Serđan Baftijari je imao vjeru, a ponajviše hrabrosti, koja mu nije dopuštala da posustane na putu ka boljem životu. Ali, imaju li je svi pripadnici romske populacije?
Odrastajući u izbjegličkom kampu na Koniku, Serđan nije vidio izlaz iz siromaštva, nije imao ni svijetli primjer da mu da nadu da je to moguće.“Borite se protiv sredine koja vam ne dozvoljava da imate bilo kakve snove o boljoj budućnosti. Nemate ni pozitivne primjere koji su zahvaljujući obrazovanju uspjeli da izađu iz lavirinta i začarnog kruga siromaštva. Zatim, borba sa samim sobom tj. sa internalizovanim osjećajem inferiornosti koji je kreiran uslijed vjekovnog tlačenja zajednice iz koje dolazim”, govori Baftijari za Portal RTCG.
“Nazivali su me imenima za koje tada nijesam znao šta znače”
Na prve predrasude Serđan je naišao u osnovnoj školi od svojih vršnjaka koji su ga nazivali pogrdnim imenima.
“Ja sam prvi razred pohađao u matičnoj OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” na Koniku. Međutim, imao sam dosta nemilih situacija, dešavalo se i da dođe do tuče sa drugom djecom. Nazivali su me pogrdnim imenima, za koje ja tada nijesam ni znao šta zapravo znače”, priča Serđan.
Pred kraj prvog razreda požalio se roditeljima da ima problema sa drugom djecom i nakon toga prelazi u područno odjeljenje gdje su bila samo romska djeca. Problem nastaje kada su od petog razreda sva djeca iz tog područnog odjeljenja nastavila obrazovanje u matičnoj školi.
“Jednostavno, u ovom područnom odjeljenju su bila samo romska djeca, tipičan primjer segregacije djece kada je obrazovanje u pitanju, a kvalitet obrazovanja je bio na niskom nivou. Dođeš u peti razred, a neke stvari uopšte ne znaš. To je bio šok za sve nas”, objašnjava Serđan.
Serđan se tada, kako kaže, družio samo sa učenicima iz romske zajednice koji su bili u tom područnom odjeljenju, a sa ostalom djecom nije, ne zato što nije to želio već zato što su ga isključivali iz društva.
Svi njegovi drugovi iz područnog odjeljenja (Romi) napustili su školu, jedini je on bio istrajan u želji da je završi.
“Kada se uzme u obzir okolina u kojoj sam odrastao, a odrastao sam u najvećem segregiranom naselju, bilo je izuzetno teško istrajati na putu obrazovanja i ne pokleknuti”, kazao je Serđan.
Kaže da njegovim roditeljima nije bilo lako, ali su radili sve što je u njihovoj moći kako bi mu priuštili neophodna sredstva za školovanje.
“U tom ranom periodu obrazovanja, trudili su se da mi ne osjetimo toliko našu nepovoljnu finansijsku situaciju i izazove sa kojima su se susrijetali”, priča Serđan.
Položaj Roma u Crnoj Gori nezadovoljavajući
“Romi često susrijeću predrasude i stereotipe koji otežavaju njihovu integraciju u zajednicu. Osim toga, stigmatizacija i negativni stereotipi često dovode do ograničenih mogućnosti za romsku djecu u oblasti obrazovanja, čime se širi začarani krug siromaštva i marginalizacije”, kazao je za Portal RTCG ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Đeka.
On je kazao da iako su do sada postignuti značajniji rezultati u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana, stanje Roma još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou.
Romi su, kako kaže, često suočeni sa nizom problema koji uključuju diskriminaciju, siromaštvo, nedovoljna pristupnost pravima, nekvalitetno obrazovanje i nezaposlenost.
“Generalno zapažanje jeste da je položaj Roma i Egipćana još uvijek nepovoljan u svim ključnim aspektima života, od socijalnog, ekonomskog statusa, do obrazovanja i isključenosti i političke participacije, ali da se u kontinuitetu radi na poboljšanju njihovog položaja”, istakao je Đeka.
Ministar je kazao da je u Crnoj Gori trenutno oko 562 Roma i Egipćana bez dokumenata, od kojih je 112 u postupku rješavanja pravnog statusa.
