Ekipa portala Standard, razgovarala je sa vatrogascem koji je u toj službi već 11 godina, Aleksandrom Peličićem i njegovim mlađim kolegom Božidarom Živkovićem.

Služba zaštite i spašavanja Podgorica, svoje vatrogasce šalje u pomoć i drugim zemljama kada je to potrebno, pa je Peličić ove godine boravio u Bosni i Hercegovini, u mjestu Jablanica gdje su bile poplave, dok je Živković prošle godine pomagao ljudima u Turskoj koju je pogodio veliki zemljotres.

Pomoć drugim državama

Vatrogasac Aleksandar istakao je da su intervencije raznolike, te da se ne može jedna izdvojiti kao najteža, ali da je odlazak u Jablanicu najupečatljiviji.

“Svoju težinu nose i gašenje požara na otvorenom i zatvorenom, tehničke intervencije prilikom saobraćajnih nesreća ali mozda najupecatljivija je posljednja intervencija koja je obuhvatala odlazak u Jablanicu. Kao član nacionalnog spasilackog tima pružao sam napore u potrazi za preživjelima u katastrofi koja ih je zadesila”, rekao je on.

Božidar je prošle godine boravio u Turskoj, u gradu Kahramanmaraš, odakle nosi veliko iskustvo i slike koje će mu zauvijek ostati urezane u glavi.

„Katastrofalno stanje smo zatekli u Turskoj. Bili smo sa kolegama iz Nikšića, bilo je jako naporno, ali odlično iskustvo. Teško je opisati to, više stotina porušenih objekata, spasioci koji su dan noć na terenu, mještani koji nemaju gdje da spavaju već su konstantno na ulicama i tu borave. Ogroman broj stradalih osoba, svakodnevno smo izvlačili žrtve iz ruševina. Imali smo jako veliko razumijevanje od gradjana i od službi koje su bile tamo prisutne. Ponosan sam na svoje kolege, bili smo jako profesionalni i pružili smo svoj maksimum“, kazao je on.

Požari na otovrenom – ljetnja sezona

Kada je u pitanju ljetnja sezona, Aleksandar je istakao da su intervencije bile brojne, ali je olakšanje jer su u tom periodu uglavnom požari na otvorenom.

„Kada se osvrnem na ljetnju sezonu mogu reći da su intervencije na dnevnom nivou zaista brojne. Često smo morali biti na radnom mjestu i danima kojima smo po rasporedu slobodni, međutim ono što je karakteristično za ljetnju sezonu jesu požari na otvorenom, a meni su lično takve intervencije lakše. Ako govorimo o težini posla, najteže za realizaciju su intervencije u zatvorenom prostoru“, rekao je Peličić.

Živkoviću je jedna od najtežih intervencija ove sezone bilo gašenje brda Gorice.

„Najteži momenat je definitivno kada je gorela Gorica, došao sam uveče na ispomoć, a odmah narednog jutra bio redovna smjena na posao i ponovo je došlo do aktivacije požara, gdje smo morali pristupiti ponovnom gašenju. Naveo bih pored Gorice i gašenje požara u selima u Malesiji, Ljesanskoj nahiji kao i ispomoć kolegama u Budvi kad je gorelo u Reževićima. Prema riječima starijih kolega pamtili su dosta težih sezona, za mene je bila laganija sezona“.

Peličić svoje znanje rado prenosi na mlađe kolege, te napominje da su oni i motivisani da njegove savjete usvoje.

Takođe, u razgovoru za portal Standard istakao je da koliko god provede godina u Vatrogasnoj službi neće se navići na intervencije u kojima neka osoba izgubi život.

Najteži trenuci

„Uvijek pružimo sve od sebe da ishod bude pozitivan ali nažalost smrtni ishodi su u našem poslu ponekad neminovni“, rekao je on.

Za Živkovića posao vatrogasca nosi dosta adrenalina, ali kako ističe najteže im padaju udesi.

„Volimo posao koji radimo, ali najteži su udesi, to su scene koje ne može svako da vidi, a kamoli da radi u takvim situacijama. Zato smo mi vatrogasci tu, obučeni smo i znamo kako da prođemo kroz to. Osjećaj nije ni malo lak, pogotovo ako je bila intervencija sa smrtnim ishodom. Uvijek posle teških intervencija uradimo brifing, tu vidimo šta je moglo bolje da se uradi, na koje sve načine smo mogli nesto da riješimo, tu nam starije kolege pomognu i posavjetuju nas. Ako je nešto bilo teško psihički, bude od pomoći i priča sa nama, savjeti i neke teže priče koje nam ispričaju starije kolege kroz koje su oni prošli pa od toga nama lakše bude“, ispričao je Živković.

