Pressman je u tekstu na CNBC-ju pojasnila da je provela skoro 20 godina proučavajući kako se brinuti o djeci i odgajiti dobre ljude, a da vještina koju uvijek ističe roditeljima i koju drugi često zanemaruju jeste “unutrašnja efikasnost”.

Unutrašnja efikasnost je vjerovanje pojedinca u sopstvenu sposobnost da učini ono što je potrebno za postizanje svojih ciljeva. Samopoštovanje bi moglo uzrokovati da djeca pomisle: “Ja sam nevjerovatan!”, ali unutrašnja efikasnost kaže: “Imam ono što je potrebno da ovo shvatim i postignem ono što sam zacrtao”.

Djeca sa snažnim osjećajem za unutrašnju efikasnost vjerovatnije će sami sebi dati izazov i uložiti napor da ga ostvare. Umjesto da krive spoljne okolnosti ili neki nepromjenjivi nedostatak talenta za svoje neuspjehe, oni će se fokusirati na faktore koji su pod njihovom kontrolom.

Istraživanja pokazuju da djeca stiču unutrašnju efikasnost iz četiri izvora:

Iskustvo ispravljanja grešaka – Da bi se to dogodilo, djeca moraju biti izazvana na pravom nivou. Gurati ih u obrazovna iskustva za koja nisu spremni može biti kontraproduktivno. Kad god se brinu da neće moći nešto da urade, roditelji bi trebali da im pojasne da za to treba vremena i truda.

Povezani članci

hronika

Udruženje Roditelji: Muškarac zastrašivao i pratio djecu

drustvo

Ko će i kako “isključiti” crveni alarm u obrazovnom sistemu Crne Gore?

drustvo

Od novembra registrovano 516 slučajeva velikog kašlja, roditelji da dovode djecu na vakcinaciju

Primjer kako drugi to rade kako treba – Važno je da djeca vide druge koje smatraju sličnima sebi, barem u nekim specifičnostima (kao što su godine, rasa ili etnička pripadnost, rodni identitet, interesi), kako postižu slične ciljeve.

Podsjetnici na to da je moguće popraviti stvari – Priče koje sami sebi pričamo o prošlosti stvaraju naš osjećaj kompetencije za budućnost. Studije pokazuju da ljudi koji se oslanjaju na optimizam, razmišljaju o rastu i vjeruju u sebe često nemaju tako različita prošla iskustva od svojih pesimističnih vršnjaka. Samo se bolje sjećaju uspjeha nego neuspjeha.

Osjećaj smirenosti – Ako se djeca osjećaju pod stresom, mučninom ili anksioznošću kada se suoče s izazovima, može biti teško izvesti ako se prvo ne pobrine za taj fiziološki odgovor. Podučavanje naše djece umirujućim praksama poput svjesnog disanja uveliko će im pomoći da postanu kompetentni u onome na što se fokusiraju.