“Za borbu protiv klimatskih promjena važno je uključivanje građana, posebno kroz obrazovanje mladih što prethodne generacije nisu imale. Ovo iz razloga jer nauka ukazuje da danas promjene u klimi uglavnom dolaze od ljudskih aktivnosti kao što su sagorijevanje fosilnih goriva, promjene u korišćenju zemljišta (npr. sječa šuma, pošumljavanje, urbanizacija, itd.), a što sve zajedno povećava koncentraciju gasova u atmosferi. Klimatske promjene su već uticale na svaki region na planeti Zemlji, a mnoge promjene uočene u klimi su bez presedana u hiljadama, ako ne i stotinama hiljada godina”, kaže Vojinović.

Zasigurno, kako dodaje, je činjenica da prije 30 godina ljudi nisu razumjeli problem klimatskih promjena, ali smatra da danas postoje izvještaji naučnika, politike i zakoni u ovoj oblasti, ali i želja da se ograniče klimatske promjene i globalno zagrijavanje.

Vojinović savjetuje da je, za početak, potrebna bolja edukacija o klimatskim promjenama kako bismo što bolje razumjeli problem koji riješavamo i promijenili sopstvene navike. Predviđa da ćemo se u budućnosti sve češće suočavati sa različitim izazovima zbog ekstrema, i biće vrlo teško ljudima da na pravi način shvate šta se dešava, ako nemaju prave informacije.

“Kako smo svi odgovorni za stanje prirode i nastanak klimatskih promjena, odnosno za stanje planete Zemlje koja je uveliko oboljela od posljedica promjene klime, promjenom načina života možemo redukovati globalno zagrijavanje, odnosno smanjiti emisije ugljen dioksida, metana i drugih gasova s efektom staklene bašte. Važno je da građani razumiju prilično opasne uticaje koje klimatske promjene imaju po zdravlje, i to posebno starijih koji su u najvećem riziku pri ekstremno visokim temperaturama”, kazala je Vojinović.

Mišljenja je da u Crnoj Gori i dalje relativno mali broj ljudi u široj javnosti zainteresovan da razumije cijelu sliku klimatskih promjena, koja je prilično kompleksna. Stoga, naglašava da je bitno da se građani Crne Gore kroz različite mehanizme, kao što su javne rasprave i debate, tribine, okrugli stolovi, slanje zahtjeva, predloga, komentara i organizovanje javnih performansi, edukuju i uključe u borbu protiv ove globalne pojave koja značajno utiče na kvalitet naših života.

Gradovi da preuzmu glavnu ulogu u procesu adaptacije na klimatske promjene

Veliku ulogu u procesu adaptacije na klimatske promjene treba da preuzmu i gradovi. Razlog za njihovo isticanje u borbi sa klimatskim promjenama jeste taj što većina populacije živi u urbanim cjelinama, pa lokalne vlasti moraju da donose tzv. zelene prostorne planove, a što je i obaveza iz EU Strategije biodiverziteta do 2030. za svaki grad sa više od 25.000 stanovnika, smatra Vojinović.

Naša sagovornica objašnjava da bi takvi planovi trebalo da daju odgovor na klimatske probleme kroz tzv. rješenja zasnovana na prirodi, odnosno više zelenila i parkova, izgradnju pametnih zgrada, obezbjeđivanje zaliha čiste vode, upotrebu obnovljivih izvora energije i održivog transporta između urbanih i ruralnih područja.

“Ovo iz razloga jer zelene površine, kao što su parkovi i bašte, apsorbuju ugljen-dioksid i povezane su sa nižim nivoom zagađenja vazduha. Zelene površine pomažu u regulisanju temperature hlađenjem pregrijanih urbanih područja, mogu smanjiti rizik od poplava apsorbujući površinsku kišnicu i mogu obezbijediti važna staništa za širok spektar insekata, životinja i ptica. One pružaju i višestruke koristi za javno zdravlje, jer su mnoge naučne studije povezale zelene površine sa smanjenim nivoom stresa”, navela je Vojinović.

Napominje da, iako je Crna Gora veoma mali emiter gasova s efektom staklene bašte, uključeni smo u sve globalne procese vezano za borbu protiv klimatskih promjena. Što je, kako ističe, važno, jer ćemo se kao država sve češće suočavati sa različitim izazovima zbog klimatskih ekstrema, pa se i sistemski moramo baviti ublažavanjem i adaptacijom na klimatske promjene.