“Na osnovu zvaničnih podataka, ukupan broj onih koji su u postupku za rješavanje pravnog statusa je 112 slučajeva. Nezvanični podaci pokazuju da ih ima još dodatno 450 lica koja nisu još rješila pravni status. U narednom periodu će se raditi na rješavanju istih u sinergiji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, UHCR-om, NVO Građanskom alijansom i drugim nevladinim organizacijama”, poručio je on.
Đeka ističe da je najurgentnija oblast kod Roma problem stanovanja.
“Značajan broj Roma još uvijek nema riješeno stambeno pitanje, gdje zahtijeva puno ulaganja budžetskih sredstava. To uključuje rješavanje stambenog pitanja naselja Riversajd u Beranama, rješavanje stambenog pitanja Roma u Bijelom Polju, rješavanja pitanja Roma i Egipćana u naseljima Pod Volujicom i Sokolane, zatim stanovnika romskog naselja u Tivtu, naselja Lovanje u Kotoru, naselje Palestina u Budvi, određeni broj stambenih jedinica u Nikšiću i Podgorici…”, poručio je on.
Neophodno osnaživanje djevojčica iz romske zajednice
Rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa u crnogorskom društvu, kazao je za Portal RTCG Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković.
“Kada su u pitanju evidentni primjeri diskriminacije dovoljno je usmjeriti pažnju na društvene mreže i javni diskurs, te skrivene, a skoro očigledne primjere etničke distance prema Romima (na primjer u obrazovanju) i imaćete jasnu sliku o tome koliko je diskriminacija prema Romima rasprostranjena u Crnoj Gori”, kazao je Bjeković.
Ombudsman naglašava da je prema svim raspoloživim informacijama – prakse iz predmeta Zaštitnika, sprovedenim terenskim posjetama romskim naseljima, saradnji sa romskim civilnim sektorom i podacima drugih relevantnih organa – položaj Roma i Egipćana u Crnoj Gori i dalje nezadovoljavajući i nepovoljan u svim ključnim aspektima života.
Upitan da li su crnogorske institucije do sada uradile dovoljno povodom sprečavanja ugovorenih brakova u romskoj zajednici, Bjeković ističe da dok god ima i jednog slučaja maloljetničkog ugovorenog braka, ne može se reći da je urađeno dovoljno.
“Nužno je ukazati da je pored osnaživanja djevojčica iz romske zajednice, neophodan kontinuiran rad i sa dječacima radi prevencije i sprječavanja dječijih brakova, rodnih stereotipa i predrasuda”, istakao je Bjeković.
Napominje da Zaštitnik godinama, kao poseban problem adresira i problem dječjih ugovorenih brakova koji se moraju posmatrati sa aspekta diskriminacije po osnovu pola, a koji su u laičkoj javnosti često predstavljeni i opravdani kulturnim običajima i posmatraju se kao dio tradicije Roma, a ne kao fundamentalno kršenje dječjih prava i diskriminacija po osnovu pola.
Bjeković kaže da se stiče utisak da je ova pojava manje prisutna, barem kada se to tiče dospijevanja informacija u javnost. Međutim, potrebna je čvršća saradnja sa romskim organizacijama, kako zbog priliva informacija i saznanja o ovoj pojavi, tako i zbog preventivnog i promotivnog rada u zajednici da bi se ova pojava spriječila.
Romkinje naviknute da je nasilje privatljivo ponašanje
Ombudsman je podsjetio na ocjene Romskog savjeta, u okviru informacije dostavljene za potrebe godišnjeg izvještaja Zaštitnika, u kojima se navodi da pored marginalizacije, dodatni problem unutar romske i egipćanske zajednice predstavlja nasilje nad ženama koje se javlja u različitim oblicima, kao i da su i dalje aktuelne velike stope patrijahata i mišljenja da je ženama mjesto kod kuće.
