“Zavod za školstvo se, u skladu sa svojim nadležnostima, opredijelio da budemo podrška i onima koji se sa ovim problemom nose, a to su obrazovno – vaspitne ustanove, i da damo stručnu i profesionalnu podršku u onom dijelu koja im je neophodna”, kazala je.

Lalović je istakla da je svjesna činjenice da ustanove ne mogu same prevazilaziti izazove vršnjačkog nasilja, koji je negdje i posljedica, kako je rekla, sveukupne klime u kojoj živimo, i dodala da obrazovanje, nažalost, trpi sve promjene u društvu.

Foto: Media Biro

“Odlučili smo da kroz rad našeg savjetodavnog tima odgovorimo na brojna pitanja, ali i ustanovimo neke procedure koje će, umnogome,ustanovama pomoći da ovaj izazov prevaziđu. Na ovim savjetovanjima ćemo pokušati da stručno odgovorimo na mnoga pitanja, jer, nije dovoljno uspostaviti poreceduru, važno je i te procedure sprovoditi. Važo je sa svim akterima školstvog sistema napraviti dobru klimu, jer bez toga, ne možemo govoriti ni o kvalitetnim okvirima”, poručila je ona. 

Obrativši se prisutnima psiholog, Ana Ćalov, se zahvalila direktorici zavoda za školstvo na prepoznavanju pomenutog problema, i dodala da je, kada je riječ o školskom sistemu, škola dio jednog šireg društvenog sistema, i ne može djelovati.

“Škola je mjesto gdje se okuplja najveći broj djece, istog ili sličnog uzrasta, i očekivano je da dolazi i do sukoba, nažalost i do nasilja. Lijepo je govoriti o nultnoj toleranciji na nasilje, pitanje je da li se ona može i postići. Najbitnije je da konačno, počnemo da pričamo u realnim okvirima”, kazala je Ćalov i dodala da je jako bitno da se zna kada su, i sta su čije odgovornosti.

Pitanje odgovornosti zahtijeva široku i koletivnu svijest, kazala je Ana Ćalov, i napomenula da je pored obaveze djece da prijave nasilja, to svakako, kakao je rekla, i obaveza odraslih.

Foto: Media Biro

“Od djece očekujemo nešto što i sami nijesmo spremni napraviti. O nasilju treba govoriti. Mi u posljednje vrijeme ne znamo da li je nasilje učestalije, ili je vidljivije”, kazala je ona.

Na današnjem savjetovanju prisutni su bili direktori i stručni saradnici (koordinatori školskih timova za prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja, predstavnici Ministarstva prosvjete, Uprave policije, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Centra za socijalni rad, institucija obrazovanja (CSO, IC, ZUNS), nevladinih udruženja (Udruženje Roditelji, Centar za prava djeteta, „Osvit“, „Dama“