prioriteta Sjedinjenih Država. I same promjene u političkom pristupu traže vrijeme&#8221;, rekao je Garčević.

Garčević: Vlada bez ZBCG težak udarac za Vučića, kojem ta koalicija služi za uticaj na Crnu Goru

Vesko-Garcevic-696x391-1-640x360

Garčević za TVCG kaže da je razlog za to što se partije ne okupljaju na jedinstvenoj ideološko-političkoj platformi, već na nekoj vrsti “političke trgovine”.



“Ta politička trgovina je pristutna u svakoj vladi, ali kada ta trgovina postane jedino sredstvo koje vas vodi kroz pregovore, onda se postavlja pitanje profila te vlade”, kazao je Garčević.



Profesor ocjenjuje očekivanim to što u postizbornoj igri nema GP URA i DPS-a.



“DPS, ovakav kakav jeste, još nema kapacitet da pregovara i pravi koalicije. Zbog prošlosti i 30 godina vlasti, ostao je van pregovora”, poručuje Gačević u intervjuu za Javni servis.

Garčević: Pregovori će potrajati, DPS zbog prošlosti ostao van postizborne igre

Bio bih iznenađen da takva vlada dočeka puni mandat – rekao je Garčević u intervjuu Pobjedi.



Garčević procjenjuje i da će okosnicu buduće vlade činiti Pokret „Evropa sad“, Demokrate i manjinske stranke, sa eventualnim učešćem Socijalističke narodne partije.



Kaže i kako bi takva vlada na prvi pogled bila evropska i da bi slijedila dosadašnju vanjsku politiku Crne Gore, jer bi to, dodaje on, bio uslov predstavnika manjina za učešće u izvršnoj vlasti.



Ističe i kako će upravo uloga manjinskih partija biti ključna prilikom formiranja buduće vlade.



&#8221; Crna Gora je došla u situaciju da njeno evroatlantsko usmjerenje zavisi od manjinskih partija u vladi&#8221;, navodi Garčević.



On smatra i da je koketiranje PES-a sa partijama okupljenim oko doskorašnjeg Demokratskog fronta proizvod podjela unutar tog pokreta, koji nema jasnu ideološku profiliranost i koji je sastavljen od pojedinaca i partija sa različitim političkim agendama.



&#8221; Oni su sebe doveli u situaciju da se nalaze između dvije vatre – evroatlantske platforme kojoj mnogi u pokretu iskreno teže i nacionalističke, proruske i probeogradske politike koja je velikom broju članova i dijelu rukovodstva najbliža. Otuda ovi pokušaji da se nađe prostor za Mandića i Kneževića&#8221;, navodi Garčević.



POBJEDA: Rezultati minulih parlamentarnih izbora ne daju baš najsjajnije izglede za formiranje stabilne vlasti neophodne za nastavak reformskog procesa, jer ona zavisi od dva velika igrača od kojih je jedan proruski orijentisan, a drugi bez koalicionog potencijala. Vidite li, u trenutnim okolnostima, prostor za formiranje bilo kakve funkcionalne većine?



GARČEVIĆ: Parlamentarni izbori su završeni, ali oni vjerovatno neće donijeti očekivanu političku stabilnost u zemlji. Čini mi se da nas čeka više prijevremenih izbora dok se ne formira stabilna politička većina. Ovo nije iznenađenje imajući u vidu da izbori dolaze nakon 30 godina duge vlasti jedne partije. U sličnim okolnostima i u drugim državama politička tranzicija je duga i često nepredvidiva.



Zbog toga će predstojeći period biti period kada se koalicije lako grade, ali isto tako lako razgrađuju. Primjer ove ad hoc koalicije između Demokrata i Ure to potvrđuje. Vidimo šta se desilo sa Demokratskim frontom, a čini mi se da Pokret „Evropa sad“ tek treba da se suoči sa svojim unutrašnjim izazovima. Ove okolnosti će određivati karakter i trajanje nove vlade. Bio bih iznenađen da ona dočeka puni mandat.



POBJEDA: Koga uopšte vidite u toj novoj vladi i šta bismo od nje mogli da očekujemo u kontekstu nastavka strateškog kursa države?



GARČEVIĆ: Kako sada stvari stoje, a iznenađenja u politici su uvijek moguća, imaćemo vladu čiju bi okosnicu činili PES, Demokrate i manjinske partije. Moguće je da se njima priključe predstavnici SNP-a, na primjer, jer to ne bi ugrozilo „političku osovinu“ koja bi činila vladu. Ovakva vlada bi na prvi pogled bila evropska, jer bi se svi njeni činioci deklarativno zalagali za nastavak puta ka EU. Ona bi, takođe, slijedila dosadašnju vanjsku politiku Crne Gore, jer bi to bio uslov za ulazak predstavnika manjina u tu vladu. Crna Gora je zapravo došla u situaciju, što i nije slučajno, da naše evroatlantsko usmjerenje zavisi od manjinskih partija u takvoj vladi. Znači, ne očekujem suštinske promjene u vanjskoj politici poput povlačenja priznanja Kosova, ali ne očekujem ni značajan napredak ka EU članstvu.