“Ukazuju da su žene u zajednici u većini slučajeva naviknute da je nasilje prihvatljiv obrazac ponašanja, te prihvataju takav životni koncept i ne suprotstavljaju se nasilju. Smatraju da je ključ rješenja ovog problema bolja informisanost o njihovim osnovnim pravima kao i saradnja sa svim relevantnim institucijama i samom zajednicom, jer će se jedino zajedničkim snagama i pozitivnim primjerima, pripadnice romske zajednice osnažiti, jer nasilje nikad nije i neće biti rješenje”, naglašava Bjeković.
Tragedija u Baru opomena na loše uslove stanovanja Roma
Direktorica Centra za romske inicijative iz Nikšića Fana Delija u razgovoru za Portal RTCG ističe da ne možemo govoriti o pravima Roma i Egipćana kada značajan broj nema regulisan pravni status, samim tim, im se uskraćuje pravo na zdravstvenu zaštitu, zapošljavanje, materijalno obezbjeđenje porodice, i druga prava koja su od značaja za adekvatnu integraciju u društvu.
“Smatram da se problemi romske zajednice ne rješavaju sistematski, već se pristupa “ad hok” u rješavanju problema. Ishodi su dovoljno jasni kad vidite zajednicu u kakvim uslovima živi. Po mom mišljenju, razočarajući”, istakla je Delija naglašavajući da su prava i sloboda Roma i Egipćana nažalost i dalje na nezavidnom nivou, po svim oblastima.
Neregulisan pravni status, nelegalizovana naselja kao i loša infrastruktura, kako kaže, ogromni su problemi koji opterećuju romsku i egipćansku zajednicu.
“Ne smijemo zaboraviti da smo za manje od godinu dana izgubili sedam života u požarima. To je gorući problem, jer kad su objekti na nelegalnom zemljištu, ne može se dobiti dozvola za priključak na elektrodistributivnu mrežu pa je tako u riziku skoro svako romsko naselje da od slabog napajanja, izbije požar. Postavlja se pitanje da li čekamo još neke žrtve da bi par dana pričali o tome i zaboravili ponovo na Rome!?”, upitala je Delija.
Da su neophodne hitne mjere povodom ovog problema, saglasan je i Ombudman. Smatra da posljednja tragedija koja se desila u Baru još jednom opominje na katastrofalne uslove stanovanja u velikom broju objekata koje nastanjuju Romi, kao i o nedostatku adekvatne podrške socijalnom stanovanju najugroženijih kategorija stanovništva, barem do minimalnih granica ljudskog dostojanstva i standarda življenja.
Delija smatra da su institucije malo uradile po pitanju ugovorenih brakova u romskoj zajednici.
“U dijelu izmjena i dopuna određenih zakona ništa nije preduzeto da bi se elimisali dječji ugovoreni brakovi. Slučajevi za koje postoji sumnja da u njima ima elementa krivičnog djela trgovanje ljudima radi sklapanja ugovorenog braka u fazi izviđaja traju po dvije i više godina. Dužina trajanja procesa je zabrinjavajuće, jer dijete tokom cijelog procesa je pod pritiskom od strane uže i šire porodice i naravno da će se u toku postupka izmijeniti iskazi”, kazala je Delija.
Ona ističe da zabrinjava što u ovakvim situacijama policija i tužilaštvo ne postupaju po principu hitnosti.
“Nama se dešava da od prijave do pronalaska žrtve proces traje više dana, a neke žrtve nažalost nijesu ni vraćene iz inostranstva gdje su bile udate u Crnoj Gori. Jako je bitna hitnost u postupanju pronalaska žrtve, kako bi se spriječile posljedice trudnoće”, istakla je Delija.
Najbolji primjer diskriminacije je, kaže Delija, parlamentarni i odbornički mandat u kojima nema Roma.
“Parlament u svojoj istoriji nije nikada prepoznao Rome kao narodne poslanike, a od toga zavisi mnogo stvari u svakodnevnom životu”, napominje ona.
Problem dječjeg prosjačenja zanemaren, institucije zatajile
Prosjačenje je jedan od ozbiljnih problema i njime se skoro niko ne bavi osim Defendologija centar u Nikšicu, ukazuje Delija.
“Država se još uvijek sistematski ne bavi dječjim prosjačenjem, niti preduzima adekvatne korake u rješavanju problema sa kojima se svakodnevno susrijeću romska i egipćanska djeca”, poručuje ona.