Kritike na društvenim mrežama

Peličić ističe da kroz posao naiđu i na one negativne komentare uprkos činjenici su oni tu za svoj grad.

„Mi smo rekao bih nacija koje je više sklona da udjeljuje kritike nego komplimente pa tako građani često, posebno na društvenim mrežama znaju da upućuju neosnovane kritike i daju komentare i predloge kako bi oni u datoj situaciji bolje reagovali. Međutim lično, na terenu dobijamo uglavnom pohvale i zahvalnost za naš rad“, rekao je Aleksandar.

I zimi pune ruke posla

Božidar vjeruje da ljudi u tim momentima nemaju lošu namjeru, već da je to trenutak, te napominje da i zimi imaju posla da nije baš onako kako građani zamišljaju.

„Bilo je napada, bilo je to i u medijima. Ljudi znaju da nam upute ružne komentare, riječi uvrede, ali to je sve u nekom naletu. Mi se trudimo, nama je cilj da stignemo na intervenciju što je prije moguće, skoro je otvoren vatrogasni punkt u Tološima, sve u cilju da vatrogasci što prije dodju na lice mjesta. Grad se proširio dosta i nastavlja da se širi, gust je saobraćaj u gradu i onemogućeni smo da stignemo na lice mjesta onoliko brzo koliko bi smo mi stvarno željeli. Dosta teško nam pada kad čujemo da preko zime ništa ne radimo, nama preko zime budu teže intervencije nego ljeti. Zimi gore kuće, stanovi, ložišta, ostave, garaže, automobili, imamo i spašavanja sa visina i iz dubina, utopljenici. Preko cijele zime imamo treninge, to su vježbanja sve sa ciljem da sto lakše i bolje prođemo neke prepreke ukoliko naiđemo na njih u toku stvarne intervencije“, istakao je on.

I Boidar i Aleksandar su saglasni da se vatrogasci tokom ljetnje sezone najviše obraduju kiši.

Porodice ispaštaju

„To sve zvuči lijepo ali mi u toku sezone nemamo odmora, nemamo slobodne dane, dok svi idu na ljetovanja mi radimo. Naše porodice dosta ispaštaju, imamo malo slobodnog vremena jer ljeti smo 24 sata angažovani“, rekao je Božidar.

Kada su u pitanja slaganja u službi, Peličić ističe da mnogo vremena provode zajedno, te da bi bilo nemoguće funkcionisanje da ne postoji saradnja i sloga među nama.

„Prirodno je da ne odgovara svima svaki tip osobe ali generalno posmatrano kao tim funkcinišemo vrlo dobro. Najvažnije nam je svima da intervencije budu realizovane što brze i efikasnije“, rekao je on.

Mlađi kolega napominje da na terenu moraju paziti i na svoje kolege.

„Mi smo jedan tim. Moramo da funkcionišemo kao jedno, uvijek gledamo gdje je ko, u zatvorenim tipovima požara i zadimljenim prostorijama ne smijemo da se odvajamo jedni od drugih, uvijek smo zajedno. Pazimo svi jedni na druge, trenutak nepažnje može dosta da nas košta pa s toga uvijek vodimo računa jedni o drugima“.

Gust saobraćaj u Podgorici, otežava njihov dolazak na lice mjesta, ali kada je u pitanju kultura prema vatrogascima koji prolaze pod rotacijom, Božidar napominje da ih više poštuju stranci.

„Oni imaju tu kulturu da kad vide zvučne i svjetlosne signale da se sklanjaju, kod nas je to slabije, ali nadamo se da će da zaživi malo više ta kultura s obzirom da nam je svaki sekund bitan. Vatrogasni kamion prevozi pet tona vode, dosta opreme i petoro ljudi. Bilo bi dobro skloniti se takvoj mašini kada vam se nađe na putu“, objasnio je mladi vatrogasac.

Ono što je i Aleksandru i Božidaru zajednički zaključak, jeste da bi posao vatrogasca uprskom svim teškoćama ponovo birali.

Posao je human, za njih kako kažu, pruža ogromnu sreću kada bilo šta spasu, bilo da je život u pitanju ili prirodna i materijalna dobra.

„Mi ulazimo odakle drugi ljudi izlaze. Mi dajemo sebe zarad nekog drugog“, zaključio je mladi vatrogasac.