Ovakva vlada će imati nekoliko izazova, a najveći izazov će biti njen sastav. Drugi izazov će biti kako da se sprovedu megalomanska obećanja u predizbornoj kampanji. Ovaj balast je posebno težak za PES. Volio bih da se varam, ali ćemo imati nešto slično što smo već gledali odmah nakon 2020. godine – konglomerat sastavljen od različitih političkih subjekata, sa često nepomirljivim ideološkim i političkim ciljevima, samo što ovog puta nema političkog protivnika u liku Mila Đukanovića da ih drži zajedno.



POBJEDA: A šta je sa koalicijom „Za budućnost Crne Gore“ u postizbornoj kombinatorici? Iz PES-a kažu da su otvoreni za pregovore sa njima.



GARČEVIĆ: Koketiranje sa partijama okupljenim oko koalicije „Za budućnost Crne Gore“ je proizvod podjela unutar PES-a.



Kao što se zna, ovaj pokret nema jasnu ideološku profiliranost i sastavljen je od pojedinaca i partija sa različitim političkim programima. Oni su doveli sebe u situaciju da se nalaze između dvije vatre – evroatlantske platforme kojoj mnogi u pokretu iskreno teže i nacionalističke, proruske i probeogradske politike koja je velikom broju članova i dijelu rukovodstva najbliža. Otuda ovi pokušaji da se nađe prostor i za Mandića i Kneževića.



Opet moram reći, uloga manjinskih partija će biti ključna. Ne mogu da zamislim Bošnjačku stranku ili partije koje zastupaju interese albanske i hrvatske zajednice da budu u vladi sa onima koji negiraju genocid u Srebrenici, traže povratak priznanja Kosova i žele da se ukinu sankcije Rusiji. Ulazak Mandića i Kneževića u koaliciju bi zapravo doveo do apsurda ideju da ta vlada sprovodi evroatlantsku politiku. Ne bih isto tako mogao da očekujem da bi manjinske partije prihvatile da ih ZBCG podržava u Skupštini, a da nije i formalno član vlade. Ovakav aranžman bi vjerovatno podrazumijevao neke dogovore po dubini i širini, što bi onda značilo da priča o zapošljavanju na osnovu kvalifikacija i vrijednosti kandidata pada u vodu.



Izbor partnera u ovoj vladi će umnogome odrediti put kojim će PES ići. Oni su izašli kao najjači poslije izbora, ali nijesu toliko jaki koliko su mislili da će biti. Imaju koalicioni potencijal, ali ne žele da prihvate najbolja rješenja. Obećali su mnogo, a pitanje je da li je to moguće ostvariti, naročito u ovakvoj koaliciji gdje će im biti vezane ruke i gdje će možda imati predsjednika vlade, ali neće imati slobodu da kreiraju politiku koju žele. Ukoliko koaliciju „Za budućnost Crne Gore“ žele kao partnera, onda će to pokazati da je evropska platforma bila samo predizborni mamac. Međutim, to su pitanja na koja oni treba da odgovore, njihov politički usud.



POBJEDA: Oni najavljuju zamah na evropskom putu i očekuju ulazak u EU tokom mandata naredne vlade. Jesu li takva očekivanja realna? Koliko ćemo, prema Vašim procjenama, još čekati na otvaranje tih vrata i od čega to, osim brzine našeg reformskog procesa, još zavisi?



GARČEVIĆ: Kada je u pitanju Crna Gora, naš napredak će zavisiti od toga da li će se i kada formirati jasna i dominantna politička većina koja će željeti da ubrza demokratske reforme u zemlji. Mnogo se priča o tome šta je volja i želja crnogorskih građana. Već niz godina istraživanja javnog mnjenja pokazuju da dvije trećine crnogorskih građana, ako ne i više, žele članstvo Crne Gore u EU. Ova želja građana nije pretočena u jasnu i nedvosmislenu politiku onih koji čine i činili su vladajuće većine u zemlji.



Možda bi neki od narednih izbora, vjerovatno za dvije do četiri godine, mogli da dovedu do formiranja jedne jasne, čvrste i široke vladajuće većine koja bi bila formirana na EU i reformskoj platformi i na osnovu programskih sličnosti partija koje čine tu koaliciju. Da bi se to dogodilo, treba da prevaziđemo palanačke liderske sujete i prihvatimo da je članstvo u EU nacionalni, a ne partijski ili lični interes i da nijedna partija nema tapiju na članstvo u nekoj od međunarodnih organizacija.