“Naši donosioci odluka moraju razumjeti da globalni karakter klimatskih promjena, ipak, zahtijeva međunarodnu aktivnost, multilateralna rješenja i participaciju svih zainteresovanih strana, te moramo dosljedno primjenjivati najnovije evropske i globalne smjernice vezano za ublažavanje i adaptaciju na klimastke promjene”, istakla je Vojinović.

“Padavine značajno promijenile intenzitet i karakter“

Crna Gora pripada regionu Evrope koji je najranjiviji na štetne i negativne posljedice klimatskih promjena i taj trend će se, predviđa ona, nastaviti.

“U Crnoj Gori je u posljednjih 30 godina došlo do rasta prosječne temperature vazduha 1.1 C. Od 70-ih godina 20. vijeka do danas, svaka decenija u Crnoj Gori bila je toplija od prethodne. Najveće promjene temperature od +1.4 C u posljednjih 20 godina osmotrene su u sjevernom regionu, na način da su prvi put u nekim mjestima na sjeveru zabilježeni tropski dani i noći. U proteklih nekoliko decenija u Crnoj Gori su toplotni ili tropski talasi postali učestaliji i predstavljaju sve veću ekstremnu klimatsku opasnost. U 2012. godini snažni talas vrućine uticao je na više od 4.500 ljudi, posebno na zdravlje visoko rizičnih grupa”, kazala je Vojinović.

Uz očekivani porast temperature do 2,5°C tokom ljeta, toplotni talasi biće duži, češći i štetniji, što će uzrokovati suše, koje su inače učestalije od 1990.. Sa porastom temperature i smanjenjem padavina tokom ljeta i jeseni, očekuje se dalji rast obima i pojave suša, objašnjava ona.

“Suše značajno remete vodni bilans, što u Crnoj Gori može uzrokovati negativne uticaje kao što su šumski požari i značajno smanjenje proizvodnje hidro-energije i prinosa usjeva. Suša iz 2011. godine je pogodila cijelu državu i dovela do hidrološkog deficita u Zeti i Bjelopavlićima, gdje se nalazi najveće poljoprivredno područje u Crnoj Gori. Suša je ugrozila prehrambenu sigurnost zemlje, jer je slaba dostupnost vode smanjila prinose usjeva i povećala troškove za navodnjavanje i prevenciju i upravljanje bolestima, korovom i insektima.”, istakla je Vojinović.

U periodu 2017- 2019, uzastopne hidrološke suše su smanjile vodostaje rijeka Morače i Zete, Skadarskog jezera i negativno uticale na sektore poljoprivrede, energetike i ribarstva. Crnogorske šume su više puta bile ugrožene šumskim požarima koji su, iako ih je izazvao ljudski faktor, zbog klimatskih promjena bili intenzivnijeg uticaja. U periodu 2005–2015. bilo je oko 800 većih šumskih požara, a preko 18.000 ha šuma i preko 800.000 m³ drvne mase oštećeno je ili uništeno. Najgora sezona požara u Crnoj Gori bila je 2017. sa 124 požara, koji su pogodili ukupno 51.661 ha.

Kako dalje navodi, već sada imamo situaciju da su padavine značajno promijenile svoj intenzitet i karakter kao posljedica većih temperatura vazduha, posebno u sjevernom regionu. Prema njenim riječima, kao direktnu posljedicu klimatskih promjena imamo smanjenje broja dana sa sniježnim padavinama i trajanja sniježnog pokrivača, što dovodi do porasta nivoa voda u rijekama i jezerima i pojave tzv. „brzih poplava”.

“Ovo znači da Crna Gora treba da očekuje porast rizika od poplava, naročito na sjeveru, a što vidimo da se dešava upravo ovih dana. Posljedice poplava mogle bi da budu velike materijalne štete, ugroženost kritične infrastrukture, dok bi poljoprivredne površine smještene u kotlinama mogle da budu snažno pogođene poplavnim talasima. Poplavama u Crnoj Gori najviše su ugroženi obod Skadarskog jezera, donji tok Morače i Bojana. Takođe, sve češće i intenzivnije poplave se javljaju u Plavsko-Gusinjskoj kotlini, kao i duž toka Lima, od Plava do Bijelog Polja”, upozorava ona.

