Put ulaska u zavisnost počinje prvim kontaktom koji zavisnici imaju krajem osnovne i početkom srednje škole, kazala je psihološkinja u JU „Kakaricka gora“ Dijana Milošević. Dodaje da je u toj ustanovi na tretmanima najveći broj klijenata onih od 20 do 30 godina, što govori da su svjesniji da problem postoji, te da žele da traže pomoć.

„Često možete da čujete zbog čega je neko počeo- pa iz radoznalosti, pa zato što su vršnjaci počeli, ali u radu sa njima uvijek dođemo do jednog drugog faktora, a da je samo radoznalost bila okidač, da je u stvari unutar same osobe, da je sama suština bolesti zavisnosti u toj osobi koja koristi psihoaktivne supstance“, objašnjava Milošević.

Svi mladi žele da budu prihvaćeni u društvu, a nekada ih to može skupo koštati. To potvrđuje i priča jednog od štićenika JU „Kakaricka gora“, dugogodišnjeg korisnika psihoaktivnih supstanci. Drogu je prvi put probao sa 13 godina.

„Zavisnost i svaka droga i kocka i sve to je samo jedan bijeg od stvarnosti. Evo moj primjer- šta god da mi se dešavalo u životu, ja sam kroz to bježao. Mislio sam da ću tako da riješim problem. U stvari, problemi su bili isti, a što je najgore, nijesu ostajali isti nego su se nagomilavali i postajali sve veći i veći“, kazao je on.

Crnoj Gori nedostaju sistemska rješenja, kažu iz NVO sektora.

„Ono što ja mogu da primijetim da se za pomoć javljaju u državama okruženja gdje je to malo bolje uređeno. Evo sad, otvara se nova zgrada Klinike za psihijatriju u okviru KCCG, tako da se nadam da će tu, možda, postojati neki kapaciteti da se malo ozbiljnije pozabavimo i makar na neki način da unaprijedimo odgovor prema ovome problemu“, poručio je Boban Sekulić iz NVO CAZAS.

Stigmatizacija zavisnika od narkotika predstavlja ozbiljan problem koji dodatno otežava njihov put ka oporavku. Umjesto osude, pružanje empatije i razumijevanja može biti ključno u procesu oporavka,kako bi bili prihvaćeni i postali produktivan član društva, zaključili su sagovornici Gradske.