Dok ne dođemo do momenta kada ovakva vlada bude moguća i poželjna, nećemo imati ubrzane reforme. Umjesto toga imaćemo česte izbore, privremene političke koalicije, predizborna podmetanja i prozivanja. Kao što bi rekao Borisav Pekić, biće to godine koje su pojeli skakavci.



POBJEDA: Sa relevantnih adresa još uvijek šalju signale da je Crna Gora predvodnik integracionog procesa, a u isto vrijeme šef evropske diplomatije poručuje da je moguće da Ukrajina i Moldavija u EU ipak uđu prve. Je li to zaista toliko iracionalno kao što zvuči? Šta stoji iza tih poruka?



GARČEVIĆ: Ne vjerujem da će ijedna zemlja uskoro ući u EU, a najmanje očekujem da se to tako brzo dogodi Moldaviji i Ukrajini. Neki eventualni prijem Ukrajine ili Moldavije bi bio rezultat političkih i bezbjednosnih zemljotresa u Evropi. U tom slučaju sve je moguće. U takvom scenariju, koji je za mene nevjerovatan, ne bi bilo moguće da Ukrajina i Moldavija postanu članice EU, a da zemlje našeg regiona ostanu bez članstva.

Garčević: Do formiranja stabilne većine čeka nas još prijevremenih izbora

Na vanrednim parlamentarnim izborima Pokret Evropa sad Milojka Spajića i predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, osvojio je 25,5 odsto glasova, a koalicija Zajedno, okupljena oko Demokratske partije socijalista (DPS), druga je sa 23,8 odsto podrške.



Koalicija Za budućnost Crne Gore osvojila je 14,8 odsto glasova, odnosno 13 mandata, koalicija Demokrata i Građanskog pokreta URA 12,3 odsto ili 11 mandata, a Bošnjačka stranka 6,9 odsto glasova, odnosno šest mandata.



Garčević je za Radio Slobodna Evropa rekao da bi jedina stabilna koalicija bila ona koju bi činio Pokret Evropa sad i koalicija okupljena oko DPS-a, „ali upitno je da li je to moguće“.



“Sve druge koalicije bile bi kratkoročne. Takođe, moguće da vlada ne bude dogovorena u roku što bi vodilo u skorije, ponovne izbore, i to već na jesen”, ocijenio je Garčević.



DPS zbog trodecenijske vladavine, tokom koje je optuživana za brojne korupcionaške afere i optužbe da su državu doveli na rub siromaštva ima slab koalicioni potencijal. Spajić je više puta naglasio da neće ići u koaliciju sa njima.



Kao drugu moguću varijantu vladajuće koalicije, Garčević vidi manjinsku vladu koju bi činio pokret Evropa sad i stranke manjinskih naroda, uz podršku koalicije oko DPS-a.



“Jer ne vjerujem da PES želi DPS u vladi, ali bi “preživjeli” i da imaju manjinsku vladu uz podršku DPS-a. Treba imati u vidu da PES čekaju unutrašnji problemi za šta god da se odluče”, smatra Garčević.



Treća opcija tehnički, za Garčevića, može biti Pokret Evropa sad i Ura, premijera Dritana Abazovića.



“To je najčešće najavljivana opcija ali će nakon teških riječi u kampanji biti komplikovano da se dogovori koalicija sa Demokratama i URA-om”, rekao je Garčević.



Garčević, kako je istakao, ne isključuje da Pokret Evropa sad pokuša da pregovara samo sa Demokratama a da isključi Građanski pokret URA.

Garčević: Crna Gora ulazi u period političke nestabilnosti

16744552632eqvytzdxkmy9dcl-i_1118x745

Sve je, kako navodi, još ranije ukazivalo da će predsjednik&nbsp;Milo Đukanović&nbsp;izgubiti predsjedničke izbore, te pobjeda Jakova Milatovića nije prestavljala iznenađenje, ali jeste razlika u broju glasova protiv takvog kandidata kao što je Milatović.



Razloge za Đukanovićev poraz Garčević vidi u tome što DPS nije izvukla prave zaključke iz poraza na parlamentarnim izborma 2020. i lokalnim izborima 2022.



“To znači da su građani očekivali da se partija iznutra reformiše kako bi bila atraktvna za određeni broj onih koji više ne glasaju za nju. To je izostalo i vidjeli smo iste ili slične ljude, izuzev nekoliko novih, što nije bilo dovoljno jer su građani željeli da se jasno napravi otklon od tog koruptivnog narativa”, istakao je Garčević.