Ombudsman Bjeković ističe da ovo jeste problem koji se ciklično javlja i u odnosu na koje je reakcija povremena i incidentalna.
“Kada su u pitanju policijske akcije onda se mnogo više pažnja javnosti fokusira na ovaj problem. Kontinuirana briga je očito izostala, pa neka to bude i zaključak kako se boriti sa ovom pojavom, uz opasku da i ovo nije jednostran problem”, naglasio je Ombudman.
Teško je, dodaje, očekivati eliminaciju ove pojave ako alternative sticanju elementarnih prihoda i sredstava za život ne postoji.
Podsjetio je da je Zaštitnik 2019. godine inicirao donošenje i potpisivanje Protokola o postupanju organa, ustanova i organizacija sa djecom uključenom u život i rad na ulici. Pored velikih očekivanja, primjena ovog dokumenta, kaže Bjeković, nije zaživjela u praksi, i pokazala je da izostanak multidisciplinarnog i multisektorskog pristupa ne može garantovati dobre rezultate.
Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su nam kazali da svake godine u kontinuitetu podržavaju nevladine organizacije u cilju kreiranja aktivnosti u suzbijanju ovakvih pojava, poput prosjačenja, nasilja u porodici i suzbijanje maloljetnih i ugovorenih brakova.
Za ovu godinu, kako kažu, Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava je izdvojilo 500.000 eura, koje su namijenjene nevladinim organizacijama.
Na Svjetski dan Roma koji se danas obilježava širom svijeta, pitali su institucije koje se bave pitanjima Roma i Egipćana u Crnoj Gori, šta je do sada urađeno na poboljšanju njihovog položaja.
Najveći pomaci se mogu vidjeti u oblasti obrazovanja, saopšteno je iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava koje kontinuirano sprovodi mjere ka unapređenju obrazovanja romske djece.
U školskoj 2023/2024. godini u predškolsko vaspitanje upisano je 295 djece RE populacije (151 dječak i 144 djevojčice).
U vrtićima više romske djece
Povećan je procenat pohađanja romske i egipćanske djece u vrtiću sa 16% 2021. godine na 61% u 2023. godini. Porast u odnosu na 2021. godinu je za 45%.
Povećan procenat djece sa završenom osnovnom i srednjom školom
U osnovne škole, od I do IX razreda, upisano je 1.809 RE osnovaca (921 dječak i 888 djevojčica).
Povećan je procenat učenika romske i egipćanske djece koja završavaju Osnovnu školu sa 56% u 2021. godini na 88,5% u 2023. godini. Porast u odnosu na 2021. je za 32,52%.
Srednje škole pohađa 191 srednjoškolac/ka iz RE zajednice (103 dječaka i 88 djevojčica).
Povećan je procenat pripadnika romske i egipćasnke zajednice koji su završili srednju školu sa 3% u 2021. godini na 14,4 % u 2023. godini. Porast u odnosu na 2021. godinu je za 11,4%.
Veći broj Roma upisuje fakultete
Na univerzitete je, prema konkursu za dodjelu stipendija, upisano 18 studenata i studentkinja RE populacije. Povećan je broj pripadnika romske i egipćanske zajednice koji upisuju visokoškolske ustanove na godišnjem nivou sa 4 u 2021. godini na 8 u 2023. godini.
Ovo su podaci koje smo dobili iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.
Ombudsman Siniša Bjeković je istakao da je možda napredak i najvidljiviji u oblasti obrazovanja, ali se isto tako mora konstatovati da je romskoj djeci obrazovanje najmanje dostupno, po više osnova.
“Čini mi se da je najveći napredak ostvaren na nivou visokog obrazovanja u kojem Roma do skoro praktično nije ni bilo”, naglašava Bjeković.
Sada je to, kako kaže, jedna sasvim nova generacija i nova okolnost koja može bitno uticati na borbu za ostvarivanje svih ljudskih prava i sloboda Roma.