Drastični primjeri, prisjeća se, su poplave u 2009. i 2010. kada su oboreni poluvjekovni rekordi vodostaja na rijekama, a Skadarsko jezero je dostiglo istorijski maksimum vodostaja od 10.44 mnv. Poplave iz 2010. napravile su, ističe, štetu od približno 44 miliona eura. Poplavljeno je bilo 30.000 ha poljoprivrednog zemljišta sa štetom i gubicima procijenjenim na preko 13 miliona eura, samo na poljoprivrednim imanjima.

Dodaje i da je fenomen tzv. urbane i bujične poplave koja znači kratkotrajne kiše jakog intenziteta sasvim moguć, u bilo kojem dijelu Crne Gore, posebno ukoliko se bude povećavala nekontrolisna urbanizacija, pa se može desiti da bujični tokovi ostanu bez prirodnih korita. Usljed urbanih poplava nastupa plavljenje djelova grada, saobraćajnica, kuća i tom prilikom se pričinjava velika materijalna šteta.

Navodi primjer da je u Nikšiću u junu 2018. za nepun sat palo oko 105 lit/m² . Primjer takve poplave desio se i u jesen 2005. u Rožajama. Područje Crne Gore redovno je i na udaru ciklona koji uslovljavaju obilne padavine, jake olujne vjetrove, intenzivne grmljavinske procese, jake talase na moru… te stvaraju otežane uslove za skoro sve aktivnosti uz obalu. Olujne i grmljavinske nepogode, kao i vrtložni fenomeni u obalnom pojasu, poput morske pijavice su, takođe, opasnost za Crnu Goru i mogu da nanesu veliku štetu objektima i naruše nesmetano funkcionisanje infrastrukturnih sistema i slično, kaže Vojinović.

Svakako, ključni klimatski hazard u obalnom pojasu Crne Gore je porast nivoa mora, što zahtijeva urgentno prilagođavanje uslova izgradnje u obalnom području, ističe Vojinović.

Koliko zakoni štite prirodne ljepote od klimatskih promjena i na koji način

Usklađivanjem sa propisima EU u oblasti životne sredine i klimatskih promjena do 2020, Crna Gora je, podsjeća, u zakonodavni okvir ugradila određene mehanizme zaštite životne sredine.

“Tu prije svega mislim na Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu koji podrazumijeva izradu Elaborata procjene uticaja u kojima se blagovremeno preciziraju mjere koje investitor mora da preduzme kako bi se šteta po životnu sredinu od realizacije nekog projekta svela na najmanju moguću mjeru ili eliminisala. Takođe, Zakon o strateškoj procjeni uticaja podrazumijeva pronalazak alternativa predloženom projektu u slučaju da se utvrdi da isti ima značajne nepovratne uticaje na životnu sredinu. Zakon o zaštiti prirode donosi i dodatni mehanizam, a to je izrada tzv. ocjene prihvatljivosti za realizaciju projekata u okviru ekološke mreže zaštićenih područja”, objašnjava Vojinović.

Crna Gora je, kaže, i kao prva država u našem regionu krajem 2019. donijela Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, koji je uspostavio zaštitu od negativnih uticaja klimatskih promjena kroz smanjivanje emisija gasova s efektom staklene bašte i supstanci koje oštećuju ozonski omotač, te precizirao obaveze kako nadležnih organa, tako i pravnih lica koja obavaljaju aktivnosti, odnosno djelatnosti koje emituju gasove s efektom staklene bašte, a vezano za dozvole i saglasnosti koje moraju da pribave kako bi započeli svoje privredne aktivnosti, ali propisuje i niz zabrana kojima se nastoji smanjiti emisija gasova s efektom staklene bašte.

“S druge strane, imamo i Zakon o zaštiti i spašavanju koji se primjenjuje kada se klimatski hazard desi i kada je neophodno sanirati njegove posljedice. Shodno tom zakonu, poslovi zaštite i spašavanja su poslovi od javnog interesa, a uspostavljena su tri nivoa rukovođenja i koordiniranja zaštitom i spašavanjem. Koordinacionim timom za zaštitu i spašavanje rukovodi predsjednik Vlade. Obrazovanjem Operativnog štaba za zaštitu i spašavanje koji vrši operativnu koordinaciju aktivnosti učesnika zaštite i spašavanja obezbijeđeno je znatno efikasnije rukovođenje, dok je jedinstveno rukovođenje aktivnostima zaštite i spašavanja na teritoriji jedinica lokalnih samouprava obezbijeđeno obrazovanjem opštinskih timova za zaštitu i spašavanje”, ističe Vojinović.