Smatra i da narativ tzv. ekskluzivnog crnogorstva takođe nije dobro prošao.



“Mislim da je to išlo na ruku inkluzivnog srpstva, koji se preko srpskog sveta sprovodi. Mnogi ljudi koji se nijesu u svemu tome pronašli, jer nije isto biti Crnogorac na Cetinju ili u kraju odakle sam ja, odlučili su da ne glasaju ili su se okrenuli nekim drugim opcijama”, objašnjava Garčević.



Garčević ne smatra da je ovo kraj građanske Crne Gore, kako to neki predviđaju, već da se otvara prostor za njeno redefinisanje.



“I dalje, na osnovu analiza i informacija, smatram da većina građana Crne Gore podržava ulazak u EU i članstvo u NATO-u. To su dvije okosnice oko koje se može okupiti građanska Crna Gora, na nekoj novoj platformi koja bi bila mnogo više otvorena da primi različite ljude, ali i da jasno postavi regionalne i neke vanjskopolitičke ciljeve”, naglašava Garčević.



Crna Gora je identitetski vrlo kompleksna, i ne može se, kako kaže, pojednostavljeno porediti sa Srbijom.



“Neki u Srbiji na Crnu Goru gledaju samo kao produženje srpskog sveta ili Srbije, ali Crna Gora je mnogo više od toga. U tom smislu, uticaj SPC u Crnoj Gori, koji više nije latentan nego agresivan, čini da postoji jasna građanska snaga među različitim građanima Crne Gore, bilo da su oni Crnogorci, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Albanci ili Muslimani. Iz tog razloga je postojanje nove platforme ne samo da je poželjno nego vrlo moguće”, smatra Garčević.



ističe da nas u narednih nekoliko godina čeka veoma nestabilan period zakašnjele političke tranzicije.



Govoreći o promjenama na čelu DPS-a naglašava da je to dobar znak koji govori o demokratskom sazrijevanju Crne Gore.



“Način na koji je Đukanović kao lider prihvatio rezultate izbora i 2020. i sada, govori o jednoj političkoj zrelosti i razumjevanju politike na pravi način, i taj proces se može porediti sa nekim visokorazvijenim parlamentarnim demokratijama. Do sada nijesam vidio, izuzev još jednog lidera, da su kandidati koji su na izborima loše prošli, podnijeli ostavku”, naglašava Garčević.



Za istinske promjene u DPS-u potrebno je,smatra, osim kadrovskih promjena, promovisati i neke druge teme, koju su glasačima prijemčivije.



Govoreći o Pokretu Evropa sad, Garčević ističe da je ta partija za sad enigma za javnost.



“U toj partiji postoje ljudi koje dobro znam i koji su definitivno evroatlanski orjentisani, dok ,sa druge strane, ima onih koji su potpuno suprotne orjentacije. Da li će ta partija u budućnosti uspjeti da nađe zajednički imenitelj ili će se podijeliti, pokazaće vrijeme”, poručuje Garčević.



Dodaje da se o Zapadnom Balkanu se ne odlučuje na visokom nivou u State Departmentu, već sudbina regiona zavisi od pojedinaca.



“Ja sam čuo nekoliko puta da je zapravo jedna ideja da se, imajući u vidu krizu u Ukrajini i moguće nestabilnosti koje bi se širile odatle prema drugom dijelu Evrope, da bi se Balkan držao stabilnim u ovom vrlo neizvjesnom trenutku, da se razmišlja o tome da zapravo ključni partneri za Ameriku u ovom našem dijelu Balkana budu Srbija na jednoj i Albanija na drugoj strani, te da se preko uticaja na Beograd i Tiranu, na neki način kontroliše dinamika odnosa između Kosova i Beograda, na jednoj strani, i Beograda i Bosne na drugoj strani, ukjučujući i Crnu Goru i druge zemlje u regionu”, smatra profesor Bostonskog univerziteta.



Očekuje da će Evropa sad postati najjači politički akter nakon parlamentarnih izbora, te da će se formirati koalicija tzv srednjeg puta, koju bi, pored tog pokreta, činile Demokrate i URA, ukoliko pređe cenzus.



“Očekujem da će se koalicije lakše praviti, ali će se lakše i razgrađivati. To nas dovodi u jednu vrstu nestabilnosti. Ne očekujem da ćemo se nešto brzo kretati prema Evropskoj uniji. Očekujem da će ta poltička tranzicija, koja je počela 2020. da se nastavi. Imaćemo neke dobre iskorake, ali ćemo na mnogim frontovima imati krize između koalicija”, zaključuje Garčević.