“U međuvremenu treba dosta poraditi na suzbijanju drop out-a, odnosno napuštanja škola od strane romske djece, podizanju kvaliteta obrazovanja sa posebno izraženom potrebom za jačanjem podrške institutu saradnika u socijalnoj inkluziji Roma tokom perioda obrazovanja i iznad svega učini obrazovanje dostupnim u maksimalnoj mjeri, uz opasku da se mora raditi na kontinuitetu u različitim fazama obrazovanja”, smatra Bjeković.
Studiranje u inostranstvu mijenja Serđanov pogled na život
Serđan Baftijari je uspio u svojoj borbi protiv predrasuda i ispunio svoj cilj – dobio je diplomu magistra na jednom od najprestižnijih evropskih univerziteta – Centralnoevropskom univerzitetu u Beču (CEU).
“Studiranje na CEU promijenilo me je u potpunosti. Iskustvo koje sam tamo stekao, kako na ličnom tako i na profesionalnom nivou je neprocjenjivo. Studiranje se dosta razlikuje u odnosu na to kako sam bio naviknut kod nas u Crnoj Gori. Odnos sa profesorima je drugačiji, profesori uvažavaju svoje studente i tretiraju ih kao sebi ravnima”, priča Serđan.
Kaže da se pozitivno iznenadio koliko su njegove kolege sa Bečkog univerziteta znale o romskoj zajednici.
“Stvorio sam toliko prijateljstava, usuđujem se reći više od toga. Mi smo postali porodica, iako dolazimo iz svih krajeva svijeta. Naravno, na startu sam doživio taj kulturni šok, ali se obogatio na ličnom nivou. Iznenadio sam se koliko su moje kolege znale o romskoj zajednici. Neke stvari sam i ja saznao od njih”, kazao je Serđan.
Prisjeća se prelomnih trenutaka u životu kada je bio na ivici da odustane od obrazovanja.
“Postojao je trenutak kada sam htio da odustanem od obrazovanja, pogotovo ta tranzicija na prelasku iz četvrtog u peti razred tj. iz područnog segregiranog odjeljenja u matičnu školu. Hvala Bogu pa nijesam. Zahvaljujući podršci roditelja i razrednoj starješini nijesam odustao od obrazovanja tada”, priča Serđan.
Sada se Baftijari bori za prava i bolji položaj Roma preko nevladine organizacije u kojoj je zaposlen – “Koračajte sa nama- Phiren amenca”.
“Položaj moje zajednice se nije znatno promijenio u odnosu na 2005. godinu, sa Dekadom Roma, kada se krenulo u, makar deklarativno, proces inkluzije Roma u crnogorskom društvu. Kažem deklarativnom jer sam ubijeđen da je postojala suštinska volja kod donosioca odluka, situacija bi bila znatno bolja nakon skoro 20 godina ulaganja u poboljošanju socio-ekonoskog statusa Roma u Crnoj Gori”, naglašava Baftijari za naš portal.
Neke pomake vidi kada je obrazovanje u pitanju, ali zapošljavanje je ostao gorući problem.
“Kvalitativno svakako da vidimo promjene kada je obrazovanje u pitanju, ali ipak nam predstoji mnogo rada u tom dijelu. Zapošljavanje ostaje gorući problem koji treba hitno adresirati u narednom periodu”, istakao je on.
Poručuje da se moraju kreirati efektnije politike u oblasti zapošljavanja, koje će dati rezultate ukoliko zaista želimo da radimo na socijalnoj inkluziji romske zajednice.
“Ovo nije samo moj sud, ovo su nalazi i preporuke EU, Savjeta Evrope, UN-a, OSCE-a kada je moja zajednica u pitanju”, kazao je Baftijari.
Napominje da se posebno ističe neophodnost kreiranja uslova u kojima romska zajednica može da ostvari svoja politička prava, pravo da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, u Skupštini Crne Gore i na taj način da kanaližu interese romske zajednice.
Preporučeno
“Sve dok ne budemo krenuli da zaista radimo na suzbijanju anticiganizma u crnogorskom društvu, koji je izvor iz kojih su nastali i opstaju viševjekovni problemi sa kojima se suočavamo, mi ćemo se vrtjeti u krug i govoriti o istim stvarima i sljedeće godine na dan Roma, kada se najviše i govori o mojoj zajednici”, zaključuje Baftijari.
Video