Kako postoji hitna potreba da se Crna Gora pozabavi efektima klimatskih promjena kroz promovisanje djelotvornih mjera adaptacije u ključnim ranjivim sektorima, naglašava da je neophodno što prije donijeti Plan adaptacije na klimatske promjene, a sve radi identifikacije uticaja klimatskih promjena na osjetljive sektore i smanjivanja negativnih posljedica na te sektore.

“Trenutno se uz podršku UNDP izrađuje prvi Nacionalni plan adaptacija na klimatske promjene, koji će obuhvatiti ključne sektore koji su pogođeni klimatskim promjenama, kao što su poljoprivreda, vode, turizam i zdravlje. Ono što je posebno važno jeste da će ovaj dokument donijeti i finansijsku procjenu primjene mjera adaptacije na klimatske promjene u navedenim sektorima”, navodi Vojinović.

Priznaje, međutim, da se moraju ubrzati aktivnosti za njegovu pripremu i Crna Gora mora pokazati odlučnost da se uhvati u koštac sa jednim od najvećih globalnih izazova 21. vijeka.

„Naime, kako bismo izbjegli gubitke živog svijeta, biodiverziteta, imovine i infrastrukture, neophodna je ambiciozna i ubrzana adaptacija na klimatske promjene, uz istovremeno smanjenje emisija gasova s efektom staklene bašte. Na taj način, u Crnoj Gori bi trebalo da se stvore preduslovi da adaptacija na klimatske promjene u ključnim privrednim granama smanji sadašnje i buduće klimatske rizike i štete na ekonomičan način“.

“Šesto masovno izumiranje”

Vojinović ističe da i da svake godine više životinjskih vrsta izumire zbog uticaja klimatskih promjena na ekosisteme i staništa u kojima žive. Tu je i porast zagađenja vode, vazduha i čvrstog otpada što utiče na hranu koju jedu i staništa u kojima žive.

„Neke životinje moraju da promijene način ishrane kako bi preživjele uticaje klimatskih promjena. Ako pojedine životinjske vrste ne mogu da migriraju u područja sa povoljnijom klimom, mnogo je vjerovatnije da će izumrijeti.

Važno je da razumijemo da izumiranje samo jedne vrste u nekim slučajevima može da dovede do značajnih poremećaja u biodiverzitetu. Prema nekim naučnim saznanjima, stope izumiranja divljih životinja su 100–1000 puta veće od istorijske norme, a do 50% viših taksonomskih grupa je kritično ugroženo, u velikoj mjeri kao rezultat ljudskih aktivnosti”, ocjenjuje Vojinović.

Međuvladina platforma za politiku i nauku UN-a o biodiverzitetu i ekosistemskim uslugama procjenjuje da je najveći dio ukupnog rizika od izumiranja vrsta nastao u posljednjih 40 godina, što se često naziva i „šestim masovnim izumiranjem“, pri čemu se došlo do procjene da je biomasa divljih sisara opala  82% od ere predindustrijalizacije, kaže Vojinović.

Savjeti za doprinos svakog pojedinca

Promijenjena klima u Crnoj Gori zahtijeva hitne mjere adaptacije u svakodnevnom ponašanju i u gotovo svim djelatnostima i privrednim aktivnostima, kao i promjenu ponašanja stanovništva prema prirodnim resursima koje sve više ugrožavaju klimatske promjene, riječi su naše sagovornice.

Savjetuje građanima da se potrude da što više pješače, da bolje izoluju svoje domove, da se trude da troše manje energije u prostorima, da prilagode ishranu … jer male promjene u ponašanju i manje korišćenje energije, smanjuju karbonski otisak i račune za energiju.

“Potrebno je i minimiziranje bacanja hrane planiranjem obroka i pravilnim skladištenjem ostataka, kao i kompostiranjem organskog otpada i ispravnim selektovanim odlaganjem otpada kako bi se mogao pravilno reciklirati.  Adaptacija na klimatske promjene je od suštinske važnosti posebno za poljoprivrednike što uključuje različite mjere, od promjene sorti do povećanja i unaprijeđenja navodnjavanja za određene usjeve, kada je to ekonomski izvodivo i kada nema ograničenja u dostupnosti vode”, zaključuje Vojinović.